Iako su temperature tijekom kolovoza na području Hercegovine izrazito visoke, a radovi u povrtnjacima svedeni na minimum ipak ovo je period u godini kad se sade mnoge kupusnjače, a posebno kelj pupčar ili prokulice. Naime, na području Hercegovine kelj pupčar bolje uspijeva u jesenskim i zimskim mjesecima.
Kelj pupčar će najbolje uspjeti na srednje teškim tlima poput pjeskovito-ilovastog tla. Karakteristika kelja pupčara je da raste dobro i na siromašnom tlu, ali ipak je bolje, prije sadnje, tlo pognojiti organskim gnojivima, primjerice Povrtko. Što se tiče izbora mjesta sadnje , kelj pupčar dobro uspijeva na parcelama na kojima je bio krumpir.
Voda je vrlo bitan faktor u uzgoju kelja pupčara. Naime, ovo povrće zahtijeva obilje vode pa se svakako preporučuje navodnjavanje, a osobito tijekom toplih ljetnih mjeseci. Potrebno je to jer nedostatak vlage čini pupove sitnima i još gorčima, a time i neprikladnima za konzumaciju. Tijekom rasta redovno se obavlja navodnjavanje, međuredna kultivacija i jedna do dvije prihrane. Da bi se poticao rast glavica u pazušcima listova, mora se odrezati vršni pup na biljkama najkasnije do sredine rujna.
Sadi se u sklopu 75 x 45 cm (razmak između redova je 75 cm a unutar reda 45 cm). Dvadesetak dana nakon sadnje potrebno je obaviti nagrtanje oko stabljike kako bi mlada biljka bila otporna na vjetrovito vrijeme, a nakon toga i prva prihrana. S primjenom dušičnih gnojiva u prihrani kelja pupčara treba biti oprezan da se ne produži njegova vegetacija i da „glavičice“ ne ostanu rastresite.
Kelj pupčar ima stabljiku visoku 60-80 cm sa spiralno raspoređenim listovima na dugim peteljkama, koji rastu uzduž stabljike. U pazušcima listova razvijaju se male glavice (pupovi), promjera 3-5 cm. Pod utjecajem niskih temperatura ukusnost za jelo mu se povećava.
Briselski kupus, prokelj, prokulice ili kelj pupčar, bez obzira kako ga zvali, spada među najzdravije vrste povrća. Pored brojnih vitamina i minerala koje sadrži (više vitamina C nego u limunu), kelj pupčar sadrži fitonutrijente koji su dobro istraženi zbog svojih antikancerogenih svojstava. Najpametnije ga je kuhati na pari jer se tako zadrži više nutrijenata nego nakon kuhanja u kipućoj vodi.
(www.jabuka.tv)
