Mnogi se slažu da u BiH teško možemo govoriti o ozbiljnom, profesionalnom i strukturiranom političkom marketingu. Tome dodatno doprinose poražavajuće statistike elementarne pismenosti bh. građana, govori vlasnica agencije “Bejtovic Communications” i savjetnica za odnose s javnošću Una Bejtović. Poruke naših političara, kaže ona, ne proizlaze iz kvalitetnih misija, vizija, predizbornih platformi i programa.
Politički marketing u našoj državi ne događa se svake dvije, odnosno četiri godine. Mi smo konstantno u nekom predizbornom ciklusu, ali bih prije rekla da je riječ o kontinuiranoj vrsti manipulacije nego strukturiranom marketingu kojem se strateški pristupalo i koji je organiziran u standardima struke, kazala je Bejtović na početku razgovora za Klix.ba.
Najlakše potrošiti novac na kampanje
Marketinški stručnjaci znaju da oglašavanje nije jedini način promocije, ali ne i stranke u BiH koje novac na glas više uglavnom izdvajaju za promotivne videosadržaje i plakate. Ovakav vid oglašavanja, sudeći prema rezultatima brojnih istraživanja, donosi minimalan učinak na glasače. Naizgled, čini se da naši političari nemaju ciljanu publiku ili, s druge strane, kako kaže Bejtović, dobro znaju kome se obraćaju.
Oni se obraćaju nepismenom stanovništvu. Izborni proces kao takav bi trebao biti postulat demokratski uređenoga sustava u kojem političari komuniciraju svoje poruke informiranom biraču koji ima razvijenu kritičku svijest i koji na osnovu primljenih informacija različitih političkih opcija odlučuje jednu koja je najbliža nekom njegovom intimnom i privatnom političkom opredjeljenju. To je neki idealni koncept političkoga komuniciranja i izbornoga procesa. Međutim, najlakše je potrošiti novac na političke kampanje. Takva vrsta reklamiranja je već prevaziđena, što znači da je ovdje riječ o neplanskom trošenju novca. Možemo reći i da se obraćaju svim onim ljudima koji su se uhljebili u javnim administracijama. Nema tu nekih vizionarskih poruka koje donose nešto novo i drugačije kada nam ni likovi na političkoj sceni nisu novi i drugačiji, istaknula je Bejtović.
Mišljenje o stanju političkoga marketinga u BiH potražili smo i od Selme Kadić-Maglajlić, docentice na katedri za marketing Ekonomskoga fakulteta u Sarajevu, čiji je doktorat prije nekoliko godina proglašen najboljim u Europi. Očigledno razočarana marketinškim metodama bh. političara, govori da stranke u BiH svoje predizborne programe kroje prema vlastitim ciljevima, a ne prema potrebama građana.
Promocija dolazi naknadno, a u bh. političkom marketingu to je jedino što se djelomično prakticira s velikim oscilacijama u kvaliteti, smatra Kadić-Maglajlić.
Stručnjakinja iz Sarajeva kao primjer političke kampanje fokusirane na točno određenu ciljnu grupu, koja predlaže rješenja krucijalnih problema te grupe, navodi kampanju srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića.
Slagali se losobno ili ne s njegovim postupcima i izjavama, on je zasigurno političar koji radi s vrhunskim timom stručnjaka, a napredak je vidljiv iz godine u godinu, dodaje Kadić-Maglajlić.
Kratko je prokomentirala i političke kampanje bh. stranaka koje su, naizgled, daleko od definicije političkoga marketinga.
Iako lokalnoga karaktera, s relativno uskom ciljnom grupom, Naša stranka se izdvaja po kampanjama koje su dio strateški osmišljenoga nastupa koji počinje potrebama građanstva. S druge strane, na primjer, SDA i SDP variraju od odličnih kampanja do vrlo površnih recikliranih rješenja. Prije nekoliko godina Martin Raguž je imao odlično osmišljenu i vođenu kampanju koja je zaista pratila ono što je standard u ovom dijelu Europe. Kod Dodika, u marketinškom smislu, ne vidim ništa drugo osim zastarjeloga, provincijskoga manipuliranja javnošću i ciljnom grupom kojoj se obraća, smatra Kadić-Maglajlić.
Banjolučki marketing stručnjaci često ističu da lider Republike Srpske Milorad Dodik “dobro radi posao” i zna koristiti politički marketing. Bejtović smatra da on nesumnjivo zna svoj posao ili ga je mudro podijelio onima koji to znaju. Međutim, retorika kojom se Dodik koristi, kaže Bejtović, je retorika straha i podjele koju ponavlja od pada Travanjskoga paketa 2006. godine.
On je neprikosnoven pobjednik izbora u RS-u i dobro je segmentirao svoje političko tijelo. Na drugoj strani, teško tu možemo govoriti o nekoj ozbiljnoj političkoj komunikaciji jer ona u principu dolazi iz rana i zaostavština 90-ih, kaže Bejtović koja se dalje osvrće na presude Haškoga tribunala Ratku Mladiću i čelnicima Herceg-Bosne: Nakon dvije ključne presude imamo poziciju i opoziciju koje se gotovo na isti način očituju. Kada bismo ozbiljnije kopali u suštinu, vizije i misije stranaka u BiH, vidjeli bismo da tu nema suštinskih razlika. Riječ je o određenim interesima i povrijeđenim sujetama zašto netko unutar određene političke opcije nije mogao imati veći utjecaj pa su se uvrijeđeni izdvojili i pravili svoje političke opcije, rascjepkali politički korpus i potpuno raspametili bh. građane. Koriste se retorikom homogeniziranja prema etnonacionalnoj strukturi. Mi nemamo ništa novo u tom političkom diskursu koji je sada potpuno zagađen, a nisam neki optimist i kad vidim tko bi trebao očistiti taj kontaminirani javni prostor, istakla je Bejtović.
Mediji bez odgovornosti
Većina marketing stručnjaka slaže se da je politički marketing postao oružje komunikacije širom svijeta, a naročito u periodima događanja koja mogu proizvesti ozbiljne političke implikacije u državi. Međutim, Kadić-Maglajlić i Bejtović upozoravaju da šizofrenom stanju političke komunikacije u BiH dodatno doprinose mediji.
Često se izjave izvlače iz konteksta, u cilju kreiranja što bombastičnijega naslova, bez ikakve odgovornosti o tome što takav naslov dalje može proizvesti, a posebno u kontekstu nedavnih presuda suda u Hagu, istakla je Kadić-Maglajlić.
Aktivnosti političkih stranaka na društvenim mrežama podsjećaju na adolescenta koji u 21. stoljeću isprobava sve i svašta ispitujući granice lijepoga ukusa, smatra Kadić-Maglajlić, koja u budućnosti očekuje sve češću promociju bh. stranaka putem Facebooka, Twittera…
Trump je primjer korištenja društvenih medija u kombinaciji s neuromarketinškim istraživanjima reakcija na pojedine aktivnosti na društvenim medijima, dok je austrijsko “čudo od djeteta” Sebastian Kurz zasigurno dokaz da se ovaj trend itekako približava i nama te da nikako nije rezerviran isključivo za SAD, pojašnjava docentica s Ekonomije.
U razgovoru o političkom marketingu Kadić- Maglajlić nam otkriva zanimljiv magistarski rad apsolventa Anela Imamovića s Ekonomskoga fakulteta pod nazivom “Politički marketing u dnevnim novinama: Primjer predizborne kampanje za lokalne izbore 2016. godine u BiH”. Imamović je u svom radu, smatraju njegovi mentori, dokazao naklonost bh. novina određenim političkim opcijama.
Ne čudi što se političke stranke odlučuju za plaćeno oglašavanje, jer ponekad je to jedini način da dobiju medijski prostor, prokomentirao je Imamović za Klix.ba.
Budući magistar ekonomije naglašava da su pogrešni izborni programi političkih stranaka koji se plasiraju svima putem svih medijskih alata.
Kao što je pogrešno forsirati priču o stipendiranju studenata putem dnevnih novina, tako je pogrešno i forsirati priču o povećanju mirovina putem društvenih mreža, praktično pojašnjava Imamović, prenosi Klix.ba.
Na kraju razgovora sa stručnjacima dolazi se do zaključka da političke stranke u BiH ne pokazuju interes za redovno informiranje njihovih birača o ostvarenim ciljevima i provođenje politika od interesa za građane. Aktivne su prema građanima uglavnom samo u predizbornim kampanjama, ali i tada vrlo površno.
U izbornoj smo godini, a domaći političari već odavno raznim metodama prikupljaju političke poene koji bi im trebali osigurati dobre izborne rezultate. Iz njihovih aktivnosti teško je predvidjeti nove marketing strategije.
(www.jabuka.tv)
Najzalosnije je sto su oni nepismeni i neuki, a manipuliraju narodom
Meni se cini da smo mi svi nepismeni kad svako cetiri godine glasamo za iste budaletine!