Usporen razvoj govora može se prepoznati već u trećoj godini života.
Razvoj govora kod djece ovisi o brojnim elementima poput razvoja motorike i socijalizacije u ranoj dobi, a dijeli se u nekoliko faza.
Predgovorno razdobolje obuhvaća period do 10 mjeseca života, a zatim dolazi razdoblje kada dijete pokušava izgovarati prve jednostavne riječi. Prve rečenice počinju sklapati oko 18. mjeseca života pa je najintenzivnije razdoblje razvoja govora do treće godine života.
Govor ne mora biti ujednačen u prvim mjesecima života niti savršeno artikuliran, ali usporen razvoj govora može se prepoznati relativno brzo.
Dijagonosticira se do četvrte godine kao zaostatak u razvoju govora i nema jednaku težinu kao dijagnoza zaostalog razvoja govora koja se postavlja djeci od treće do šeste godine.
Tipični znakovi za usporen razvoj govora su nekorištenje pomoćnih glagola, prijedloga i veznika, ali možete opaziti i siromašan rječnik u usporedbi s vrešnjacima te težak izgovor.
Usporen razvoj govora ne mora biti vezan uz najozbiljniju dijagnozu alalije odnosno negovorenja. Lakši tip alalije je stanje u kojem dijete razumije okolinu, ali odgovara samo gestikulacijom, a teži tip seže tako daleko da dijete uopće ne razumije govor.
Srećom, roditelji znakove mogu pratiti od dojenačke dobi.
Usporen razvoj govora može se primijetiti kod beba koje ne reagiraju na glasne zvukove i u dobi od, otprilike 4-5 mjeseci, ne usmjeravaju pogled na osobu koja im se obraća.
Djeca koja ukazuju na usporen razvoj govora ne ‘igraju’ se dovoljno s prvim riječima u dobi tipičnoj za to te do 2. godine života izgovore manje od pedesetak riječi.
Možete obratiti pažnju i na ponašanje osim samo govora. Dijete koje se osamljuje i ‘oglušuje se’ na roditeljske upute i motivaciju da se, primjerice, igra s vršnjakom pokazuje veći rizik od usporenog razvoja govora, prenosi Rtl.hr.
(www.jabuka.tv)
