Vatreni navijač: Gruđanin koji Hrvatsku nosi u srcu, a ime Gruda diljem svijeta

Dok se mediji bave brončanom medaljom sa SP-a 1998. u Francuskoj koju vlasnik posredstvom međunarodne aukcije želi prodati, odani navijač uramio je srebrnjak s izgledom srebrne medalje sa SP-a 2018. u Rusiji kako bi je, osim u srcu, imao i na zidu.

Tihomir Brnadić spada u skoro nemjerljivu skupinu navijača Vatrenih. Naravno da sportsku inspiraciju i emotivnu diku Hrvatske prati uzduž i poprijeko kontinenta ne ispuštajući vlastiti rekvizit: zastavu s upisanim imenom rodnog mjesta.

Potječem iz Vrućica nedaleko Gruda. Mogu se pohvaliti da sam bio juniorski desni bočni NK Bekije kad i Krunoslav Jurčić. Trenirao nas je Zdravko Jurčić-Miš, stručan, strog i pravedan. Iz te generacije je i Jere Grubišić, igrač pa trener u Austriji, rekao je Brnadić..

Tihomir je poslom isprva otišao malo dalje, u Njemačku.

Znate kako to ide s nama Hercegovcima – zadnja pošta München!, navodi veliki navijač Vatrenih.

Odatle se brzo vratio i definitivno smjestio u Zagrebu, gdje je godinama igrao na malonogometnim turnirima, dok je koljeno moglo izdržati. Paralelno se prebacio među navijače nacionalne selekcije, najveće miljenice, iako nemale simpatije usmjerava i prema Dinamu. Podrazumijeva se da je bio na povijesnom Mundijalu, i to u Kalinjingradu, na prvoj utakmici kad je pobjeda Hrvatske od 2:0 protiv Nigerije navijestila visoki domet.

Nas sedmorica kombijem. Dvadesetak sati tamo, nešto više natrag jer normalno da je trebalo stajati i slaviti. Bilo bi manje da se nisu odužile kontrole, osobito na poljsko-ruskoj granici, govori ovaj Gruđanin o putovanju..

Osjetio je da će Zlatko Dalić i momci ostvariti nešto važno.

Ne može se reći senzacionalno jer Hrvatska je oduvijek sila, čak i velesila. Već na Euru 1996. u Engleskoj vidjelo se da je sposobna i stoga predodređena za fantastičan učinak. Da se ne govori o Francuskoj dvije godine kasnije. Tako da bismo ljetos bili prezadovoljni ciljanom osminom finala. A prebrodilo se i polufinale, navodi Tihomir Brnadić.

Koje nogometaše najviše cijeni?

Svi su odlični, baš klase. Žao mi je što se oprostio Mario Mandžukić, nevjerojatan borac, ali i znalac-strijelac. Najbolji je, dakako, Luka Modrić, nadam se da će poslije svih mogućih priznanja dobiti i Zlatnu loptu. Meni je najdraži Šime Vrsaljko; vječita ostaje scena nakon eliminacije Engleza i plasmana u finale, ležanje na prostrtoj trobojnici. Prelijepo, s tim da je cijeli turnir odigrao izvrsno.

Kako bi opisao šefa stožera?

Zlatka Dalića treba samo pustiti, neka radi, neka stvara. Iako je i Bog bio s nama, izbornikova vizija, taktika i momčad djelovale su čudesno.

Koliko peče podbačaj u Ligi nacija?

Djelomično. S obzirom na okolnosti, štošta se smije oprostiti. Pa i onih 0:6 kod Španjolaca, premda sam bio dosta razočaran i nakratko ljut. Srećom, s Englezima 0:0 podsjetilo je na standardno dobra izdanja, a 3:2 s Furijom… bila je to prava Hrvatska. U Londonu je opet presudila nesreća. Plus činjenica da se ozlijedio Vrsaljko tako da smo oba gola primili s one strane na kojoj nije bilo njega. Šteta, imali smo ih, vodili, sitnice su odlučile da umjesto prvog mjesta osvojimo treće i ispadnemo iz najjačeg razreda. Da smo završili barem kao drugi, jer ovo nije realno…

Na kraju je bitno da Hrvatska ostaje u prvom “šeširu” na ždrijebu kvalifikacijskih skupina za EP 2020. I da ruska priča postaje zauvijek memorirana. Tihomiru Brnadiću na dodatni, specifični način.

Danijel Marić, prijatelj iz Njemačke koji je član naše putujuće grupe, javio je da je neka tamošnja ustanova, vjerojatno banka, napravila originalni srebrni medaljon, efektnu kopiju hrvatske medalje. Jasno da smo ga kupili. Budući da sam po zanimanju staklar, odmah sam ga uramio, navodi Gruđanin.

Uramio i postavio na dominantnu poziciju. Da se vidi, da se zna.

Presretni su i svi moji iz Vrućica, dodaje navijač Vatrenih iz kraja odakle je ex-internacionalac sa zviždaljkom Goran Marić, danas ministar državne imovine u Vladi RH. Sa zapadnog dijela rampe pak legendarni kapetan Zvonimir Boban, danas desna ruka FIFA-ina predsjednika Giannija Infantina.

Ima nas oko 50. Kontaktiramo, planiramo, putujemo, bodrimo, objašnjava Brnadić za Prvahnl.hr.

Bili su u Uvijek vjernima, sad pripadaju udruzi Budi ponosan. Uistinu vjerni i ponosni.

Tihomir i njegova klapa željno čekaju proljeće i nastavak natjecateljskog niza Kockastih.

Reprezentacija je svetinja. Važnija od svega, više od igre, navodi i pojašnjava:

Zato što je nogomet jedina stvar koja povezuje nas Hrvate.

Uživat će u prezentacijama Luke Modrića “koji sve što se događa na igralištu čita bolje od Cristiana Ronalda i Lionela Messija”, strepjeti hoće li Šime Vrsaljko morati prije svršetka u kabinu “a s njim i bez njega nije isto”. Prati i mlade snage, perspektivu Josipa Brekala i kolega koji obećavaju podjednako sjajnu budućnost.

Bliži se kraj godine. Prolaze mjeseci, no uspomene na SP ne blijede. I one izvan stadiona. Valjda smo glede Rusa imali stanovite predrasude, ispostavilo se da su gospoda. Slaveni, kakvi smo i mi iz južnog ogranka. Pamtim događaj s benzinske crpke na kojoj nisu primali stranu valutu. Onda se umiješao domaći čovjek, platio za protuvrijednost od 50 eura i povrh toga svakome od nas sedmorice kupio sladoled i vodu, dodatno poklanajujući 1.000 rublji da nam se nađe. Gesta koja impresionira!,

Kad se sugovornika pitalo koji mu je detalj iz prošlosti i sadašnjosti Vatrenih najosebujniji, sjetio se Miroslava Blaževića.

Pročitao sam kako je nekom zgodom, dok je rezultat bio negativan, za odmora u svlačionici upriličio melodramu: vikao, kritizirao, psovao, motivirao. Mobilizirao. Hinio strašnu ljutnju pa teatralno skinuo sat i razbio ga o zid. Poanta je u tome da taj sat nije bio ekskluzivni, nego bižuterijski. Kakav majstor!, zaključio je Tihomir Brnadić.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: