U Čitluku se 7. veljače obilježava 73. obljetnica tragičnog stradanja 11 učenika čitlučke osnovne škole.
Tog kobnog 7. veljače 1951. godine, eksplozija zaostale bombe iz Drugog svjetskog rata usmrtila je učenike petog razreda: Nikolu Karačića, Dragu Vidića, Ivana Pejdu, Mirka Barića, Stojana Ljolju, Zdravka Kordića, Dragu Zubca, Jagu Zubca, Juru Zubca, Peru Prskala i Slavka Buntića.
Uoči tužne obljetnice koja je potresla Brotnjo i Hercegovinu, razgovarali smo sa Žarkom Peharom, svjedokom vremena koji je toga dana pukom srećom izbjegao tragediju, te Slavenom Markotom, predsjednikom Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području Općine Čitluk.
Sa Žarkom Peharom nalazimo se na mjestu posebnog pijeteta – ispred spomenika stradalim učenicima u središtu Čitluka koji je otkriven prošle godine povodom 72. obljetnice stradanja.
Da sjećanja ovog 86-godišnjaka na događaje iz 1951. do danas nisu izblijedjela, bilo nam je jasno već na početku susreta. Žarka zatičemo kod spomenika dok pali svijeću za svoje poginule kolege, a ubrzo nam otkriva i da na ovo mjesto dolazi jednom tjedno.
86-godišnji Žarko Pehar svake nedjelje se pomoli kod spomenika školskim kolegama
Dođem ovdje svake nedjelje poslije mise i pomolim se. Nisam nikada prošao ovuda a da se nisam zaustavio, kazao je Žarko Pehar za portal Jabuka.tv.
Pokazuje nam potom i točnu lokaciju na kojoj je bomba eksplodirala. U neposrednoj blizini spomenika, na mjestu koje je danas dio parka na ulazu u čitlučko groblje Podadvor, jedan od učenika pronađenu bombu okrenuo je naopako i njome udario o rub nogostupa, ne shvaćajući do čega će taj čin dovesti. Bomba je eksplodirala i na mjestu usmrtila učenike.
Žarko Pehar pokazuje točno mjesto stradanja učenika
Ne sjećam se da sam čuo da je itko od njih jedanaestoro išao u bolnicu ili išta slično. Svi su bili na mjestu mrtvi, priča Žarko za portal Jabuka.tv.
Prema njegovu sjećanju, bombu je u ruci nosio Mirko Barić iz Blizanaca.
Zvali smo ga Babura, to je bio njegov nadimak. Bio je zgodan, veliki šaljivac koji je zabavljao cijeli razred. Bio je pametan, veseo, baš svi smo ga voljeli, kazao je.
Prisjetio se potom kako se sve odvilo. Ni ne sluteći da bi se kasnije mogao završiti tragedijom, taj je dan u školi zapravo prošao u odličnom raspoloženju jer jedan od nastavnika iz Mostara nije mogao održati nastavu taj dan.
Netko je došao i rekao da nastavnik iz Mostara neće doći. Koliko se sjećam, to je bilo poslije drugog školskog sata. Mi se, naravno, obradovali – dva sata održana, druga dva neće biti. Bilo je tu učenika iz pet sela, a svatko je veseo pošao prema svome selu.
Budući da sam ja iz Krehin Graca, a stradali učenici su bili iz Blizanaca, Gradnića, Paoče, i ja sam toga dana trebao ići s njima jer pješačimo u istom pravcu. Ali, kad smo izašli iz škole, oni su otrčali ispred mene i požurili u smjeru groblja. Ja sam se malo zadržao, a oni su izgleda žurili jer su već ranije oni tu bombu pronašli i sakrili, prisjeća se ovaj 86-godišnjak, svjestan da je lako mogao biti među stradalima da se s njima zaputio u smjeru gradskog groblja.
Sami Bog me je sačuvao da sam toga dana ipak pošao do Krehin Graca preko polja, preko Bara s grupom ostalih učenika. Već sam prešao možda oko jedan kilometar puta kada sam začuo jak pucanj. Tek sam kasnije saznao da je to bila eksplozija bombe koja je usmrtila moje školske kolege, objašnjava za portal Jabuka.tv Žarko Pehar, danas umirovljeni nastavnik povijesti i zemljopisa.
“Sami Bog me je sačuvao toga dana”, kazao je Žarko Pehar za portal Jabuka.tv.
Za kraj razgovora, s našim prvim sugovornikom smo obišli i dvorište zgrade nekadašnje Niže realne gimnazije u Čitluku koju je pohađao s nastradalim učenicima. Putem nam pokazuje okvirnu lokaciju na kojoj su, po njegovim sjećanjima, učenici sakrili pronađenu bombu, te smjer puta kojim su se tog kobnog dana zaputili i gdje je svoje kolege, ispostavit će se – vidio posljednji put.
Nisam ih nikada zaboravio. Kakvi su to momci bili… Jedanaest momaka, kao jedanaest jablanova, kazao je Žarko Pehar za portal Jabuka.tv.
Spomenik prepun simbolike
Da ova tragedija ne padne u zaborav, pobrinula se i Općina Čitluk preko svog Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća, a na čijem čelu se posljednja dva mandata nalazi Slaven Markota, šef Odjeljenja za lokalno-ekonomski razvoj u službi Ureda načelnika.
Slaven Markota, predsjednik Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk
Obveza ovog Povjerenstva je između ostalog da se vodi briga o svim stradalim žiteljima naše općine. Uvidjeli smo kroz naš rad da je javnost malo upoznata sa stradanjem jedanaestero djece 7. veljače 1951. godine.
Još početkom 2022. godine smo donijeli Odluku da pokrećemo inicijativu za izgradnju prigodnog spomenika u neposrednoj blizini mjesta stradanja pokraj gradskog groblja Podadvor na lokaciji koja je najprimjerenija, a to je pokraj glavnog ulaza u gradsko groblje.
Odlučili smo izgraditi spomenik netom prije 71. obljetnice, obavijestili smo javnost o našim namjerama i imali smo povećan interes na samo obilježavanje obljetnice na kojoj su bila prisutna i školska djeca, kazao je Slaven Markota za portal Jabuka.tv.
Idejno rješenje spomenika izradio je arhitekt Ivo Krasić.
Bio nam je cilj da spomenik bude završen neposredno prije same godišnjice 7. veljače 2023. godine, a u našem naumu smo i uspjeli. Sami spomenik je prepun simbolike, od toga da je postavljeno 11 kamenih kocaka u krug koji simboliziraju jedanaestero djece, a ujedno i stećke koji su naša kulturno-povijesna baština.
Napominjem da se u neposrednoj blizini spomenika nalazi nekropola stećaka Podadvor. Na spomeniku su ispisana imena djece sa što jednostavnijim opisom tragičnog događaja kao i prigodnom porukom iz Svetog pisma, istaknuo je Markota.
Spomenik nastradalim učenicima otkriven je 2023. godine
Predviđeno je da stradali učenici dobiju i spomen križeve na Groblju mira na Bilima gdje su već postavljena 563 križa za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća s područja općine Čitluk, a evidentirana je do sada ukupno 1.591 žrtva.
Za kraj razgovora, Markota nam je potvrdio da će i ove veljače biti obilježena godišnjica stradanja učenika, a najavio je i postavljanje pametne klupe bijele boje u blizini spomenika kako bi se cijela priča zaokružila.
Stava smo da se treba voditi briga o ovom događaju. Dakle, 7. veljače 2024. godine će svakako biti prigodno polaganje cvijeća i svijeća te Sveta misa.
Nažalost, imamo puno slučajeva stradanja djece na području Brotnja tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, ali s obzirom da se ovdje radi o specifičnom slučaju da je na jednom mjestu stradalo toliko djece, osjećali smo tu obvezu kao Povjerenstvo da svake godine bude jedno dostojanstveno obilježavanje tragičnog događaja uz posebno prisustvo školske djece.
Bitno je da nove generacije sa svojim nastavnicima njeguju uspomenu na ovaj nemili događaj, zaključio je Markota u razgovoru za portal Jabuka.tv.
”Bitno je da nove generacije sa svojim nastavnicima njeguju uspomenu na ovaj nemili događaj”
(www.jabuka.tv)
