Biskup Palić o ”hercegovačkom slučaju” i Međugorju

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić u razgovoru za IKA-u i HKR govorio je, između ostaloga, o ”hercegovačkom slučaju” te Međugorju.

Za Vama je godina i pol dana upravljanja Mostarsko-duvanjskom biskupijom. Kakva bi bila dijagnoza nakon godinu i pol dana? Bili ste rekli, treba najprije snimiti stanje na terenu. Što ste detektirali, s kojim izazovima se suočavate?

Ono što je Drugi vatikanski sabor napisao u pastoralnoj konstituciji Radost i nada, dakle, postoje radosti i nade, postoje žalosti i tjeskobe, to je sastavni dio života. Radosti i nade su da su nam župne zajednice žive zajednice, da se veliki broj vjernika okuplja na euharistijskim slavljima. Tu zaista ne radim razliku između dijecezanskih i redovničkih župa, odnosno, župa koje su povjerene franjevcima na upravu. Tako da se u svim župama vidi živost i životnost župnih zajednica.

Ono što su žalosti i tjeskobe jest, nažalost, situacija u pojedinim župama gdje djeluju svećenici koji su bez kanonskog dekreta, kanonskog poslanja i gdje se na taj način taj razdor koji je nekada nastao, još uvijek širi i potiče. To, naravno, ne doprinosi zajedništvu i lijepoj slici Crkve.

Unatoč iseljavanjima, imamo dosta angažiranih mladih ljudi, u župnim zajednicama koje vode dijecezanski svećenici i u župama koje vode franjevački svećenici, osobito kroz FRAMA-u i različite skupine mladih, ministrante. U tom segmentu život u Biskupiji je doista bogat. Ne treba zaboraviti još jednu važnu dimenziju koja je važna slika koja se daje u društvu i koju Biskupija pruža, a to je djelovanje Caritasa Mostarsko – duvanjske biskupije. Taj Caritas kroz različite institucije doista nastoji doprinijeti i boljoj situaciji društva, jer kad Caritas djeluje, nije svrha i smisao djelovanja Caritasa da bi sebe promovirao, nego da bi u različitim područjima ljudskog života ublažavao potrebe i situacije ljudi, obitelji i različitih zajednica.

Oče biskupe, spomenuli ste tzv. hercegovački slučaj, dakle, župe u kojima je neregularno kanonsko stanje upravljanja. Imate li teret obveze da Vi to stanje morate riješiti? Kada Papa imenuje pojedinog biskupa tamo gdje su neki problemi, u tom imenovanju iščitavamo posredno Papine odluke i u kontekstu da taj čovjek, novoimenovani biskup, ima kapacitet i poslanje razriješiti određenu stvar. Osjećate li Vi teret te obveze? I s druge strane, kako je moguće da se takvo jedno ‘bezvlašće’ može nametnuti Crkvi koja je takva institucija i da to može toliko dugo trajati? Crkva nema vojsku i policiju za prisilu, ali, kako Crkva svojim autoritetom ne može učiniti da se poštuju regularne crkvene odredbe?

Osjećam teret jedino u smislu što se to nalazi na području moje Biskupije. U smislu nekakvog ”proročkog” rješavanja ili djelovanja, teško je o tome govoriti niti sebe i svoje poslanje osjećam u tom smislu. Dakako da sam svjestan poslanja jednog biskupa koje on ima na određenom području. I ukoliko je do mene, spreman sam doista učiniti sve da se riješi ta situacija, tih župa. Imao sam razgovore s različitim, ”običnim” vjernicima iz tih župa i onda doživljavam koliko je ta situacija i za pojedine same obitelji doista teška, u kojima je to cijelo stanje prouzročilo i podjele unutar obitelji.

Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, kako Crkva nema mehanizam i na koji način bi Crkva to trebala riješiti, Crkva je to jednostavno pokušala. Uvijek se nastoji ići načinom razumijevanja i razgovora. To je već unazad nekoliko desetaka, da ne kažem možda i stotinu godina otkad se ta situacija pojavila, da to postoji. Crkva je pokušavala razgovorima, pokušavala je načinima koji su njoj kanonski u rukama, prisutni pomoću zakona.

Onda je išla korak dalje. Znate da su svi ti svećenici koji su tamo, otpušteni najprije iz Franjevačkog reda. Znači, oni nisu franjevci bez obzira što oni nose i dalje franjevačku odjeću, odnosno habit i što se ispred svojeg imena potpisuju fra. To je naravno, i u posljednjem razgovoru kojeg sam imao s novim Generalom Franjevačkog reda, to je za franjevačku zajednicu jasno.

S druge strane, imamo i tu kanonsku situaciju gdje su njima zabranjeni nekakvi čini reda, što znači da su pojedini sakramenti nevaljani i nedopušteni. Tako da Crkva koristi one mehanizme koji su joj u rukama i koje ona ima, ali naravno – uvijek se tu poziva na razum, na otvorenost, na razgovor.

Ali, s druge strane, ne možete utjecati na neodgovornost pojedinaca. I ovdje je u konačnici jednostavno detektirati stanje. U prvom redu tu je prisutna neodgovornost, a onda što je puno važnije za vjernike, uopće poimanje Crkve kao zajednice Kristove, kao hijerarhijskog ustrojstva Crkve i kao onoga što mi u ekleziologiji, na našim teološkim fakultetima uopće učimo o organizmu koji se zove Crkva Kristova.

Međugorje, novi apostolski vizitator. Ističete, Međugorje je još uvijek župa Mostarsko-duvanjske biskupije. Kako ide korelacija između posebnog praćenja odlukom Pape i župe?

Ja sam s pokojnim nadbiskupom Henrykom Hoserom imao dobre odnose. Svatko je imao svoju zadaću i svatko je tu svoju zadaću nastojao izvršiti kako najbolje zna i umije. Vjerujem i nadam se da će tako biti i s novim vizitatorom, mons. Aldom Cavallijem kojega sam imao prigodu kratko susresti. Oni bi sredinom veljače trebao doći u Međugorje, jer tu su još njegovi poslovi oko njegove službe apostolskog nuncija u Nizozemskoj.

Čim privede kraju službu u Nizozemskoj, on će doći u Međugorje i nastaviti ono što je zapravo i želja Svete Stolice, to je kontinuitet pastoralnog praćenja. To se uvijek naglašava i u dekretu i u imenovanju – pastoralno praćenje situacije u Međugorju. Ostaje zadaća dijecezanskog biskupa ona koja je bila, da je Međugorje župa Mostarsko – duvanjske biskupije i da dijecezanski biskup u toj župi ima ovlasti koje mu daje Zakonik, naravno, ne ulazeći u ovlasti apostolskog vizitatora koje on ima za župu Međugorje.

(www.jabuka.tv | Foto: Duško Jaramaz/Pixsell)



72 komentara

  • Zar u Nizozemskoj ima ista osim javni kuca?! Tamo se i crkveni objeti prenamjenjuju u javne kuce. Ne sluti na dobro sto u Medjugorje dolazi covjek iz takve sredine.

  • Znacajni problemi s kojima se suocavamo ne mogu biti rijeseni na razini razmisljanja koje je probleme stvorilo.
    Morate pricati (zivjeti) s ljudima da biste poznavali njihove probleme i s Bogom da biste probleme mogli rijesiti.

  • Mene zanima sto je sada s vjernicima iz zupa Crnac i Ploce-Tepcici, pa i sto ce biti s Grudama kad umru preostali ostarjeli franjevci, buduci da je i Bernard vec umro..

  • Na kraju opet nista konkretno nije rekao o hercegovačkom slučaju, samo floskule kako je naslijedio težak zadatak, treba riješiti, on bi pomogao itd. Pa umrlo je u zadnjih godinu par izopćenih fratara, sto je sad s tim zupama, tko o njima vodi racuna?

    • Sve je ispravno rekao. Ne može biskup silom otimat crkve od ovih koji su ih uzurpirali. Neka se vrate ako žele, a ako ne žele neka ostanu sekta.

  • Morali bi sami poduzeti hrabre korake, a na cekati da se cijeli, veliki aparat pokrene. Uloga svakog pojedinog vjernika mora biti uvazena.
    Mnogi odgovorni jos nisu shvatili koliko je situacija ozbiljna. Bojim se da “stranka” u ovom slucaju nista nece pomoci, naprotiv. A sjednica bez dnevnog reda je kao i vlak bez voznog reda.

  • Koliko vidim crkva u crnču če bit a u crkvi nece nikog bit jer dosta ih ide na misu po drugim crkvama.tu se narod najmanje pita.bice kako odluce pojedinci.

  • Bit će kako je Papa naredio, doći će svećenik dijecezanski svećenik. A narod je valjda shvatio da Biskupa i papu treba slušati, jer u protivnom postajemo protestanti, a to nsimo. Zar bi trebali slušati Radoša?

    • Papa i biskup su rekli da u Međugorju nema ništa a ljudi iz cijelog svijeta dolaze jesu oni sad isti kao i ovi što ne slušaju biskupa i idu kod ovih fratara?

  • Pojednici su u manjini, a to je nekolicina njih zatucanih koji misle da su dijecezijanci Srpski popovi, istina grijeha imaju i neki fratri koji su ih nagovarali na takvo što.

    • Pa ti pametnjakušo ili pametnjakoviću objasni onda “ZAŠTO SE OTIMAJU ŽUPE FRANJEVCIMA”?? koji su gradili crkve zajedno sa pukom župa i očuvali stoljetnu vjeru na ovim prostorima . Boreći se sa.turčinom, udbom, komunistima i svime što je htjelo pogazit katoličanstvo….
      Ako oćeš popa eto ti ga h..ba te on povedi ga kući ali neće otimat franjevcima nek sebi napravi.

      • A jesi zamlaćen, bože sačuvaj. Skoro sve crkve su naptavljene kad su Turci protjerani iz BiH. Osim toga riječ pop znači svećenik, bez obzira na red. Što se tiče naših franjevaca oni su surađivali i sa Turcima i sa komunistima i sada sa HDZ-om.

      • Čovječe kakav si ti vjernik.Jesi li ikad slušao”popa “.Sve je isto kao u franjevaca a franjevci su uvijek bili misionari.Ne gaze oni katoličanstvo.Ispovjedi se i Bog te blagoslovio

      • Franjevci su se obvezali da će biti “mala braća”. Svugdje u svijetu popovi vode župe. Na kraju ako se zoveš Katolik onda slušaš poglavara Katoličke crkve (Papu). Ako ne želliš ne moraš ali onda si sektaš. Kakvi smo mi Hercegovci i Isusu bi našli da ne valja. Uostalom, šta im otimaju? Župe nisu njihove privatne, oni su sami odsbrali Franjevački red.

        • Upravo tako, ovi koji sad uče za pratre smatraju da oni imaju pravo na svu imovinu župa u kojima je nekad bio neki franjevac. Ponašaju se kao da su i vjernici njihovo vlasništvo.

  • Dogodit će se očekivano, godine će odraditi svoje i na kraju će se riješiti taj famozni hercegovački slučaj. A franjevci i biskup će se dogovoriti. Sve nas je manje iako ljudi u velikom broju idu na misu, možda najviše od svih sredina na Balkanu. Crkva kao objekt u svim sredinama koje su vodili izopćeni će ostati opet Crkvi i onda će se pokazati besmisao hercegovačkog slučaja. Činjenica je da svakim danom ima sve manje svećenika tako da pitanje nekih podjela unutar Hercegovine je totalna glupost.

  • Isprićavamo se na maloj digresiji ali mi smo tijekom našega radnog sastanka, a netom nakon i redovitog stranaćkog ispita sve-svijesti, proćitali ćitav intervju, i ćini nam se uputnim, a budući se to evo i ukazalo prigodnim, ovim putem oćitovati naše duboko oduševljenje i pristajanje uz dio intervjua koji dakle oćituje socijalistićko gledište i sve-narodnu problematiku, a koji je ovdje izostavljen. Tu smo, naime, ako se bude naime i ukazalo prigodnim pogurati te aspekte, kao takove, zajednićki sve-naprijed, i to ne kao cimbal što zveći i mjed što jeći.

    S’ poštovanjem,

    zamjenik dužnosnika

  • Čovječe kakav si ti vjernik.Jesi li ikad slušao”popa “.Sve je isto kao u franjevaca a franjevci su uvijek bili misionari.Ne gaze oni katoličanstvo.Ispovjedi se i Bog te blagoslovio

    • Eto ti ces određivati tko ce biti župnik u nekoj župi. Nije li to u biskupovoj nadležnosti? Koji bolan fratri koji popovi (pop ti je ćaća). Dokle više te podjele na fratre i popove? Nije li bitno da nam trebaju katolički svećenici koji će voditi pastoral i biti pastiri u svojim župama. Zar pravi katolik treba razmišljati iz kojeg će reda biti župnik u njegovoj župi? E ako je tako onda je to sramota za jednog vjernika i da se uopće zove vjernikom i katolikom.

  • Bog je Bog reda.Ako nema reda vlada bezvlašće i anarhija.Biskup je biskup, svećenici su svećenici
    (..i biskup je svećenik), a laici su laici. Što je od Boga ostati će, a što nije neće.Doista u tim župama nema mladih da se školuju, da nekad svećenike zamjenu…Treba uvijek mudrosti u vladanju,Nikad ne smije isplivati ego pojedinca pa bio on i biskup, bilo koji..Trebali bi ti (..koji su u neposluhu) tražiti oprost, pokajati se, a tko je kriv ostaviti Bogu da riješi kada mu dođemo,Zatim neka u tim župama 2 godine fratar bude župnik, a pop vkar, pa sljedeće dvije godine obratno,,,dok ljudi shvate da nam nisu potrebne uza sve druge i te svađe,Jednostavno molit, praštati i voliti se bezuvjetno …ako smo već Božija djeca.Hvala ti Bože za papu, biskupe, svećenike i svakog brata i sestru,AMEN.Daj im mudrosti molimo Te.

  • naš problem shvaćanja i prihvaćanja iskrene vjere je još uvjek komunizam koji je teško oštetio iskreno poimanje vjere.
    Zato i ima svakakvih kometara.

  • Je li naredio ovaj Novi da se u crkvama u kojima je djelovao “pravi fratar” Hrkać i ne spomene da je umro.I on da bude primjer narodu!

  • Čitam komentare i svašta vidim. U svakom komentaru se zrcali osobnost onoga koji ga piše. O onim vulgarnim, primitivnim, sadističkim, sebičnim i zluradim komentarima ne treba trošiti riječi jer ti komentari su sve rekli o tim osobama dovoljno. Ovdje su interesantni komentari onih koji žele mir i konačno rješenje tzv. Hercegovačkog slučaja i fenomena Međugorja koji baca ružnu ljagu na Hrvate,Hercegovinu i na samo Međugorje , kao mjesto posebne Božje naklonosti, mjesto nade i ispovjedaonice svijeta. Da bismo došli do nekih konačnih rješenja u ovom slučaju potrebito je odgovoriti na neka postavljena putanja:
    1.Da li se u crkvama gdje djeluju izopćeni svećenici moli Bogu ili se služi sotoni a sve imajući u vidu onu Isusovu”Gdje su dvojica sabrana u moje ime i ja sam s njima. ”
    2.zar se ništa ne pita naroda u župama u kojima djeluju izopćeni svećenici ili mjesni biskup ima pravo mimo volje naroda postaviti dijecezenskog svećenika? Ukoliko bi on to učinio a već je to pokušano nekoliko puta dogodile su se nemile i ružne scene. Čapljina, Crnač Tepčići, Ilići itd.
    Drzgim riječima niti jedan biskup ovog svijeta to ne smije učiniti inače bi se dogodilo zlo.
    3.svugdje po svijetu se crkve zatvaraju zbog manjka vjernika i pretvaraju u privredne i nemoralne objekte a ovdje u izopćenim župama se slavi i časti Bog gdje bi odlaskom izopćenih svećenika iz njih te crkve voljom naroda bile zatvorene, a pučani bi bili ko izgunljene ovce koje vrebaju vuci sa svih strana. Zar ne bi bilo pametnije ostaviti status quo i vratiti ovlast tim franjevcima dekretom od pape uz preporuku mjesnog biskupa a sve u interesu očuvanja vjere na ovim prostorima?
    4.zar nije Međugorje svojim plodovima već steklo status svetišta imajući u vidu onu vječnu:”Ako je od Boga potrajati će a ako nije ugasi će se,” a Međugorje traje i svijetli evo već 41 godinu sve većom vjerom i sjajem.
    5.zar nije bivši biskup Ratko Perić nanio više zla Međugorju nego svi oni koji su mu se izrugivali svih ovih godina svojom izjavom pred umirivljenje:” stav biskupskog ordinarijata u Mostaru je da u Međugorju nema nikakvih ukazanja, vidioca, pergamena niti ničeg nadnaravnog čime se uzdigao iznad Svete Katoličke i Apostolske crkve sa sjedištem u Vatikanu koja nikada nije niti će dati takvo priopćenje?
    Svi dobro promislimo prije nego se odlučimo dati odgovore na ova pitanja. No jedan odgovor zacijelo stoji a on je izgleda ovaj i njega se drži naša Crkva:Što je crkvi čekati 100 godina?

    • Bez veze ti je priča. Dali ukazanja ima ili nema to još niko ne zna. Ali da su se franjevci odmetnuli kao Martin Luther, ti je istina. Odmetnute Franjevce interesira samo materijalna strana. Uostalom jesu li oni prisiljeni da budu franjevci ili šta im znači ta komedija odnosno cirkus? Ponašaju se kao da su oni nekakva posebna nacija.

    • 1. Po ovoj logici ne treba nitko ići u crkvu. Sjednu dvoje kod kuće i mole Boga. Hijerarhija se mora poštovati i to je jedina istina. Slazem se da se nitko ne moli velečasnom nego se moli Bogu.
      2. Po pravilima crkve , ne pita. I ne vidim šta to se loše radi. Dolazi katolički svećenik umjesto katoličkog svećenika. Ja sam osobno isto odrastao u franjevačkoj župi i navikao sam na fratre i volim fratre i da Bog da u sve župe ponovno postavili fratre. Iako svi znamo koje je poslanje franjevačkog reda i s kojom svrhom bi se trebalo ići u taj red
      3. Sve da se to i napravi što navodiš, to neće sačuvati vjeru u narodu. Samo ćemu dati vjetar u leđa da još više ide na svoju vodu. Kad čujem šta govore pojedini “ilegalni” svećenici , mišljenja sam da je bolje da su zatvorene crkve.
      4. U potpunosti se slažem. Nebi toliko ljudi dolazilo da nema tu nešto. Samo folklor oko svakodnevnih ukazivanja kvari dojam i ta žeđ za novcima pojedinih vidjelaca mi nikako nije jasna. I dok su oni živi Međugorje neće biti priznato od strane Vatikana.
      5. Slazem se da je biskup Perić svojim tvrdim odnosom napravio najviše “zla” u proteklom periodu. Morao je biti fleksibilniji i racionalniji.

      Al opet tko smo mi, samo male ovčice sa svojim mišljenjem. Pomalo tu blejimo iza tipkovnice i rjesavamo slučaj koji se vuče , brzo će 100 god🤣

  • Ajde šta se ložite na izjave ambicioznog Kosovara koji ko bajagi gradi karijeru na Hercegovini. Čim mu se ukaže prilika, ode on dalje.

  • Katolička crkva je živa crkva.
    Crkva živih.
    Crkva živoga Boga.
    Crkva živih vjernika.
    Živi njome upravljaju i nju drže na životu.
    Nikakvi dekreti,izaslanici, tajnici…To je samo slovo ljudskog zakona a ne Isusovg nauka.
    Tko je ovdje u pravu sam Bog zna..On će prosuditi po pravdi, a mi prosuđujemo po vlastitim aršinima koji su manje-više daleko od Njegovih.

  • Bit cu kratak i konkretan. Danas smu culi da je u Münchenskoj biskupiji bilo skoro 500 seksualnih zlostavljanja djevce od strane svecenika i crkvenih sluzbenika. Prije kratkog vremena culi smo zvanicno da je u Pariskoj biskupiji u proslosti bilo oko 3500 seksualnih zlostavljanja djece. Ovo su cinjenice koje su objavljene na drzavnim TV. Sam papa Benedikt je danas priznao da je kao Biskup u Münchenu znao za zlostavljanje djece, i da nije dovoljno uradio na daljnjem sprecavanju. Nije cudo da cujemo masovna istupanja iz clanstva u katolickoj crkvi Njemacke.
    Da li ce katolicka crkva i poslije ovih saznanja u javnosti i dalje braniti cvrsto cilibat?

    • Da, hoće. Djevičanstvo i čistoća su krucijalne kršćanske krjeposti, i više od toga. Celibat će uvijek ostati svojstven katoličkoj crkvi i svećeništvu, što ne znači da se u budućnosti i neće eventualno otvoriti prostor ređenju također i onih koji mu se ne zavjetuju. Celibat (kao i homoseksualne sklonosti, koje se često uzgred spominju) nisu uzrok zlostavljanjima već zloporaba autoriteta, a akcent koji se pridodaje celibatu i homoseksualnim tendencijama su perfidno skretanje pažnje sa osnovnog uzroka i problema, što ima za cilj u potpunosti potkopati autoritet katoličke crkve.

      • Ako je tako kako kazes, zasto je onda Rim odnosno Papa “nepravican” ili “dvolican”. Zasto dozvoljava svecenicima unijatske crkve ili grkokatolicke da se mogu zeniti???

        • Oni su kao nekakva “poveznica” Istoka i Zapada; “Most” (ne ovaj politički i aktivistički što slobodari tamo po trgu Bana Jelačića, već religijski). Neku dvoličnost u tome vide uglavnom bizantijci koji u tome vide pokatoličavanje. Formalno, nema tu “dvoličja i nepravde” jer i karizme i krjeposti nisu uniformne.

          • Tvoja tvrdnja o “poveznici” Istoka i Zapada” moze biti ispravna. To bi se moglo nazvati i “ulogom” uve crkve. Ali, to ne mijenja stvar. Cinjenica je da
            je grkokatolicka/unijatska crkva pod jurisdikcijom Rima odnosno Pape. Kad je rijec o cilibatu, to u praksi znaci ne primjena istog zakona, ili kako bi narod rekao “dupli arsin”.

            • Ne, ne znači to u praksi. Karizme i krjeposti nisu uniformne. Darovi su različiti. Nije to “dupli aršin, ili standard, dvostruko mjerilo, dvoličnost, ili nepravičnost, zeznuo nas sudija itd..

              • Oprosti nism te razumio, sto znaci “Karizme i krjeposti nisu uniformne. Darovi su različiti.” Sta ta u praki znaci?
                Ispricavam se zbog “duplpog klikanja” istog teksta.

  • Tvoja tvrdnja o “poveznici” Istoka i Zapada” moze biti ispravna. To bi se moglo nazvati i “ulogom” uve crkve. Ali, to ne mijenja stvar. Cinjenica je da
    je grkokatolicka/unijatska crkva pod jurisdikcijom Rima odnosno Pape. Kad je rijec o cilibatu, to u praksi znaci ne primjena istog zakona, ili kako bi narod rekao “dupli arsin”.

    • Ima na youtube dobar skeč – “Argument” Monty Python, pa pogledaj, možda ti se svidi, a nisu loša za pogledati ni izdanja one tv serije – zvala se Parlaonica, ima zaista zgodnih dijaloga, rasprava itd..

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.