Kada je odigrana prva sezone tada još uvijek pod nazivom Europski kup, malo tko je mogao znati u kojem pravcu će se stvari razvijati. Kako će proći transformacija tadašnjeg Kupa prvaka u Ligu prvaka?
Posebna priča je službena himna Lige prvaka koju je skladao britanski diplomant Kraljevskog glazbenog koledža Tony Britten i koju smo prvi put čuli na utakmicama Lige prvaka 1992. godine.
Mnogi realno i nisu imali pojma o čemu se radi. Marketinška agencija je priopćila kako UEFA ima planove za renoviranje formata Europskog kupa i stvaranje Lige prvaka. Brittenu je rečeno kako je potrebno nešto novo, nešto što će pokrenuti tu novu Ligu prvaka, nešto što će popraviti kompletnu sliku.
UEFA je zadužila Brittena da sklada djelo u stilu Georga Friedricha Händela. Predložak za himnu bila je skladba Zadok the Priest koju je Händel napisao za krunidbu kralja Georgea II. 1727.
Himnu Lige prvaka izvorno izvodi Kraljevski filharmonijski orkestar i pjeva Academy of St. Martin in the Fields, engleski komorni orkestar sa sjedištem u Londonu. Pjesma je na tri službena UEFA-ina jezika, engleskom, francuskom i njemačkom.
Bilo je to davno i da budem iskren, to je bio samo još jedan posao u tom trenutku za mene. Ono što smo imali Kup prvaka odnosno Europski kup, to je sve nekako bilo staro, ljudi iz UEFA-e su tražili način da stvari promjenu, jer je u to vrijeme bilo još jako puno huliganizma na stadionima. Oni su tražili da imaju nešto najbolje, ne najgore i odlučili su da natjecanje mora imati himnu. Stvari su se pokrenule nakon Svjetskog prvenstva u Italiji. Neki kažu da je melodija preuzeta od Handela, ali nije, reći će Britten koji je imao ustvari najviše problema s riječima, što napisati.
Pitao sam što ćemo s tekstom himne, oni su rekli da ne znaju, ali da žele nešto na tri službena jezika UEFA-e engleskom, njemačkom i francuskom. Smislio sam skup superlativa: “najveći”, “najbolji”, “majstori”, “prvaci”, šampioni” i preveo s tih jezika. Sve se skupilo za nekoliko tjedana, a stvarni proces komponiranja bio je samo pitanje dana. Ne zaboravite da smo tada imali samo osam klubova, nitko nije mislio da će to biti mega natjecanje kakvo je sada postalo, kaže Tony Britten.
