Psiholog Jandrić za Jabuka.tv: Ogroman je korak priznati sebi da imaš problem

Prema statističkim podacima, građani BiH godišnje potroše više od 22 milijuna maraka na antidepresive i lijekove za smirenje.

Gledajući nekoliko godina unatrag, bilježi se značajan porast u potrošnji ove vrste lijekova, od kojih se najveći dio odnosi na lijekove za liječenje velikog depresivnog poremećaja i generaliziranog anksioznog poremećaja.

Čini se kako građani BiH u svakodnevnim problematičnim i stresnim situacijama sve više posežu za brzim rješenjima, iako se time ne liječe sami uzroci problema.

Za komentar ovakvog trenda upitali smo psihologa Tonija Jandrića, koji ističe da se radi o problemu koji je prisutan i na svjetskoj razini, pa samim time nije zaobišao ni BiH.

Po statistikama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija i anksiozni poremećaji su generalno u porastu na svjetskoj razini. Činjenica je da taj trend ne može zaobići niti Bosnu i Hercegovinu. Ipak, u našoj zemlji vladaju određeni fenomeni koji su za nju specifični i na koje bi trebalo obratiti pažnju i posebno analizirati.

Za početak svima nam je jasno da se nalazimo u razdoblju svojevrsne krize – cijene su sve veće te čovjek prosječnog socio-ekonomskog statusa to sve teže može ispratiti. Neminovno se to odražava i na mentalno zdravlje zajednice, kazao je Toni Jandrić za portal Jabuka.tv.

Jandrić podsjeća da je osjećaj sigurnosti jedan od stupova mentalnog zdravlja, a koji, između ostaloga podrazumijeva da čovjek ima osigurano financijsko stanje koje mu omogućuje da sebi i bližnjima osigura adekvatne uvjete egzistencije.

To pojedincu daje osjećaj kontrole. Stvara mu misao da je svijet u kojem živi siguran te da se ne mora previše brinuti za svoju budućnost. Ukoliko pojedinac to nema u njemu će se stvarati osjećaj anksioznosti. To je zapravo kompenzatorni mehanizam kako bi svim svojim mogućnostima pokušao povratiti osjećaj kontrole, objašnjava Jandrić, a dodaje i da neki od razloga nastanka depresije mogu biti značajno kontekstualno uvjetovani.

Stanje “naučene bespomoćnosti”

Zamislimo pojedinca iz prethodnog primjera koji je odlučio povratiti kontrolu u svoj život – anksioznost koju osjeća ga nekako primorava na to. Međutim, nakon više pokušaja pronalaska bolje poslovne situacije, uviđa da naprosto kao da nema rješenje za problem koji je ispred njega.

To stanje je bliskom onom koje u psihologiji zovemo naučena bespomoćnost. Pojedinac tada zapada u depresivno raspoloženje jer izvodi zaključak da njegov trud ne izaziva dovoljne rezultate, ističe Jandrić, uz napomenu da emocije nezadovoljstva ne moraju biti loše jer tjeraju pojedinca da napravi korak koji ne bi bio spreman da ih ne osjeća u tome intenzitetu.

Navedena stanja često se tretiraju upravo lijekovima, a Jandrić ističe da nema ništa protiv toga, ali ukoliko se pritom ne izbjegava traženje uzroka samog problema.

Evo koliko su građani BiH potrošili na antidepresive i lijekove za smirenje

Tretiranje isključivo lijekovima, a ne traženje uzroka problema je ono što nerijetko viđamo, a što je ipak pogrešno. Tu dolazimo do drugog problema koji je karakterističan za naše društvo. To je stigma oko traženja psihoterapijske pomoći, a i pomoći generalno.

Lijek se nekako može popiti potajno – skrivajući i sebe, a i svoje emocije od očiju drugih. Psihoterapija ipak podrazumijeva kontinuiran rad sa stručnjakom i postupno skidanje sloj po sloj problema koji su u konačnici i doveli do svih nagomilanih emocija, objašnjava Jandrić za portal Jabuka.tv.

Naš sugovornik mišljenja je da se stigma na sreću lagano smanjuje.

Ljudi su sve više informirani i ne libe se tražiti pomoć – naročito mladi. Oni koji su još uvijek nekako zatvoreniji su ljudi srednje životne dobi. Oni će se obično javiti “tek kada voda dođe do grla”, smatra Jandrić.

Problem nedovoljne informiranosti

Naglašava da je kroz rad s takvim pojedincima primijetio generalnu neupućenost oko samih psihičkih stanja i simptoma.

Oni će najčešće smatrati da imaju organske poteškoće u vezi sa srcem, disanjem, želudcem i slično. Tražit će detaljne medicinske preglede. Nekada će teško i prihvatiti dijagnozu da se radi o stanju koje je psihički uvjetovano. Problem našeg društva je što je to doživljeno kao slabost.

Ja ljudima često kažem, ne da nisu slabi, već da su zapravo nevjerojatno jaki i hrabri jer su svašta u životu prošli, a to su pokušali nekako samostalno riješiti ili sakriti. Nekada je to i uzimanje lijekova, koje se nažalost često dozira bez prethodnih medicinskih konzultacija. Uz to se nerijetko koriste i psihoaktivne supstance koji su još jedan način pokušaja bijega od nastale situacije, kazao nam je Jandrić.

Upravo iz tog razloga Jandrić za kraj sugerira bolje informiranje i educiranje o mentalnom zdravlju.

Dobro bi bilo pričati sa stručnjacima, čitati provjerenu literaturu, potražiti emisije o mentalnom zdravlju. Ogroman je korak i priznati sebi da imaš neki problem. Potom mogu razgovarati sa sebi bliskim ljudima. Oni neće uvijek znati razumjeti do kraja problematiku, ali mogu pružiti utjehu i ohrabrenje.

I naposljetku neka se ne boje potražiti pomoć. Mnoge javne osobe su zadnjih godina izašle u javnost sa svojim pričama i problemima s mentalnim zdravljem. Mnogi koji su na ekranu djelovali kao jaki i neumoljivi te kao da ne bi mogli imati problem poput onog kojega su na kraju ipak priznali, zaključio je Toni Jandrić u razgovoru za portal Jabuka.tv.

Pandemija stvorila globalnu krizu mentalnog zdravlja

(www.jabuka.tv | Foto: Ilustracija/Freepik)