Malo je onih koji ne uživaju u jedinstvenom okusu turske kave.
Možda još i manje onih koji znaju da je zbog svoje tradicionalne vrijednosti smještena na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine prije točno deset godina i od tada se 5. prosinca svake godine obilježava kao “Svjetski dan turske kave”.
Kava je u turskoj kulturi značajna, i zapravo predstavlja ritual, oko nje se okupljaju ljudi, pa čak turska riječ za doručak znači “kahvalti”, što se doslovno prevodi “prije kave”, ali se poslužuje u svim prigodama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prvi put je u Turskoj skuhana u 16. stoljeću, a nakon odlaska Turaka s ovih prostora, ovaj mnogima omiljeni napitak postao je i nezaobilazan dio dana u Bosni i Hercegovini.
No, često se raspravlja o razlikama između bosanske i turske kave.
Radi se o tome da Turci fino mljevena zrna kave u džezvi kuhaju u hladnoj vodi, a nakon što proključa i zapjeni, potom sipa se u šoljice.
S druge strane, pri pripremanju bosanske kave, mljevena zrna se stave u džezvu koja se postavi na “ringlu” da se malo ugrije, zatim zalije prokuhanom vodom, promiješa i pusti dok se ne krene dizati.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim toga, turska kava uvijek se poslužuje u šoljici sa svojim talogom, obično bez drške, a bosanska s punom džezvom na poslužavniku.
Još jedna bitna razlika je ta da se u Turskoj kavi doda šećer prije kuhanja, a po želji može se dodati i kardamom za aromu, za razliku bosanske kave koja se priprema bez dodatka šećera unaprijed, ali se može zasladiti prema ukusu nakon pripreme.
Bilo kako bilo, kako god se zvala kavu koju pijemo, jedno je sigurno, bez nje rijetko tko može započeti dan, ali i druženje sa obitelji i prijateljima.
(www.jabuka.tv)
Valjda kahve…
Ja pijem pivu a obrezan.
Naša Bosanska je najbolja
Zar posoji ta?