Šimunić o gubitku voljene kćeri: Bog mi ju je dao, On ju je i uzeo

Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Josip Šimunić svjedočio je prošlog četvrtka na prvom susretu Duhovno-duhovitih večeri na zagrebačkom Svetom Duhu.

Posebno se osvrnuo na snagu utjehe koju vjera pruža u najtežim životnim situacijama, a što je osobno iskusio kada je preminula njegova kćer.

U životu mi se prije pet godina dogodila tragedija. Supruga i ja smo izgubili – možda je to pogrešno rečeno – naša kći je dobila gripu i za tri dana preminula. Preminula je na Uskrs, izjavio je drhtavog glasa pred stotinama mladih u bazilici sv. Antuna Padovanskog.

Zašto? Kako? Postavljaš si pitanja, ali to je tako. Tko je kriv? Nitko nije kriv, tako je trebalo biti. A ja vam ovdje svjedočim večeras, da nije bilo dragog Boga i molitve, da nije bilo krunice, prijatelja i obitelji oko nas da nas drže da ne padnemo, ne znam što bi bilo…

Danas mogu ovdje stati pred vas i svima reći: Bez dragoga Boga, bez Isusa Krista, bez vjere, bez ljubavi, nema apsolutno ništa, nema tu sreće. Koliko god je meni sad bilo teško to izgovoriti, ali to je tako. Svi moramo svakog dana pronaći snagu ispitati samog sebe, kako možemo biti bolji, kako se možemo popraviti.

Nakon svjedočanstva uslijedila su pitanja okupljenih. Jedna osoba ga je upitala je li bio ljut na Boga kad je izgubio dijete.

Ja se ne mogu ljutiti na dragog Boga, odgovorio je, dodavši – Dragi Bog mi je dao kćer, dragi Bog ju je uzeo. Ja sam mu zahvalan što mi daje snagu da vam mogu danas pričati o njoj.

Istaknuo je kako poznaje druge ljude koji su izgubili djecu, koji su ljuti na Boga i da ih razumije, iako se ne slaže s tim.

Meni je osobno jedino, jedino pomoglo kada sam gotovo godinu dana svaku večer molio krunicu i kroz moljenje krunice dobio snagu za ići dalje. Nitko na ovom svijetu neće vratiti moju kćer, ali imam utjehu. Sad je do mene, jednog dana kad preminem, da sam zaslužio otići gore kod nje i biti kod nje. To mi je još jedna dodatna motivacija, zaključio je Josip Šimunić.

(www.jabuka.tv)

4 komentara

  • Uh…teško i preteško..iste smo sudbine..da ne može biti teže..nek Vam Dragi Bog bude u pomoći ..moliti se da takođe i sama radim isto.. ljubim Vas i dajem Vam snagu

  • Ne znam jel bi bio ljubomoran na ovakve ljude jer su sebi u glavi iskonstruirali da je sve to neka Bozja volja pa ih to makar tjesi, ili da ih zalim, kako god okrenes nije dobro.

    • isto mislimo…nažalost mi smo u paklu, a raj je negdje drugo, tako tko god ode odavde spasio se (ja sam si iskonstruirao tako)

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.