Kako su djeca zahvaljujući Miri Naletiliću zavoljela školsku knjižnicu

Miro Naletilić školski je knjižničar Prve osnovne škole u Širokom Brijegu, izvršni je urednik dječjeg lista “Cvitak”, a više od 20 godina predavao je hrvatski jezik i književnost u Biogracima.

No, Miro je sve to i puno više. Prije svega, Miro je čovjek koji promovira ljubav prema pisanoj riječi te ju na izuzetno učinkovit, interaktivan i originalan način prenosi na mlade generacije.

U razgovoru za portal Jabuka.tv otkrio nam je otkud crpi svoje ideje kojih ima napretek, kako je u današnje vrijeme raditi s djecom, te na koji način im pristupiti, što je on “doktorirao”, budući da u ovu školsku knjižnicu djeca jedva čekaju doći, pa čak i samo prođu kako bi pozdravili Miru i “opravdali se” zašto nisu mogli doći neko vrijeme. U to smo se i sami uvjerili.

Pod cijenu da me proglasite otrcanim metuzalemom, vratit ću se u daleke osamdesete godine prošloga stoljeća, kad su generacije učenika, koje su tad pohađale istu ovu školu u Klancu, punim plućima uživale opću kulturu. Odličnu glazbu, filmove i knjige nije se samo do besvijesti konzumiralo, nego ih se proučavalo, uspoređivalo i o njima raspravljalo tijekom nastave i izvan nje.

Tad smo na nastavu glazbene kulture znali donositi svoje flaute i melodike te s gramofonskih ploča slušati Bachovu Toccatu i fugu u d-molu, ali i Madonnu; u istom ovom školskom holu organizirali smo zabave, gdje bi glavna faca bio učenik-DJ koji poput Michaela Jacksona pleše moonwalk ili break-dance, a odmah potom poziva odvažnije učenice na podij, uz neizbježno „dame biraju“; na satu književnosti raspredalo se o nastavničinom omiljenom Remarqueu, ali i o ovisnici iz kultnog romana Mi djeca s kolodvora ZOO…

Eto, iz te i takve „bolje prošlosti“ crpim brojne zamisli o kojima, skupa sa srodnim dušama iz zbornice ili knjižnice, volim sanjati. A valja i vjerovati da će nam se snovi, uz puno upornosti i malo dobre volje, kad-tad ostvariti, prisjeća se Miro na početku razgovora za Jabuka.tv.

Vratimo se ponovno u sadašnjost kada mnogi tvrde da je raditi s mladima postalo teže nego ikada. Činjenica je da nije nimalo lagan posao oblikovati mladih umova i približiti papir, pogotovo u vremenu u kojem vlada tehnologija, pa je tim izazov još veći.

Ljubav prema čitanju ne nastaje preko noći, nego se njeguje od najmanjih nogu, uz slikovnice i dječje pričice za laku noć, a ako djeca vide da njihovi roditelji imaju knjigu u ruci – zajamčeno će se i oni navući na cjeloživotnu uživanciju s dobrim štivom. Međutim, u današnjoj jurnjavi za zaradom u turbo-brzom ritmu života, roditelji ne stižu provesti baš sve što imaju na umu pa im se podmladak utješi druženjem s modernim tehnološkim pomagalima.

Čitanje knjige učini im se presporom aktivnošću pa nažalost, uz kratak sadržaj s interneta, samo rijetki imaju vremena za razglabanje o Raskoljnjikovljevim psihološkim dvojbama iz Zločina i kazne.

Međutim, tad bi na scenu trebali stupiti učitelji koji će učenicima prikazati filmski klasik; na satu pisanja eseja diskretno puštati prikladnu glazbu; iskoristiti sve dostupne medije kako bi dobili motivirana učenika… Dobrodošao je svaki susret učenika s književnikom, koji uvjerljivom interpretacijom svojega djela može učiniti vječnom ljubav mladog bića prema lijepoj pisanoj riječi, kazao nam je omiljeni školski knjižničar koji za sebe skromno kaže da tu i tamo “piskara”.

Iz tog “piskaranja” do sada su proizašle četiri knjige:  “101 junak moga djetinjstva” (2015.), “101 filmska ikona” (2018.), “Basne za najslađe snove” (2020.) i “Nove basne za najslađe snove” (2023.). Ono što je zanimljivo i hvalevrijedno je da Miro ide “u goste” drugim knjižnicama i školama, gdje djeci čita svoje naslove, ali na takav način da ga promatraju kako im baš nijedna riječ ne bi promaknula. Otkrio nam je trenutak u vezi objave njegovog prvijenca koji mu je posebno ostao u sjećanju.

Nakon svečane promocije mojeg prvijenca „101 junak moga djetinjstva“ u prepunom širokobriješkom kinu, prišla mi je čestitati moja prva učiteljica, uz napomenu da bi moje knjige jednako prihvatila djeca prije 40 godina, isto kao i danas, ali i nakon 40 godina, i to zato što unutar njihovih korica slavim neprolazne vrijednosti. Kud ćeš većeg komplimenta!, kaže nam ovaj Širokobriježanin, inače dobitnik nagrade Nagrade za inovativne nastavnike, i nastavlja:

Širokobriježanin među najuspješnijim prosvjetarima u BiH

Premda se trudim ostati svojim nogama čvrsto na zemlji, katkad bih poletio od sreće jer znam da bi se s učiteljicom zasigurno složile i nove generacije čitatelja, koje lako uspijevaju izvući mudre pouke iz „Novih basni za najslađe snove“.

Zato se veselim svakoj novoj prigodi za književno druženje, a budući da čovjek ima pravo učiti i sanjati dokle god je živ, sa svojim Čitateljskim klubom radim na novim projektima, nastojeći sve svoje snove postupno pretvarati u zbilju.

Kako nam je u razgovoru kazao, i današnje generacije su vrijedne, samo ih treba potaknuti i usmjeriti na pravilan način, kako bi se maksimalno iskoristio njihov potencijal, naglašavajući važnost strpljenja.

Svi naraštaji djece, i oni od prije pola stoljeća i ove današnje TikTok-generacije, jednako su divni, no odnos roditelja prema njima se stubokom promijenio. Nama odraslima često nedostaje strpljenja u ophođenju s djecom pa odgađamo njihov odgoj za neka bolja vremena, koja nikako da nastupe…

Dok si dlanom o dlan, dijete je već odraslo biće koje je pronašlo nove afinitete i novo društvo, u kojem je za roditelje sve manje i manje mjesta, tvrdi naš sugovornik koji je na pisanje poticao i svoga sina Jozu jer ga kako nam je rekao “krasi sklonost lijepom izražavanju”. On je 2017. dobio nagradu za najljepše pismo u Bosni i Hercegovini.

 „Pale“ su neke vrijedne literarne nagrade, no život ga je odveo u nekom drugom smjeru, a mi roditelji bismo morali biti sretni dokle god su naša djeca zdrava i sretna. Zato im je važnije od svega usaditi prave životne vrijednosti, a ostalo je ionako manje važno, mišljenja je Naletilić čiji su “književni geni” prešli i na kćer Ivu koja je najmlađa autorica slikovnice na ovim prostorima.

Još od najranije dobi, djeca nastoje oponašati svoje roditelje pa su tako moja djeca odrastala uz klasike skupine ABBA, a Ivu nije trebalo nagovarati da skupa u Cinestaru uživamo u premijeri mjuzikla Mamma Mia 2. Te 2018. godine ona je već bila autoricom dviju odlično prihvaćenih slikovnica, dok je godinu dana kasnije, na ponos njezinih roditelja, nacrtala i treću – za dobrobit Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać, no sve to bio je isključivo njezin izbor. U međuvremenu je bila zaluđena nogometom, pohađala Glazbenu školu, ilustrirala neke moje knjige, a što će biti sljedeće – pokazat će vrijeme, no roditeljska podrška ostaje neupitnom, izjavio je za Jabuka.tv izvršni urednik dječjeg lista “Cvitak”.

“Cvitak” je inače pokrenut prije 24 godine, a utemeljio ga je Krešimir Šego zajedno s Mirom Petrovićem. Na Šegin nagovor, Naletilić je postao izvršni urednik ovoga lista u kojem ima i vlastitu rubriku.

Jedan od svakidašnjih, nezaboravnih trenutaka dogodio mi se kao prosvjetaru-početniku, s iznenadnim pozivom uglednog književnika i jednog od utemeljitelja Cvitka – Krešimira Šege da moja učenica, uz već poslanu pjesmicu za stranice lista, dostavi za objavu i svoju fotografiju…,ispričao nam je trenutak njegovog poziva koji mu je ostao urezan u sjećanje, a inače, kako nam kaže kroz svoju karijeru, takvih je trenutaka “mali milijun” pa nastavlja:

Ili nedavno, kad je njezin negdašnji voditeljski partner s učeničkih priredbi, a danas žitelj hrvatskog glavnoga grada, naručio iz Zagreba veliki broj primjeraka naše slikovnice „Mala Iva u carstvu štiva“, kako bi time sudjelovao u školskoj humanitarnoj akciji, rekao je za naš portal Naletilić koji je prije tri godine pokrenuo Naški kviz „Rič po rič“, a koji svake godine izazove veliko zanimanje učenika. Naš sugovornik pravi je primjer da obrazovanje itekako može biti zabavno.

Proces učenja uvijek je dobro začiniti nastavnikovom osobnošću, koja katkad učenike odvede do iznenađujuće visokih dometa. Tako nije zgoreg boemski odglumiti Tina Ujevića pri interpretaciji Dažda ili Svakidašnje jadikovke; nagraditi najuspješnije interpretatore uloge Romea i Julije ili, pak, provesti natjecanje za najboljeg čitatelja među učenicima triju redova istoga odjela…

Kvizovi znaju biti osobito inspirativni, a skupa s istomišljenicima iz zbornice Prve osnovne, uz već postojeći Kviz općeg znanja, otprije tri godine s učenicima provodimo Kviz za poticanje čitanja te osobito obljubljen Naški kviz „Rič po rič“.

Široki Brijeg: Treće izdanje Naškog kviza izazvalo veliko zanimanje učenika

Zahvaljujući tom originalnom projektu, Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije je našu školu, kao vrijednog čuvara hrvatske jezične i kulturne baštine, nagradio vrijednom donacijom, zahvaljujući kojoj smo započeli s oživotvorenjem inkluzivne knjižnice, koja djeluje u sklopu Kulturno-informacijskog centra „Carstvo štiva“.

Upravo zbog takvih trenutaka, možemo reći, Miro radi ovo što radi. “Mala Iva u carstvu štiva” djevojčica je s cerebralnom paralizom koja obožava knjige, a koja zahvaljujući širokobriješkom knjižničaru i prijateljima iz Čitateljskog kluba, ima priliku pronaći se u jednoj, ali i svakodnevno boraviti u knjižnici prilagođenoj učenicima s teškoćama u razvoju.

Iz dana u dan, u osobito duboko pamćenje urezuje se svaki susret s učenicima našeg Odjela s teškoćama u razvoju, koji nas znaju istodobno i nasmijati i rasplakati, zapravo nam pomažući da budemo bolji ljudi… Sve te, na prvi pogled, sitne geste negdašnjih i sadašnjih učenika pokazuju kakav cjeloživotni utjecaj učitelj može imati na učenike, ali i oni na njega, priča nam ovaj prosvjetar i pedagog koji svakodnevno nastavlja raditi na inkluziji najosjetljivije skupine našeg društva, pa će tako na Međunarodni dan osoba s Down sindromom svoju premijeru doživjeti još jedna slikovnica.

Svečano otvoren Kulturno-informacijski centar Prve OŠ Široki Brijeg

Kako sve stiže, pitanje je koje zanimalo nas, ali sigurno i vas. Sve aktivnosti na kojima Miro radi zahtijevaju ogroman trud i rad, pa smo ga upitali umori li se ikada, iako se čini da za njega vrijedi ona: Ako voli ono što radiš, nećeš raditi ni dan u životu.

O umoru se nema vremena razmišljati dokle god traju izvannastavne aktivnosti i dok postoji makar moralna potpora kolegica i kolega iz moje Prve osnovne škole – od ravnatelja do spremačice, a toga zasad, Bogu hvala, uistinu ne manjka. Zasad adrenalin ne dopušta zamor materijala, a učenička spremnost za sudjelovanje ti je najveća nagrada. Ipak, ne kažu Jinxi uzalud da „treba stati kad je najbolje“ pa nakon izvjesnog vremena valja predahnuti od nekih projekata te prijeći na neke druge, no u svemu ne želim podilaziti učenicima ili ići ispod razine jedne odgojno-obrazovne ustanove, tvrdi on, a potvrdu o njegovom neizmjernom doprinosu, ne samo ovoj obrazovnoj instituciji, nego cjelokupnom društvu dala nam je defektologinja Tina Zovko.

Teško reći u par rečenica što nam znači knjižničar Miro. Fizički je približio knjižnicu učenicima koji imaju teškoće u kretanju. Potaknuo je smisao za čitanje, pričanje, druženje i crtanje upravo onima kojima je to prije bilo nemoguće. Sve te vještine kod učenika s teškoćama podigao je na jednu višu dimenziju. Nezamisliv je dolazak pojedinih učenika u školu, a da im naš Miro ne pročita pokoju basnu ili bajku. Upravo je on svojom pričom ”Iva u carstvu štiva” otvorio vrata svima onima koji su mali, a tako veliki, kazala je Zovko za Jabuka.tv.

Za kraj razgovora, istaknuo je kako je obrazovanje i znanje važno, ali da su odgoj i životne vrijednosti ključni elementi koji oblikuju karakter i doprinose cjelokupnom životnom uspjehu.

Kao pedagog, više od dva desetljeća nastojim mlade ljude na pragu života što više zainteresirati za opću kulturu te pritom suptilno oblikovati njihov dobar ukus, kako bi znali razlikovati kvalitetnu knjigu, glazbeni evergrin ili filmski klasik od onih manje kvalitetnih.

Sjećam se da sam, prije koju godinu, svim učenicima devetih razreda dao da za domaći uradak preko vikenda pogledaju komediju „Neki to vole vruće“ te da o njoj pokušaju napisati esej, a potom da taj svoj sadržaj prenesu na zajednički veliki plakat, ukrašen izrescima iz tiska s fotografijama iz filma.

Prvotnu odbojnost prema crno-bijelom filmskom ostvarenju, malo po malo, nadvladala je kreativnost, radna atmosfera, natjecateljski duh te zanimanje za lik i djelo glavne glumice Marilyn Monroe, a učenički rezultat je bio iznad svih mojih očekivanja. Međutim, držim da je učenicima važnije, više od sveg znanja ovoga svijeta, da iz osnovne škole ponesu odgoj, poštenje, optimizam i prave životne vrijednosti, zaključio je Miro Naletilić u razgovoru za Jabuka.tv.

Kada bi svatko imao barem mrvicu njegove volje i strasti prema poslu kojem radi, živjeli bismo u jednom ljepšem, boljem i kvalitetnijem društvu, u to smo sasvim sigurni.

(www.jabuka.tv | Dajana Medić)