Gruđanke na volontiranju u Africi: Iskustvo koje se ne može platiti

Zasigurno je mnogima barem jednom pala na pamet želja za odlaskom u Afriku.

No, dvije mlade Gruđanke, Matea Zorić i Sanja Glavaš, tu su želju pretvorile u djelo.

Tajna želja od malih nogu se ostvarila – odlazak u Afriku. Kad sam bila mala, to se tako činilo nemoguće i nestvarno. Kad sam priopćila svojima gdje idem, ali naravno da sam im rekla kad je sve već bilo rezervirano i dogovoreno, odmah su sa strahom govorili znaš li ti čega sve ima dolje, možeš ti pomagati i tu, dolje ima malarije, raznih bolesti.

Ali jednostavno oglušila sam se na negativne komentare, nimalo me nije bilo strah, čemu se trenutno čudim kad vratim film i samo sam slušala svoje srce, kazala je Matea za Grude Online.

Zahvalna je, kaže, Bogu što ih je povezao sa časnom sestrom Ivančicom u Beninu.

Ma Bog dragi ti stavi na put dobre ljude koji te povežu s časnom sestrom Ivančicom Fulir, iz Družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice koje djeluju od 1988. godine u Africi, Benin, s kojom smo se brzo dogovorile oko posjete, zatim dobre prijatelje kao što je moja suputnica Sanja Glavaš, i omogući ti da ostvariš svoju želju.

Taj udar topline, sparine, to nikad neću zaboraviti, kazala je između ostaloga.

Dio njihovih dojmova prenosimo u nastavku.

Stigle smo u apartman, koji smo prethodno rezervirale jer smo došle oko ponoći, što je kasno za časne sestre da hodaju i voze se tako kasno u noć. Preživjele smo tu noć, pitajući jedna drugu gdje smo mi to došle? Svanulo je jutro, budimo se, ništa nam nije jasno, vruće… Vrijeme je spremanja i čekanja časnih sestara da dođu po nas. Spustile smo se, ”doručkovale” i čekamo.

Eto ih, rekle smo jedna drugoj. Dvije časne sestre idu ka nama, raširenih ruku. Grle nas kao da su nam mater. Nakon tog zagrljaja dobrodošlice, sve je nekako bilo lakše. Sjele smo u auto i avantura počinje… Zemiđani na motorićima svojim, nema im kraja, sviraju, ja sam mislila sviraju nama, popularne smo, bijelkinje stigle… ali nisu, sviraju da im se sklonimo, opisala je.

Sad kad pogledamo unazad, dani su proletjeli velikom brzinom. Ali dok smo bile dolje, i nije se baš tako činilo. Bilo je jako vruće. Kad bi pili tu kavu našu popodne, sjedili bi i razgovarali, a znoj bi samo curio niz naša leđa. Nismo dotad znale da se brkovi mogu znojiti!

Ali na sve to zaboravimo kad vidimo njih. Stižu iz škole, u kojoj budu po cijele dane, ali opet osmijeh je tu. Kakvo čudo. Trče ti u zagrljaj, i povikuju ”bonsuaaa, bonsuaaa”!

Jedino smo imali vremena s njima se družiti navečer, ali i tad su učili. Kad se spustimo do njih navečer, vade se knjige iz engleskog, svaki dan samo engleski uče. Jer su mudrice male, i žele se s nama družiti pa su nas iskorištavale na taj način.

Časne sestre bi nas skoro svaki dan odvele nekud. Da vidimo mi tu Afriku, šta je to. Išli do ambulante, išli smo na hodočašće Sv. Mariji Lurdskoj gdje smo vidjeli mnoštvo svijeta i uspoređuvali sa Mladifestom u Međugorju, Velikom Gospom u Širokom, Posušju, gdje moram posebno naglasiti da nas je biskup primijetio kao strance i pozdravio nas i rekao da je molio i za nas. Hvala mu i Bogu dragom hvala što smo bile tu, kazala je Matea.

Pozvale su da se jave svi oni koji žele proći iskustvo volontiranja.

Svi koji želite iskusiti nešto ovakvo, javite se. Časne sestre jedva čekaju da im dođe netko, da im se na neki način pomogne. Naravno da je poželjnije da se dođe na duži vremenski period, ali svi su dobrodošli, sve se može dogovoriti. Karta, cijepljenje proziv žute groznice i viza, to je to. Dobre volje, naravno, ako se može skupiti i dobrih donacija, jer je svaka pomoć dobrodošla.

U tijeku je osnivanje udruge u BiH, koja će nam olakšati da i mi iz BiH možemo uplatiti donacije, što je odlična stvar. Također imaju udrugu Anđeosko srce, koja ima akciju ”oš kupit ciglu”, na koju možete izvršiti uplate. Ne treba doslovno shvaćati da je to kupnja jedne cigle, časne sestre će te novce preraspodjeliti gdje je najnužnije, a naravno i za nastavak izgradnje poliklinike i ostalih objekata koji su u planu.

Prije nego što smo otišle u Afriku, prikupile smo donacije od dragih ljudi koje smo uručili časnim sestrama koje će istu donaciju rasporediti ondje gdje je najnužnije, zaključila je Matea Zorić.

(www.jabuka.tv)