Ne zaboravimo: Dvije mlade žene koje su mučene i ubijene u brdima iznad Širokog Brijega

Da se ne zaboravi!

Kako su čudne ljudske sudbine, ili kako su nedokučivi putovi Gospodnji! Kao primjer možemo navesti Dvije Dragice iz Izbična, u brdima iznad Širokog Brijega, dvije mlade žene koje su brutalno bile mučene po partizanskim sljednicima dvije godine po okončanju Drugoga svjetskog rata te na kraju ubijene i bačene u škripine. 65 godina nakon smrti (12 .Prosinca 2012.godine), dobivaju veličanstven spomenik upravo na mjestu gdje su bile ubijene, prenosi blidinje.net. Onda ponižavane kao “narodni neprijatelji“, sada čašćene kao mučenice i svetice.

Tko su dvije Dragice?

Po okončanju rata i sramotnoj izdaji hrvatske vojske, neporažene u ratu, na Bleiburškom polju, bezbrojno je mnoštvo hrvatskih vojnika bilo razvlačeno po “križnim putovima“, mučeno i ubijano. Sve su to činili “osloboditelji“, ljudi u velikoj mjeri bez svijesti i savjesti, vođeni od Komunističke partije, željni krvi i osvete. Oni hrvatski vojnici koji se nisu željeli predati ili su kasnije uspjeli pobjeći iz kolona smrti skrivali su se po planinama i zabitnim predjelima svjesni da će njihova predaja značiti vjerojatno smrt ili barem teške muke i u nadi da nova vlast neće zadugo.

Njima su pomagali jataci, i sami u neprestanom strahu da će biti otkriveni te i sami mučeni i ubijeni. Skupine „škripara“ skrivale su se i u planinskim područjima oko Izbična i imale svoje pomagače. Udbaši su bili na tragu. Tako su uhitili i Dragicu Pavković ženu Milinu i Dragicu Pavković kći Ilijinu – jednu prisiljavajući da izda muža, drugu brata. A njih su uhitili nakon što ih je izdala njihova prijateljica, a nedavna „obaćenica“ i suradnica udbaša, da znaju gdje se škripari skrivaju.

Djevojku Dragicu, kći Ilijinu, odvode na Sve svete 1947. u Cerov Dolac u Jurilja i počinju sustavno mučiti da izda one koji se skrivaju. Mučenje je trajalo 40 dana i bilo je užasno, potpuno neljudsko. Svjedoci kažu da su je svih tih zimskih prehladnih dana po noći skidali golu i po nekoliko puta polijevali vodom pa se voda na njoj mrzla, ili bi je stavljali golu o korito za napajanje stoke pa bi se voda zamrzla, a onda bi otkidali led s njezina tijela i trgali kožu i meso. Neprestano su tražili da oda gdje se skrivaju škripari. Ona unatoč najtežim mukama ipak sebi nije dopustila da bude izdajica.

Druga Dragica, žena Milinu (kojega su partizani već bili ubili, a ona to nije ni znala) uhićena je istoga dana 1947.
Mučili su je u župnoj kući koju su bili pretvorili u improvizirani zatvor (svećenici su već ranije bili pobijeni i nitko od njih nije bio u župnoj kući). Nakon 40-dnevnog mučenja bila je neprepoznatljiva: prije je imala lijepe i zdrave zube, a na dan smrti nije imala ni jednoga zuba u glavi. Konačno su obje ubijene 12. prosinca 1947. u škripini u blizini župne kuće te pokopane – ili bi se prije moglo reći zavaljene – na istome mjestu. Dragica, udovica Milina, imala je jednoga sina koji je i danas živ. On je poslušao savjet te nije majčine kosti prenosio u obiteljsku grobnicu (kada je došlo vrijeme da se to smjelo učiniti) jer će doći vrijeme kada će dvjema Dragicama biti učinjena posebna čast na mjestu na kojem su ubijene.

Spomenik mučenicama

Znakovito je da je prvi spomenik dvjema mučenicima podignut još u vrijeme komunizma. Dva križa podigao je jedan susjed koji se zavjetovao moliti na njihovim grobovima kako bi ozdravio od neizlječive kožne bolesti. I ozdravio je, i to umah! Na križevima nije smio staviti niti svoje ime, pa je samo, uz osnovne podatke o mučenicama, stavio “Spomen podiže zavjet“. U novije je vrijeme izbički župnik fra Franjo Mabić pokrenuo akciju za dostojanstvenije obilježavanje mjesta smrti dviju Dragica. To je i uspio, uz pomoć obitelji pokojnica, kao i brojnih darovatelja, kako domaćih, tako onih sa strane. Idejno rješenja dao je ing. Ivo Crnac Dadić: riječ je o svojevrsnoj “kapelici” s oltarom, a ispred je oltara nova grobnica s mučeničkim kostima.

“Kapelica” je jedinstvena u građevnom smislu jer je betonski krov dug pet metara postavljen bez ikakva potpornog stupa, nego oslonjen samo na stražnji nosač, visine nešto preko dva metra. Blizina oltara, na kojemu će se ubuduće svake godine slaviti sveta misa jednom godišnje, u nedjelju prije svetkovine sv. Ante, želi simbolično poručiti odakle su mučenice crpile snagu da izdrže sve te okrutne muke kojima su bile izložene: od Krista i svetih sakramenata koje su primale, prije svega od svete pričesti. Na grobnici je jednostavan natpis s temeljnim podatcima o dvjema Dragicama i Kristovim riječima: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre” (Iv 11, 25).

(www.jabuka.tv)

24 komentara

  • Mučenicama pokoj duši, a tko je “prijateljica”, je li je pekla savjest kad je vidjela kako su njih dvije završile, je li je mučilo kad vidi dijete kojem su majku tako mučki ubili njezini prijatelji-“osloboditelji”. IZDAJICE-proklete IZDAJICE

  • Zašto se ne udari baš u srž,tko je to bio izdajica,i kakvi su mu puti nakon toga bili,i kako živi danas…?
    Priču i svjedočenja smo čuli milijun puta,ali istinu još ne znamo!
    Istina je zalog pametnijih vremena…Onaj tko je izdajnik mora biti prokazan u javnosti!
    Pokoj duši ovim ženama!!!!

  • Da ,čitao sam knjigu pokojnog fra Franje Mabića o dvjema mučenicama iz Izbična.
    Dvije Dragice Pavković ostaju vječni primjer žrtve za svoje bližnje, za svoje najmilije, za svoju vjeru i konačno za svoj hrvatski narod. One su se svojom mučeničkom smrću i nesebičnom žrtvom osvijetlale časno ime svih hrvatskih žena koje su kroz povijest patile, trpile, suze isplakale i svoje živote nesebično darivale za svoj rod, svoj dom, svoj narod i za svoju svetu kršćansku vjeru.
    Pored ovih dviju naših Širokobriških,može se mirne duše reći mučenica, tolike su još brojne hrvatske žene stradale tijekom drugog svjetskog rata a naročito u poraću od strane krvoločnih partizanskih, neljudskih komunističkih vlasti koje su znale samo za teror, mučenje i ubijanje na što svirepiji način svih onih koji su im se opirali ne htijuć služiti jednom bezbožnom, jednom đavolskom, neljudskom pokretu koji ništa zajedničkog s pravdom i istinom nije imao.
    Cijeloj plejadi hrvatskih mučenica koje su ubijene krajem rata i naročito u poraću tog nesretnog vremena pridružile su se i ove naše dvije mučenice.
    Dvije Dragice Pavković.
    Zajedno s,desetinama znamenitih žena koje su se iskazale svojim junaštvom svojom nesebičnom žrtvoom za hrvatsku stvarnost tog kaotičnog ali i ponosnog doba za sve slobodoumne Hrvate i Hrvatice , ostat će vječno upisane u memoriju i dušu hrvatskog naroda Hercegovine koji nikad neće zaboraviti njihovu žrtvu. Njihove suze, njihovu patnju i njihov obol za hrvatstvo koje se upija skupa s majčinim mlijekom. Koje se rađa skupa i zajedno sa onom mišlju vodiljom koja osjeća bit svog hrvatstva, osjeća i sjeća se krvi i suza svojih predaka koji su stoljećima prije za istu vjeru za istu Domovinu svoju , isto patili i umirali. Pored ovih dviju mučenica isto bi se danas mogli sjetiti i onih velikih hrvatskih žena koje su komunisti također ubili na isti zločinačkil neljudski način krajem rata te nesretne 45 godine.
    Sjećamo se Grozde Budak,kćeri hrvatskog političara i književnog velikana Mile Budaka , koju su partizanski i komunistički krvoloci i neljudi zvjerski mučili, silovali i ubili negdje u Sloveniji i bacili u neku dragu, jarugu ili tenkovski rov zajedno sa desetinama i stotinama tisuća drugih Hrvata i Hrvatica.
    Sjećamo se i Irene Javor, kćeri velikana hrvatske ideje i državotvorne misli,mučenika Stipe Javora. Bila je ona ravnateljica ženske loze Ustaške mladeži.Nisu je poštedjeli komunistički krvoloci i mučki su je ubili kao što su samo oni znali svirepo ubijati. Sjetimo se Katarine Matanović Kulenović koja je također mnogo pretrpjela poradi svoje Hrvatske ali je hvala Bogu još dugo nakon rata ostala živa i umrla je u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj 2003 godine. Sjetimo se i sječajmo se tisuća onih drugih hrvatskih žena čija imena povijest najvjerojatnije nikad neće zabilježiti kao što bi im po njihovoj žrtvi pravo dolikovalo, ali ih se sječajmo barem u svoji obiteljima ,svojim župama i svojim zavičajnim zajednicama. Zaslužile su sve one to i ne samo to nego mnogo , mnogo više kao i ove naše dvije mučenice Dragice Pavković koje bi trebale ostati u kolektivnom sječanju svih Hrvata Hercegoovine i šire.

  • A šta će mo s ovim sto ih mucite cijeli život
    Porez 22% na sve
    A plaća 500 maraka
    A HDZ ovi ljudi po 5000km
    I kažete prosijesijecna plaća 1000km
    Ma jebite se svi vi koji bježite od stvarnosti i sadašnjosti
    Okanite se mrtvi i sirotinje
    Žalosno

    • Ne bi mi smetalo što mnoge HDZ – enjare imaju plaću 5000 KM (druge beneficije još su veće), da ti paraziti išta urade za svoj narod. Ne mrdnu onom stvari za čitav mandat. A mi ovce zatrebamo im od izbora do izbora i opet im damo svoj glas. Pa mi definitivno nismo normalni. Kakav narod – takva vlast!

  • Laka zemlja dvjema dragicama. A žrtve u Aušvicu oko 2 Milijuna nevinih izraelaca od nacista i njihovih prijatelja bolesnih lizoguza?? Što sa njima, tko će za te nevine moliti??

  • Nikakav Žarko, radi se prvenstveno o ženskoj osobi, komunističkoj priležnicu u to vrijeme.I danas neki beru plodove njezinog izdavanja i kurvaluka sa udbašima.Zna cili Izbično sve, ali neka ostane javna tajna i dalje

  • Ne mogu vjerovati da netko zna ko je izdao ove 2 mučenice a da šuti. Jadni ste vi Izbičani, za razliku od ove dvije mučenice. A vjerovatno znate i ko ih je ubio, pa se opet šuti, što je još gore. Hrvatska šutnja nas je i dovela do ovakve situacije i političke i ekonomske. Nemamo se pravo žaliti jer i dalje šutimo… Dokle ?

  • Ustaška mladež su bili vrlo plemeniti ha ha ha ha hranili ljude u hotelima najviše kategorije. Sve vam je to isto. Shvatite to. I jedni i drugi činili zlo, samo što treba znati tko je prvi počeo činiti zločine-fašisti nacisti i njihove marionete.

  • Komunizam je najveće zlo, a oni koji su bili veliki komunisti a sad postali najveći Hrvati su najgora bagra.Takvi su i ove dvije mučenice uništili.

  • Mirko Praljak, neki Primorac, Lovre Kovačević, Ante Josipović i još neki “proleteri” i slična komunistička krmad. I danas njihovi nassljednici drmaju u Hrvatskoj i BiH. Eno vam ih pun Sabor, Plenkovićeva Vlada, u veleposlanstvima, policiji, sudovima, na direktorskim mjestima. Većina ih je (preko 95 posto) ili u HDZ ili u SDP. E moj narode!

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.