Njemačka u šoku zbog uspjeha desničara: Prosvjedi širom zemlje

Njemačka politička javnost u nedjelju navečer, nakon izbora za 19. saziv Bundestaga, vidno je šokirana velikim uspjehom desne stranke Alternativa za Njemačku, i priprema se za razdoblje u kojem će po prvi put nakon Drugog svjetskog rata u Bundestagu sjediti predstavnici jedne desno populističke stranke.

Građani su prosvjedovali u Berlinu, Frankfurtu, Kölnu i nizu drugih većih njemačkih gradova.

Uspjeh Alternative za Njemačku (AfD), koja se nametnula kao treća politička snaga na nedjeljnim izborima, glavna je tema svih informativnih emisija i okruglih stolova u izbornoj večeri. Tradicionalni okrugli stol javnog servisa ARD, nakon središnje informativne emisije, na kojem sudjeluju predsjednici stranaka izabranih u Bundestag, prošao je u znaku obračunavanja šest demokratskih stranaka s AfD-om.

Prema procjenama na temelju prebrojanih glasova, AfD je osvojio 13 posto glasova i time postao treća politička snaga u zemlji.

Etabliranim strankama, i to je pokazao susret u studiju ARD-a, teško je nositi se s tom činjenicom. Jer dosad se u svom političkom radu u parlamentima saveznih pokrajina AfD pokazao kao krajnje nekonstruktivna politička snaga koja se ističe isključivo provokacijama i kršenjem tabua vezanih uz tamniju stranu njemačke povijesti.

Na raspravu u studiju AfD je poslao svog glasnogovornika Joerga Meuthenai time već pokazao da se ne namjerava držati ustaljenih političkih pravila, jer je običaj da na ovaj okrugli stol dolaze predsjednici ili glavni kandidati parlamentarnih stranaka.

Politički komentari govore o povijesnom rezu, o tomu kako ništa više neće biti isto kao prije ulaska AfD-a u parlament najveće europske države. Neki komentatori, kao Heribert Prantl iz Sueddeutsche Zeitunga, ne skrivaju svoje nezadovoljstvo uspjehom AfD-a. No istodobno ukazuju na to da je njemačka demokracija dovoljno stabilna da izdrži i jedan AfD u parlamentu.

Nisu samo komentatori nezadovoljni. Svoje ogorčenja ulaskom desnih populista pokazalo je i oko 700 prosvjednika koji su u nedjelju navečer prosvjedovali pred jednim klubom na poznatom Alexanderplatzu, u središtu Berlina, gdje je AfD slavio svoj povijesni ulazak u Bundestag.

No osim nezadovoljstva primjetan je i konkretni strah atmosferom koju ova stranka širi oko sebe.

 

“Do sada su huškali protiv muslimana i izbjeglica, a sutra se to može okrenuti i protiv nas”, rekao je Josef Schuster, predsjednik Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, koji je ukazao na to da je AfD stranka koja trpi ekstremne desne tendencije u svojim redovima i širi netrpeljivost prema manjinama.

Predsjednik Svjetskog židovskog kongresa Ronald Lauder otišao je još dalje i AfD-a opisao kao “sramotni i reakcionarni pokret koji podsjeća na ono najgore iz njemačke povijesti”.

Prijeteće političke poruke, istok glavno uporište AfD-a

Da strah nije neutemeljen pokazao je odmah nakon objavljivanja prvih prognoza i jedan od glavnih kandidata AfD-a Alexander Gauland.

“Bit ćemo za petama Angeli Merkel ili bilo kome tko bude bio na čelu vlade. Mi ćemo zemlju napokon vratiti narodu”, poručio je Gauland okupljenim pobornicima.

S AfD-om će u budućnosti u Bundestag ući stranka čiji istaknuti članovi, poput Bjoerna Hoeckea, o spomeniku Holokaustu u Berlinu govore kao o “spomeniku sramote” kojim se želi ucijeniti njemački narod.

Alexander Gauland je nedavno izjavio kako bi Nijemci mogli biti ponosni na ono što je postignuo Wehrmacht, a primjera poput ovih ima mnogo.

AfD-ova pobjeda je pokazala i još jedan zabrinjavajući trend koji je gotovo trideset godina od ujedinjenja dviju njemačkih države zemlju opet podijelio na istok i zapad.

AfD je na istoku zemlje posto druga politička sila, a u nekim saveznim pokrajinama poput Saske AfD je porazio i kršćanske demokrate Angele Merkel.

I opet se pokazuje da istok zemlje daleko više strahuje od stranaca nego zapad, iako je njihov broj u ovim dijelovima Njemačke zanemariv. No AfD je ovdje dobro znao iskoristiti antislamski pokret Pegida i instrumentalizirati strah i agresiju prema izbjeglicama, koji su na istoku zemlje, u prvim mjesecima nakon izbijanja izbjegličke krize, bili najizraženiji.

Analitičari sada pokušavaju proniknuti u tajnu uspjeha AfD-a. Govori se o strahu od izbjeglica, o stiliziranju vlastite uloga kao borca za “narod”, ali i o uspješnoj kampanji preko interneta. Uoči izbijanja izbjegličke krize AfD, koji je osnovan 2013. kao stranka kritičara eura, bio je gotovo beznačajna stranka rastrzana unutarnjim sukobima.

No tada je došla izbjeglička kriza 2015. i AfD se, na krilima kritike izbjegličke politike Angele Merkel, uzdignuo iz pepela.

Jedno je sigurno: uspjeh AfD zasigurno na zahvaljuje kvalitetnom stranačkom programu. Jer, kako je tijekom rasprave za okruglim stolom primijetio predsjednik njemačkih liberala Christian Lindner, AfD je prva stranka koja je ušla u parlamant bez konkretnog mirovinskog koncepta.

(Hina)

5 komentara

  • Bune se ovi stari za to sto je narod izabrao promjenu za spas njemacke!? Da su ovi prije rekli STOP islamizaciji Njemacke narod bi bio zadovoljan i afd ne bi imao sanse.. u biti ne bi bilo potrebe za njima da su reciklirali izbjeglice i spremili ih nazad… netko sebi pravi prostor za drzavu tam dol na bliskom istoku… i vec su se poceli javljat kao ugrozeni a nitko ih nije spomenuo.. jer medijima se ne smije vjerovat.. i kad si najpraviji oblatit ce te ko da si pobio milione a znamo tko medije drzi…jel tak?

  • Tko prosvjeduje?Soroševi plaćenici i tzv *levičari*,auslenderi i azilanti?!Za ovu prvu skupinu nema demokracije čim *popuše* na izborima-u bilo kojoj zemlji.Zanimljivo?Opasno.

    • Nije stvar samo u tome tko prosvjeduje vec koliko je to medijski popraceno. Da su upola popratili sto su ti migranti radili i sada jos rade onda bi ih i ljevicari i cemtralni i liberali potjerali nazad.. ovako dijele njemacki narod i lakse ih kontroliraju.. hmmm.. poznato mi to nesto u pi..ma..

  • Ma kakvi prosvjedi ljudi moji, nema sve skupa stotinjak prosvjednika u svim gradovima Njemačke, ostalo slučajni prolaznici i znatiželjnici, ilegalci i imigranti i pokoji azilant. Ovo je dokaz da je Paul Joseph Goebbels, njemački ministar propagande, posijao sjeme koje i danas daje “dobre” plodove u Njemačkom društvu, s razlikom što se to nekada zvao nacizam, a danas ga zovu antifašizam.

Komentiraj: