Košćela, kostela ili kostila, kako vam je srcu drago, je listopadno stablo iz porodice brijestova koje može narasti i do 25 metara visine.
Ovo stablo koje je danas nepravedno zapostavljeno i mogli bismo reći zaboravljeno, spada u ona tipična koja krase hercegovački kraj. Životni vijek kostile je više od 400 godina, a njene prozračne i široke krošnje pružaju hlad u vrućim ljetnim danima.
Njeni plodovi su okrugle, glatke, tamnoljubičaste do crne male bobice koje rastu na dugoj, tankoj peteljci dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Iako naizgled bezlični, bobice kostile su ukusne, slatkaste i interesantne arome, a mogu se jesti sirove ili kuhane.
Foto: Plantae
Mnogima su u djetinjstvu služile kao “streljivo” u improviziranim puhaljkama, čega će se starije generacije sjećati, dok mlađima ostaje usmena predaja na neke sretne i bezbrižne dane.
Drvo kostile je veoma tvrdo i izdržljivo zbog čega ga posebno vole majstori i tokari, a zanimljivo je i da je otporna na onečišćenje zraka, pa se tako često sadi kao ukrasna biljka.
Ukoliko niste znali, potječe iz Indije, a vjeruje se da njeno lišće i plod zatvaraju, smiruju i jačaju želudac. Uvarak od lišća i plodova se koristi u liječenju amenoreja, teških i menstrualnih i intermenstrualnih krvarenja i grčeva (kolika). Također, može koristiti za stezanje sluznice u liječenju proljeva, dizenterije i čireva u probavnom traktu.
Ivan Šugar u ‘Hrvatskom biljnom imenoslovu’ navodi mnoštvo imena ove vrijedne vrste, pa se tako naziva: balačinka, čiburić, ćići borići, drenjula, fafarikul, fafarikule, fafarinka, fafarika, farikul, gangulić, glandulić, glangulić, grangulić, haharinka, kastanjuole, kompriva, koprivac, koprina, kopriva, kopriva stup, koprivić, koprivnjak, koprna, koprnja, koprva, kostanja, kostanjula, kostela, kostelić, kostelj, kostelja, koster, kostila, kostilja, kostjela, kostrila, košćela, košćela crna, košćil, koštel, koštela, koštil, kršanac, kupriva, ladonja, landonja, ledonja, lidonja, pelegrinka, pokriva, pokrivići, pokrova, popriva, poprivić, taferikola.
Od kostile se također pravi i rakija – kostilovača. Zrele košćele stavljaju se u rakiju, od čega ispadne krasan liker sa slatkastim, posebnim okusom. Plodovi se samo preliju rakijom i ostave na suncu dva mjeseca.
(www.jabuka.tv)
Kostela!
Najbolje Kostile rastu južno od Trtle u Brotnju, oko Čapljine, oko Mostara, na Bišće Polju, dolje kod manastira u Žitomisliću su gigantske, svratite pa ih vidite, kao i oko Gabele, oko Širokog ih ima ali su puno slabijeg rasta negoli dolje u južnijim toplijim dijelovima Hercegovine prema Čapljini i Neretvi, treba pisati o šipku ljutunu koji je najjača biljka na svijetu, a simbol juga Hercegovine Čapljine, Mostara, Ljubuškog, Stoca i Čitluka, iza Trtle već u Mokrom nema više šipka ljutuna, ima ga tu i tamo oko Podvranića i u Potkraju ali di koji … ponavljam, pišite o šipku ljutunu ili divljem šipku
Šipak je odlican kao caj za crijevnu virozu… drage mame naberite šipaka nek se osuse i kad vam zatreba , stavite u serpu prelijete vodom , prokuhate ostavite da se prohladi … sipak ne bacate vec u serpu naspete novu vodu i prokuhate … zahvalna jednoj baki Mari sto mi je dala sipke i spasila nas 🥰
To je drvo
Kostila u vinjanima posukim, iz mostara su dolazili sa agro fakulteta mirit sirinu , medju najsirima je u hercegovini