Koliko obiteljsko nasilje u BiH uzima maha i koliko se zapravo radi o eskalaciji, govore informacije da su u skoro svim sigurnim kućama, od Mostara do Banje Luke, premašeni smještajni kapaciteti ili su u odnosu na prošlu godinu udvostručeni.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, lani je skoro 500 osoba, žena i djece, zbrinuto u sigurnim kućama.
U odnosu na godinu prije, u protekloj 2023. povećan je broj poziva na SOS telefone i prema policiji, a generalno je povećan broj slučajeva kaznenog djela nasilje u obitelji. Prema statističkim pokazateljima Federalne uprave policije (FUP) i MUP-a Republike Srpske (RS), u BiH je lani zabilježeno 2.449 slučajeva nasilja u obitelji. U manjem bh. entitetu su ih evidentirana 1.193, što je za 159 slučajeva više u odnosu na 2022. godinu, piše Dnevni avaz.
U FBiH je kaznenih djela nasilja u obitelji tijekom prošle godine evidentirano 1.256, dok ih je u 2022. godini bilo 911, što je za čak 345 ili 27,45 posto više.
Utočište žena u nevolji: Posjetili smo sigurnu kuću “Majka Krispina” u Međugorju
Za ta kaznena djela je prijavljeno 1.268 osoba, a među prijavljenima 499 su povratnici u vršenju kaznenog djela i 15 maloljetnika. Uhićene su 753 osobe, podaci su FUP-a.
Najveći broj tih kaznenih djela lani je počinjen na području Kantona Sarajevo – 317, a slijedi Zeničko-dobojski sa 295 slučajeva te Tuzlanski sa 207. Svi ovi podaci davno su trebali upaliti alarme, jer od 2014. godine, kada je broj slučajeva nasilja u obitelji iznosio 1.032, sve do lani taj broj se kretao između 800 i 950.
Da je u posljednje vrijeme došlo do osjetnog porasta broja kaznenih prijava zbog nasilja u obitelji, potvrdio je i Kemal Maksumić, tužitelj Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije. Zastrašujuće je, kazao je, da je u četiri dana svoje dežure nedavno imao tri prijave zbog nasilja u obitelji.
Definitivno, najčešće žrtve nasilja su žene, a počinitelji su njihovi bračni odnosno izvanbračni partneri. Može se reći da nasilje postaje sve češće i izraženije i da je, osim verbalnih prijetnji i vrijeđanja koje ima obilježje psihičkog nasilja, u porastu i fizičko nasilje kojim se partneru nanose tjelesne ozljede.
Vrlo često žrtve svjedoče da je počinitelj „dobar sve dok ne konzumira alkohol“ i kada se, kako kažu, potpuno promijeni i postane nasilan. Također, izražavaju želju da se počinitelj „samo malo zatvori kako bi se promijenio, kazao je Maksumić za Dnevni avaz.
Čak 48 posto žena u BiH doživjelo je neki oblik zlostavljanja
Djeca i sama postaju žrtve nasilja na posredan način, jer svjedoče činu fizičkog i psihičkog nasilja jednog roditelja prema drugom, što ostavlja trajne posljedice na njihovu psihu, pa često i sama djeca kasnije usljed takvih trauma, nakon što odrastu, postanu nasilna prema svojim partnerima.
Prema svjetskim statistikama, žrtve trpe nasilje u obitelji po sedam godina dok konačno ne odluče prvi put prijaviti nasilnika.
Žrtve se teško odlučuju prijaviti nasilje iz niza razloga, od straha i predrasuda, do ekonomske ovisnosti. Međutim, može se reći da nasilje u obitelji proizvodi nasilje uopće i bojim se da ćemo, ako već nismo, postati društvo nasilja. Jer samo kazneno-pravna reakcija države kojom se kažnjava počinitelj za učinjeno nasilje ne može riješiti problem. Potrebna je jedna šira društvena reakcija i mobilizacija svih snaga u društvu, naglasio je Maksumić.
(www.jabuka.tv)
Jedina pravda je da takvi nasilnici nemaju muskih nasljednika. Da im budu primjer, kao sto je njima mozda njihov otac bio. Prokletinje.
A zenski nasljednici ne mogu biti nasilnici?
Naravno da mogu. I to u prvom redu prema sebi, jer dopustaju nasilje nad sobom i prihvacaju ulogu zrtve.
I muskarce i zene treba drugacije odgajati, muskarce da postuju zene i prema njima se odnose kao sebi ravnima, a zene da ne prihvacaju nista manje od toga u partnerskim odnosima. Na taj nacin se gradi zdrav brak, zdravo drustvo, dobar primjer djeci, koji ce i sami kasnije biti stabilni i psihicki zdravi ljudi.
a Bože prosvitli pamet svakome!lijenost i pohlepa uzeli maha , a iz toga se rađaju sva druga zla, opet kažem Bože prosvitli i upravi svakog čovjeka da bude čovječan
Zaboravili ste krkače.Imamo mi tih krkača na izvoz.
Moj dedo nikad nije tuko babu ali je ona znala po pogledu njegovom kad je dosta. Vazda sklad u obitelji i potomci njihovi nikad nisu tukli svoje bračne drugove. Sve je to kućni odgoj , muška dica su se odmalena učila da preuzimaju odgovornost za obitelj time da rade vanjske posle i da brane članove svoje obitelji. Ženska dica su uz mater i babu učila kako se drži obitelj na okupu i kako se žrtvuje u kući za svoju čeljad. I onda je bilo ljudi koji su bili pijane i obitelj im trpila ali u puno manjem broju. Danas bračni drugovi nemaju nikakav respekt prema drugome i furaju sebično štasu naumili. Po mome sudu nema razlike između spolova , jer muški koriste tjelesnu moć u te nemile svrhe a žene to čine psiholški tako da vrše pritisak na psihu bračnog druga. To se uopće nespominje tako da se i tu vidi manjak ravnopravnosti spolova , isključivo se spominju ženske žrtve. Na kraju kad se gleda današnje društvo u cjelini i uvođenje modernih stvari netreba se čuditi da neke bitne stvari ostaju u sjeni.