Hercegovka u Irskoj: Naše ljude ovdje posebno spaja jedno mjesto – Jabuka.tv

Hercegovka u Irskoj: Naše ljude ovdje posebno spaja jedno mjesto

Posljednjih godina svjedoci smo kako sve više ljudi s naših prostora napušta svoje domove.

O životu u jednom od novih odredišta – Irskoj, progovorila je Ivana Kokeza iz Posušja za portal Nedjelja.ba.

Rođena je 26. rujna 1991. Svoga supruga, koji je rodom iz Splita, upoznala je u Irskoj. Vjenčali su se 2019., a početkom 2021. postali su roditelji curice Marte. Ivana radi u tvrtki Batchelors kao SOP specijalist, što zapravo znači da izrađuje priručnike kako rukovati strojevima uz sve mjere sigurnosti.

Istaknula je kako ne može reći da je jedna od onih koji su došli tu trbuhom za kruhom

Teško je doći do stalnog zaposlenja s prijavom. Godine prolaze, a radna knjižica se ne popunjava. Godine 2017., s diplomom u džepu, došla sam kod prijateljice u Irsku. Za tu zemlju odlučila sam se zbog engleskog jezika. Odmah po dolasku otišla sam u HKM Dublin i stavila se na raspolaganje voditelju misije vlč. Josipu Levakoviću. U misiji volontiram od prvoga dana, pripremam našu hrvatsku djecu za prvu pričest te s vlč. Josipom organiziram radionice i katehetske susrete za djecu. Uživam biti ono što jesam. Stalni posao sam našla drugi tjedan po dolasku u Dublin, otkrila je Ivana.

Objasnila je što ljudima s naših prostora tamo najteže “pada” i koliko je onih što se ipak odluče vratiti u domovinu. Naglasila je kako je ovdašnjem svijetu najteže naviknuti se na tmurno vrijeme, ogromne gužve u prometu i visoke cijene stanarina. Dodala je da je u posljednje vrijeme sve više onih koji se odlučuju na povratak ili pak drugu šansu u nekoj drugoj zemlji.

Pozitivno sam iznenađena irskim društvom, nemam negativna iskustva s njima. Prijateljski su nastrojeni i nemaju problem prihvatiti stranca u svoje društvo, naglasila je.

U daljnjem razgovoru otkrila je u kojim to sektorima ljudi iz BiH i Hrvatske najčešće rade te smo doznali da nema pravila. Naši ljudi rade na svim mogućim pozicijama, ali je ipak najviše onih koji su uposleni u sektoru proizvodnje.

Pandemija koronavirusa je sve promijenila. Irska je još uvijek u petom stupnju karantene. Kretanje je ograničeno na pet kilometara, samo prehrambene trgovine i sektori koji se bave proizvodnjom hrane su otvoreni. Mnogi su se vratili doma zbog toga, ali država je omogućila ljudima koji su izgubili posao zbog pandemije Covid payment u iznosu od 350 eura tjedno, objasnila je Ivana, naglašavajući kako je s danima pandemije socijalni život postao ugrožen.

Činjenica je kako se na nekim stranim europskim ulicama često mogu čuti poznate riječi, riječi našeg materinskog jezika. No, koliko su svi ti ljudi iz Hrvatske, BiH i drugih država iz regije bliski jedni s drugima “negdje tamo daleko”?

Vjeroučiteljica Ivana iz svog iskustva govori kako se tamo naši ljudi drže zajedno i pomažu jedni drugima.

Ja sam imala sreće da me od prvog dana okružuju dobri i pošteni ljudi, bilo Hrvati, Srbi, Hercegovci ili Bosanci. Ljudi se druže koliko je to moguće. Ali, nažalost, čula sam i svjedočila lošim iskustvima naših ljudi sa svojim zemljacima i susjedima, iskreno je odgovorila.

S druge strane, katolici našeg govornog područja imaju nešto što ih svakako veže, a to je Hrvatska katolička misija Dublin koja službeno postoji od 2016. i koju vodi vlč. Levaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i prvi službeni dušobrižnik.

Ova misija je mjesto susreta i zbližavanja. Neki nemaju priliku pričati hrvatski jezik osim u misiji. Život u tuđini nije lagan, pa niti onda kada osjećamo kako smo srdačno prihvaćeni. To je mjesto susreta na kojemu vam se pruža Božja riječ, ohrabrenje, Božji oprost, prijateljstvo i duh življenja autentičnoga katoličanstva na hrvatskome jeziku, jeziku naše duše. Uz zdravu integraciju u irsko društvo i mjesnu Crkvu, mi želimo nastaviti živjeti bogatstvo svojega vjerničkog identiteta – svoju pripadnost Kristu i njegovoj Crkvi, uz to čuvajući i sva druga vrijedna obilježja svojega nacionalnog identiteta, jezik, kulturu, tradiciju, napomenula je Posušanka uz riječi kako je njoj osobno misija nešto najbolje što joj se dogodilo u Irskoj jer uz nju uživa u radu s djecom, ima mogućnost pjevati u zboru, a tu su različiti tečajevi i radionice i mjesto je sklapanja prijateljstava.

Hrvati-katolici u svojoj inozemnoj župi imaju različite zajedničke aktivnosti. Organiziraju se redoviti katehetski susreti i radionice za djecu, kako bi posredstvom svojega materinskog jezika imala priliku rasti u vjeri. Tu su i mješoviti zbor, zbor mladih, besplatan tečaj engleskoga jezika. Imaju vrlo aktivnu skupinu mladih punu ideja i inicijativa. Nekima je ovo druženje pomoglo pronaći smještaj ili posao.

Postavilo se i pitanje kako djeca tamo uče o vjeri i je li roditeljima u inozemstvu bitno da ona imaju vjeronauk.

Kroz moje iskustvo ovdje u Irskoj obitelji koje su odrasle doma u vjeri i svoju djecu odgajaju u vjeri i ako mogu, dovode ih na katehetske susrete priprave za prvu pričest. Ove godine imamo čak devet polaznika na pripravama. Naravno da imamo djece koja lošije govore hrvatski ili se ne snalaze u čitanju, ali međusobno pomažu jedni druge i jedva čekaju susret, istaknula je za Nedjelja.ba, i dodala kako imaju sve više djece koja sakrament prve pričesti prime u irskoj crkvi.

Dolaze na pripravu kod nas jer roditelji žele da njihovo dijete zna osnovne molitve i ispovjediti se na hrvatskom jeziku. Naravno imamo i onih koji su preko noći postali Irci, zaključila je Ivana Kokeza.

(www.jabuka.tv)


35 komentara

  • Nije mi jasno nekoliko stvari kod ovih ljudi što emigriraju u Irsku (ili bilo koju drugu zemlju).
    – Zašto se učlanjujete u hrvatske katoličke misije u stranim državama umjesto da jednostavno pristupite lokalnoj župi? Znači odselite se u Irsku i ne želite se družiti s Ircima i njihovi katolički svećenici vam nisu dovoljno dobro, nije mi jasno…
    – Zašto tjerate djecu da uče hrvatski jezik i učite ih Hrvatskoj tradiciji? Samo im otežavate integraciju u irsko društvo. Bolje bi bilo da se druže s malim Ircima (ako ih nisu sve zamijenili Poljaci, Nigeriji i Hrvati) i uče engleski i njihove norme ponašanja.
    – zašto djeci dajete hrvatska imena, a ne recimo Patrick ili Jurgen (ako ste u Njemačkoj)? Samo od njih stvarate mimosvite i neka hrvatska geta

    Ukratko, što želim reći. Ako ste se već odselili u Irsku ili Njemačku, zašto tamo stvarate paralelna društva/geta s drugim Balkancima umjesto da se integrirati u društva u koja ste se odselili.

    • Što tebe briga, što tko radi, gledaj svoja posla i uživaj….
      Ili se jednostavno ne možeš pogledat u ogledalo jer imaš jadan i ogavan život!!
      Uglavnom hoću ti reći uživaj u životu i vodi svoj život, a ne tuđi… pusa

    • To su uglavnom balkanska klerikalna naklapanja i mitomanije na tragu “nebeskih naroda” ili pak nekakva nemušta “kopiranja i imitacije” Židovstva, koji su specifični kao narod odnosno vjerska nacija.
      “Intelektualna krema tzv. Crkve u Hrvata” se još uvijek izgleda klerikalno-intelektualistički traži, pa ne zna bi li bila, onako, više svetosavskog tipa, ili bi ipak više kopirala neki judaizam u osnovi. Pa se tako u tekstu spominje: “… duh življenja autentičnoga katoličanstva na hrvatskome jeziku, jeziku naše duše”, ili recimo “naučiti ispovijediti se na hrvatskom” i slične fraze. Možda bi valjalo formirati i neki više neki tjelesan, materijalan pandan “srpskom svetu” u smislu dakle “hrvatskog svijeta u zapadnom izvorno katoličkom duhu”, kao dakle specifičnu fuziju svetosavlja i judaizma, ili nešto slično?

      No, na stranu to; sasvim si u pravu jer je katolicizam univerzalna religija, a svaka je getoizacija štetna i besmislena u nekom opće-ljudskom smislu, za skladan i potpun razvoj osobe. Jer šta će ikome nekakav getoiziran čovjek, budući potencijalan hrvat kriminalac i religijski licemjer? Pa to možeš i ovdje biti i sasvim se dobro pozicionirati.

  • Ako ti neznas ko si i odakle potjeces tvoj problem svak normalan mora svoju djecu naucit maternji jezik kulturu obicaje i porjeklo A sta ti odes u Saudijsku Arabiju odmah prides na islam i pocnes klanjati bas smijesno

  • Dobro rece ova zena mnogi su se vratili no u Irskoj je jos dobro, Hrvati su dobro prihvaceni, vani covik moze nove stvari vidit i obrazovat se,mentalitet je slican, najgore je u Njemackoj, to svjedoce brojni auslenderi, to je teska i ohola nacija s njima nitko ne moze.

    • Pa tamo bar mozes uspjet, u Njemackoj ima oko 380000 hrvata od toga manje od 1% uspjesnji, to je razlika, svugdje je oko 5% uspjesnji.Hrvati u dijaspori su recimo u nekin zemljama na visokim pozicijama i ako ih je malo, recimo najbogatiji je iz Chile, nazalost u Njemackoj je ta stopa najniza i ako nas ima puno. Prema tome ako vec idete vani, zaobizite njemacko govorno podrucje.

  • Ja sam obisa “pola svita”, Irska je zaista specificna zemlja, s puno kise i oblacima, klima je ali dosta blaga samo sunca fali, sretno vam!

    • Hay podzemna željeznico? (!) Zakaj nimaš pravo ime, a ne komische Name Subway? Što u prijevodu = podzemna (prikrita železnica)? Kada ste svemogući znalac, prosim da mi pojasnite ; zašto moj sused Ali Kubuş iz Anatolije živi več pedeset let v Nemčiji ima tri sina i jednu kčerku; Mustapha, Ali, Mehmet, i Zehra. Mustapha je Advokat (pravnik) s tvrdim türkischen naglaskom. Ostali dva su samostalni trgovci turskih tvrtki. A Zehra odgojena u Rosenheimu i još uvijek pozdravlja u sjevernom gradu Grüss Gott gdje nailazi na koji osmijeh, jer se pozdravlja Moin kao guten Morgen za cjeli dan! A ne zanina njih Turke njemački niti jezik niti kulrura. Kada je bilo riječi otvoreno sam prigovorio Ali (ju) s kojim sam u boljem odnosu, nego sa Hrvatom, koji je vječno bio Jugoš i djecu slao na dopunske Novosadske univerzitetske školske sate. Zašto Ali govoriš s djecom Turski? Što? zato, što je nas turaka više od 15. Miliona i još malo pa možemo geografski položajem osnovati srednju republiku u Njemačkoj koja izumire! Mi smo složna nacija. A vi ‘Rvati’? Sad tamo, sad ovamo? Eto, imate u parlamentu koalicijskog neprijatelja, koji suodlučuje o vašem bjegu, u Irsku, Skandinaviju i druge zemlje…Zasrami me moj pošteni Ali i dodade; Franjo, mi imamo u svim partijama naše ljude, koji imaju dvojno državljanstvo i Nijemci su u stalnom demografskom padu. Tako da će postepeno biti manjina. Zašto se treba onda manjini poklanjati, koja ni crkvu ne poštuje! Hay podzemna željeznico, da li je ovaj prilog Turskog susjeda (istiniti slučaj) zadovoljavajući?? Još jedan primjer, u okviru SPD partije osnovali smo društvo : Ausländern und die Deutsche” >Nijemci I stranici< gdje su učesnici bili iz više zemalja, a u osnivačkoj sjednici , iz Južne Afrike (Zulu), dr. nauka, Kurdi (PKK), Turci, (trzavica s Kurdima zbog Eçalana), Jugosi (Srbi, -srpski Romi) , Hrvati (?) ni za Boga njih privući k toj skupini, jer oni s srbima nikako? Uz pomoć češkog velemajstora u Šahu uspjelo je ipak nagovoriti jednog gostioničara (Sinjanina) kao ugostitelja da sekundarno predstavlja ime Hrv. Jer brojčani dio bi bio primarnog značaja kako bi država mogla poduprijeti društvo. Cilj je bio zajednički projekt na komunalnoj razini i planiranja o zajedničkim potrebama, gdje su stranci u množini. Prvi napad je uslijedio iz Hrv. crkve, iako je njoj bio nastup *folklorne grupe* ponuđen. No ovi su tražili odštetu za nastupe, iako bi mogli zahvalni biti na raspolaganju prostorija, muzičkih instrumenata, razglasa itd. Zakuskama i druženju, koji je bio izuzetno na visokoj razini. Tiskani su plakati dvometarske veličine i to iz državne blagajne. Ali crkva se bojala valjda odliva mladih u društvo naprednih građana i kuda? A Romi zasviraše džikino kolo. A vi drugi kuda sretan vam bio put!! Tako i vama podzemna željeznico Subway!! Franjo Jakupčić…

      • Dobri Jakupčić-u, nažalost, ste u pravu. Predpostavljam, da ste bili upoznati da su i neki svećenici bili u službi neprijatelja svih civilizacija : OZNA, UDBA, SDB ili KOS, sve ove Titovog kroja terorističke grupacije iznikle su iz Walterovog obavještajnog gnijezda, jer je i tzv. Anonimus “Tito” bio još dok je bio metalni radnik u Mercedesu tvornici špion Njemačke obavještajne službe BND. UDBA je Hrv. katoličke crkve ucjenjivala prisluškivanjem (ozvučenjem) na načine, da su agenti dolazili na povoljne udaljenosti i snimali razgovore u dvoranama, gdje su vjernici nakon Sv. Misa dolazili na sastanke, razgovore ili zabave. Jedan agent je bio prisutan među vjernicima da se kasnije mogu rešerširati razgovori za analize neprijateljski raspoloženih radnika iz tadašnje Juge. Za agente birani su bili ili vrbovani suradnici kao dušobrižnici da rade za službu.Među njima bilo je i Pošušaka, a jedan od njih bio je i fra Rafo (Rafajel) Begić, fra Ivan Dotur, Mate D. Anđelko Valajđić, I još nekih drugih svi u službi HKM Berlina. Pored svećenika djelovao je i agent, Mate Šušak radnik rođak ministra Gojka Šuška i drugi Pošušaki crkvi i domovini/vjerni!! Do podne

  • opet pišete pizdarije…
    a vi gore na vrhu idioti, ne postoji nacija bošnjak, postoji prezime Bošnjak !
    Mamicu vam izdajničku..

    • Postoji, kako ne. Samo idiot moze traziti da tebe priznaju za ono sto jesi, a drugima bi to branio, smijesan si i na tragu Pavellica i Tite s takvim razmisljanjem gdje svi jednostavno moraju biti sta ti mislis i kako tebi odgovara.

  • Filip Latinovicz – odličan komentar.

    Ne razumijem kako ljudi ne razumiju. Religijski čelnici u pod ruku sa nacionalističkim politikama drže narode na Balkanu u jadu i bijedi. Bez posla, bez prava, bez slobode. I onda se netko napokon odvaži i ode u uređenu zemlju. Zaraditi kruh. Djeci platiti dobre škole. Imati za lijep i priličan život. I onda govore kako tamo ne ništa valja. Oblačno, vako, nako. A svećenici, koji u domaji šuruju s politikom, brže-bolje potrče za njima da lemuzina slučajno ne bi otišla u krivu kesu.

    Nemojte me krivo shvatiti. Razumijem i poštujem potrebu svakog čovjeka da ima “svoga i sličnoga” blizu sebe. Nismo mi samo racionalna bića. I duhovna i emotivna i društvena bića smo. I sve potrebe čovjek treba imati ispunjene. Ako je to svećenik iz domovine u Irskoj ili Njemačkoj – neka je. Ne smeta mi.

    Ali mi smeta što se ne razumije da je to isti mentalni sklop upravo zbog kojeg ste morali otići trbuhom za kruhom. I onda ga opet u inozemstvu održavate kuknjavom i mitomanijom o hrvatstvu i katoličanstvu. A upravo zbog tog plemenskog momenta niste imali posao i pristojan život u “domovini”. Države Balkana su maćehe, u koje narodi gledaju kao u majke u vječitoj potrazi za kapi ljubavi. Ali te države daju samo odabranima. Ako nisi dio ekipe, možeš se je**. I onda odeš u Irsku, krene ti i ti udri na kuknjavu.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.