Češnjak potječe iz središnje Azije, odakle se proširio po cijelom svijetu. Od davnina se rabi kao lijek, a suvremena znanost to je i potvrdila. Nakon uporabe češnjaka preko kože i dišnih organa izlučuje se alilsulfid, koji daje neugodan miris.
Češnjak je kao i luk sličnih zahtjeva prema tlu i plodoredu. Uzgaja se iza okopavina koje su obilno gnojenje organskim gnojem. Ako nema takvih površina onda svakako prije sadnje treba obaviti gnojidbu organskim gnojivima, primjerice Biorex, Povrtko ili Frutorto. Na istoj površini može se uzgajati svake 3 – 4 godine. Priprema tla za sadnju ista je kao i kod proizvodnje luka. Češnjak ima mali broj selekcioniranih sorti, pa se za proizvodnju koristi sadni materijal proizveden što bliže području uzgoja češnjaka.
POVRTKO je prirodno MINI PELETIRANO organsko gnojio koje se koristi za uravnoteženu gnojidbu u povrtlarskoj proizvodnji. Ovo gnojivo uvelike povećava sadržaj organske tvari u tlu i poboljšava njegovu plodnost.
Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a francuski kultivari oslobođeni virusa imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer. Kultivari i ekotipovi mogu se podijeliti u tri osnovne skupine: jesenski češnjak, proljetni češnjak i alternativni češnjak.
Jesenski češnjak
Jesenski češnjak sadi se u jesen, prezimljuje, i u idućoj godini razvija vegetativnu masu i lukovicu – glavicu. Ima kraće razdoblje mirovanja, pa se repromaterijal ne može čuvati do proljeća iduće godine. Većina ovih ekotipova ima krupnije i šire listove, krupniju lukovicu s manjim brojem krupnih češanja u lukovici.
Sadnja češnjaka
Češnjak se sadi u jesen i proljeće. Jesenskom se sadnjom postižu veći prirodi, glavice su krupnije, ali se lošije čuvaju od glavica proizvedenih proljetnom sadnjom. Jesenska sadnja češnjaka je u listopadu, a proljetna što ranije u proljeće, kad to zemljišni uvjeti dopuste. Češnjak se sadi na dubinu 4 – 5 cm u jesen, a u proljeće na dubinu 2 – 3 cm. Za sadnju se uzimaju izvanjski češnji s glavice češnjaka jer su krupniji i razvijeniji. Unutarnji češnji imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se stoga ne postiže odgovarajući učinak. Za četvorni metar potrebno je posaditi 6 – 8 dekagrama češanja.
Češnji se prije sadnje, zbog zaštite od bolesti, potapaju u otopinu nekog botriticida desetak minuta. Za to možete koristiti pripravak Signum.
Češnjak je tehnološki sazrio kada lišće požuti, a stabljika se počinje sušiti. Vadi se po suhom i lijepom vremenu, kad je tlo umjereno prosušeno. Najpovoljniji rok vađenja je kada je 30 – 70% listova suho. Nakon vađenja češnjak se smješta u prostor zaštićen od sunca, u tankom sloju da se prosuši, a poslije se čisti i sprema za čuvanje.
U skladištu je najvažnije održavati relativnu vlagu zraka manju od 70%, da bi se izbjeglo tjeranje korjenčića i pojava površinske plijesni.
(www.jabuka.tv)
