Gospin plač se sve donedavno kantao u korizmi gotovo u svakoj hercegovačkoj župi i obitelji, kao i diljem Bosne i Hercegovine, Slavonije i Dalmacije.
Premda je u našoj hrvatskoj kulturnoj baštini sačuvano više obreda, najpoznatiji je Gospin plač fra Anđela Nuića.
Gospin plač je spjev o Isusovoj muci, ali ponajprije izražava bol duše Isusove majke Marije, njezine duševne i tjelesne patnje, što ih izaziva pogled na nevino osuđena Sina.
Iako je vrijednost ovog spjeva izrazito velika, on kao da je pomalo nestajao unutar naših obitelji. Stoga se u ovom vremenu korizme valja zapitati kako i kada ćemo izdvojiti vrijeme da ga ponovno oživimo.
Treba reći da premda ti “plačevi” imaju svoj početak u spisu sv. Anselma, biskupa u dalekoj Engleskoj, oni su u vjerničkoj duši našega naroda doživjeli osobit prihvat. Najstariji hrvatski “plač” zabilježio je 1471. u svojoj Pjesmarici Matija Picić, a poznati su “plačevi” starih rukopisnih pjesmarica u Primorju i Dalmaciji.
“Plač” se proširio po knjigama fra Matije Divkovića u Bosnu, utvrdio djelima fra Tome Babića i fra Petra Kneževića u Dalmaciji, a fra Ivana Velikanovića u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju, dok je na kajkavskom govoru “plač” zabilježila pjesmarica Zagrebačke biskupije “Cithara octochorda”.
(www.jabuka.tv)
