15 najvećih ‘izdajnika’ u povijesti nogometa

Nogometni navijači su uvijek jako vezani uz svoje klubove, ali nekada se ta povezanost proširi i na pojedine igrače, koji postanu pravom ikonom kluba čiji dres nose. U nekim slučajevima takav je naziv uistinu opravdan, na primjer kad se radi o Paolu Maldiniju, Ryanu Giggsu ili Javieru Zanettiju, igračima koji su pokazali veliku odanost klubovima u kojima su stupili na veliku scenu i ostvarili svoju slavu, piše euronogomet.com

Međutim, često navijači idoliziraju neke igrače koji će kasnije krenuti svojim putem čim se ukaže bolja prilika, a njihova ljubav tada se pretvara u mržnju, proporcionalnu velicini ljubavi, posebno kada igrač karijeru nastavi u najvećem rivalu kluba čiji je dres do tada nosio.

15. Fernando Torres

Nije otišao u jednog od najvećih Liverpoolovih rivala, Everton ili Manchester United, ali je pokvario sve što je napravio u Liverpoolu otišavši u Chelsea u sred loše sezone Redsa. Donio je Liverpoolu preko 55 milijuna eura, ali je dobar dio odmah loše reinvestiran u Andy Carrolla. Torres se u početku mučio u Chelseau da napravi ono što je nekada s lakoćom radio – pošalje loptu u mrežu, a da je ostao u Liverpoolu bio bi najveći miljenik navijača Redsa, a u Luisu Suarezu bi imao suigrača koji bi mu savršeno odgovarao u napadu.

14. Michael Owen

Za razliku od Torresa, Michael Owen je napravio transfer u redove najvećeg rivala, Manchester Uniteda, ali zaobilaznim putem preko Reala i Newcastlea. Nakon što je već kao tinejdžer postao legenda Redsa krajem devedesetih i početkom novog stoljeća, Owen je 2009. godine iz Newcastlea preselio u Manchester United, okrenuvši protiv sebe gotovo svakog navijača svog bivšeg kluba.

13. Ian Wright

Prije nego što je Ian Wright postao legenda Arsenala, bio je napadač Crystal Palacea, i to vrlo uspješan. U šest sezona provedenih u tom klubu postigao je 100 golova u 245 odigrane utakmice. Za razliku od većine drugih igrača na ovoj listi, nije Wrightov transfer u Arsenal bio ono što ga je učinilo izdajnikom u očima navijača Crystal Palacea, tada, kao uostalom i sada, malog londonskog kluba – bila je to činjenica da je nakon što je ranije te sezone napustio Crystal Palace u posljednjem kolu veselo proslavljao gol kojim je Crystal Palace ispao iz lige.

12. Carlos Tevez

Koji potez u karijeri Carlosa Teveza odabrati kao najbolji argument da se njegovo ime nađe na ovoj listi? Način na koji je iz Corinthiansa na silu otišao u Europu identičan je onome što je nedavno napravio u Manchester Cityu. Odbijao je igrati sve dok ga čelnici tog kluba nisu odlucili pustiti. U Munchenu odbio zaigrati za Manchester City i čekao je da mu čelnici tog kluba dopuste odlazak dalje, a u međuvremenu je i žestoko razljutio navijače Manchester Uniteda prešavši u redove gradskog rivala Citya. Obično su igrači izdajnici za navijače jednog kluba, ali Tevez je oborio sve rekorde i do sada se zamjerio navijačima čak tri kluba. “Šlag” na tortu stavio je kada je City osvojio prvenstvo, a on izvisio transparent s natpisom “R.I.P Fergie”.

11. Luis Enrique

Luis Enrique je največi dio svoje rane igračke karijere proveo u Real Madridu, a po isteku ugovora s tim klubom preselio je u Barcelonu. Razlog zbog kojeg se taj njegov transfer između dva najveca rivala spominje manje nego neki drugi koje ćemo još spomenuti na ovom popisu leži u činjenici da je on otišao nakon što mu je ugovor istekao, a uz to nikada zapravo nije bio ključni član madridske momčadi. Dok je u Realu postigao samo osamnaest golova, puno je ucinkovitiji bio u Barceloni, za koju je postigao 109 golova u 300 nastupa, osvojivši s tim klubom dva naslova prvaka, dva kupa, jedan španjolski superkup, jedan Kup Kupova i jedan europski superkup.

10. Bernd Schuster

Bivši trener Reala je imao relativno skromnu trenersku karijeru bez nekih afera, ali kao igrač njegov transfer između dva najveća španjolska kluba je izazvao puno kontroverzi. Nakon što je osam sezona igrao za Barcelonu i bio važan član te momčadi, Schuster je preselio u Madrid, gdje nije bio toliko uspješan, a da bi njegova karijera bila još kontroverznija, sa 30 godina je iz Reala preselio u redove njihovog gradskog rivala Atletica.

9. Kenny Miller

Ako u europskom nogometu postoji rivalitet ravan onomu između Reala i Barcelone, to je onda onaj između škotskih velikana, Rangersa i Celtica. S obzirom na bogatu političku povijest ovog rivalstva, večina igrača znaju da prelazak iz jednog u drugi klub nije pametan potez. Ali ne i Kenny Miller, koji je prešao zabranjenu granicu, i to ne jednom, nego dva puta, prešavši najprije iz Rangersa u Celtic, pa ponovno natrag. Na njegovu sreću, pružio je sjajne igre u dresu Rangersa i sa tim klubom osvojio nekoliko naslova prvaka, pa su mu navijači tog kluba gotovo oprostili privremeni ‘prelazak na mračnu stranu’, dok ga navijači Celtica neće previše pamtiti nakon samo jedne prosječne sezone u tom klubu.

8. William Gallas

Možda se uključivanje Francuza na ovaj popis većini neće učiniti opravdanim, jer je iz Chelsea u Arsenal preselio u razmjeni kojom je Ashley Cole krenuo u suprotnom smjeru, ali takvi vjerojatno zaboravljaju pod kakvim je okolnostima do te razmjene došlo. Naime, Gallas je prisilio čelnike Chelsea da ga prodaju tako što je zaprijetio da će u suprotnom početi zabijati golove u mrežu vlastite momčadi. Da ostane upamćen po lošem među što većim brojem navijača, Gallas je kasnije iz Arsenala otišao u redove njihovog najvećeg rivala Tottenhama, i to unatoč tome što ga je uprava Arsenala pokušala zadržati, ali su njegovi zahtjevi za plaću bili previsoki.

7. Zlatan Ibrahimovic

Zlatan Ibahimović nikada nije bio poznat po lojalnosti klubu čiji dres nosi (i čiji grb rado ljubi). On nije samo s lakoćom odlazio iz klubova, nego je dva puta napuštao i švedsku reprezentaciju, jednom nakon što se nije složio sa kaznom koju je dobio jer je dvije večeri prije utakmice sa Lihtenštajnom nedozvoljeno izlazio u provod, a drugi put nakon što se reprezentacija nije plasirala na Svjetsko prvenstvo 2010., jer je smatrao da su preostale utakmice do kraja kvalifikacija ‘besmislene’. Ali njegova nelojalnost prema reprezentaciji je ništa prema onome što je radio na klupskom planu.

Nakon što je Juventus ostao bez dva naslova prvaka i izbačen i drugu ligu, ne samo da su on i njegov menadžer prijetili tužbom ako ga se ne pusti iz kluba, nego je preselio u redove Intera, Juventusovog tradicionalno najvećeg rivala, ali i kluba koji je upravo najviše profitirao od cijelog skandala Calciopoli. Nije dugo ostao vjeran ni Interu, pa je preselio u Barcelonu, gdje opet nije bio zadovoljan, pa je nakon navijaća Juventusa razljutio i crno-plavi dio Milana, preselivši iz Katalonije u AC Milan. Da stavi točku na ‘i’ u svojoj je biografiji objavio kako je čelnicima Barcelone rekao da karijeru želi nastaviti u redovima Reala, ali do tog transfera ipak nije došlo.

6. Ronaldo

Ronaldo će uvijek ostati legenda i jedan od najboljih napadača svih vremena, ali kad se radi o klupskom nogometu, Ronaldo nije imao lojalnosti. Iako nikada nije prelazio iz jednog velikog rivala u drugi, igrao je i za Real i za Barcelonu, ali i za Inter i Milan i tako postao prvi i za sada jedini igrač u povijesti koji je igrao za ova četiri kluba. Šlag na tortu bio je njegov potpis za Corinthians pred kraj karijere nakon što je nekoliko mjeseci dok se oporavljao od operacije koljena trenirao sa klubom u kojem je počeo karijeru, Flamengu. Iako su čelnici Flamenga učinili sve da ga zadrže, on se ipak odlučio za njihove velike rivale, sa kojima su se tada borili za naslov prvaka.

5. Wayne Rooney

Wayne Rooney je odrastao kao navijač Evertona i cijelo djetinjstvo proveo u blizini njihovog stadiona. Omladinskoj školi tog kluba priključio se sa jedanaest godina i nekoliko godina kasnije probio se do prve momčadi, a naklonost navijača zadobio je ne samo borbenošcu na terenu i dobrim igrama, nego i proslavljajući pobjednički gol u finalu omladinskog FA kupa pokazavši majicu na kojoj je pisalo ‘Jednom plavo, uvijek plavo’. Ipak, samo dvije godine kasnije te je lojalnosti plavoj boji nestalo. Ne samo da je prekrižio svoj moto kako bi napravio bogati transfer u Manchester United, nego nije pokazao nikakav respekt prema klubu koji ga je odgojio kao igrača poljubivši grb Manchester Uniteda ispred navijača Evertona nakon što je postigao gol protiv svog bivšeg kluba.

4. Mo Johston

Za razliku od Kennya Millera, Mo Johnston je zabranjenu crtu u Glasgowu prešao samo jednom, i to nakon dvije godine u francuskom Nantesu. Zašto je onda ovako visoko na listi? Jer je on od tog transfera napravio pravi cirkus! Prije nego što je iz Nantesa preselio u Rangers, Johnston je bio heroj među navijačima Celtica. Postigao je preko 50 golova za Celtic u periodu od 1984. do 1897. godine i osvoji ligu i kup sa tim klubom. Stoga, kada je odlučio vratiti se u Škotsku, ocekivalo se da to bude u Celtic. Štoviše, održao je u klupskim prostorijama Celtica konferenciju za novinare na kojoj je rekao kako je ‘Celtic jedini klub za koji želi igrati’. Međutim, kada je doznao da mu je Rangers spreman ponuditi više novca, Johnston je promijenio mišljenje i potpisao za taj klub. To je izazvalo nezadovoljstvo kod navijača obaju klubova, pa su navijači Rangersa palili dresove s njegovim imenom i prijetili kako će zatražiti povrat novca koji su platili za sezonske ulaznice, dok su ga navijači Celtica nazivali Judom. Na kraju je Johnston ipak zadobio povjerenje večine navijaca Rangersa, koji su ga ipak, nakon što su u početku izražavali nezadovoljstvo zbog dovođenja katolickog igraca u protestantski klub, prihvatili zahvaljujući dobrim igrama i napornom radu. Johston je za Rangerse na kraju postigao 46 golova u 100 utakmica i osvojio dva naslova prvaka i jedan škotski kup. Ipak, posljedice konfuzije koju je izazvao Johnston osjeća i danas, budući da sa svojom obitelji živi u Londonu, jer ne želi riskirati da njegova djeca doživljavaju neugodnosti u njegovom rodnom Glasgowu.

3. Ashley Cole

Cashley, ili igrač kojega svi vole mrziti, probio se do trećeg mjesta na ovoj ljestvici. Po prvi put se u kontroverznu situaciju Cole doveo kada se potajice sastao sa Joseom Mourinhom i Peterom Kenyonom iz Chelsea, tada kao igrač Arsenala. Kada se doznalo za taj sastanak, sve strane su kažnjene, a njegov menadžer je suspendiran na osamnaest mjeseci. Cole je nakon tog incidenta za godinu dana produžio ugovor sa Arsenalom, ali se uskoro ponovno našao u kontroveznoj situaciji kada je odbio novu ponudu za produženjem Arsenala, jer mu je Chelsea bio spreman ponuditi više novca, te je ustvrdio kako ga uprava Arsenala vrijeđa sa iznosom place koji mu je ponuđen. Iako Cole sada tvrdi kako ništa ne zamjera čelnicima Arsenala, navijači tog kluba mu ni danas nisu oprostili incidente koje je izazvao, te mu u svakoj međusobnoj utakmici još uvijek glasno zvižde prilikom svakog dodira lopte.

2. Luis Figo

Žalosno je da će još jedan od najboljih nogometaša ikada ostati zauvijek upamćen kao izdajnik, ali kada napustite svoj klub kako biste prešli u reodve najvećeg rivala, to je jednostavno neizbježno. Prelazak Luisa Figa iz Barcelone u Real je bio posebno kontroverzan, budući da je bio jedan od najomiljenijih igraca među navijačima Barcelone, te je sa tim klubom osvojio veliki broj trofeja. Po Figovom povratku na Nou Camp u dresu Reala, pune tri godine nakon odlaska, na njega su bacani brojni predmeti, uključujući i slavnu svinjsku glavu.

1. Sol Campbell

Prvo mjesto ove ljestvice zaslužio je bivši engleski reprezentativac Sol Campbell. Navijače Tottenhama možda i nije toliko zabolio njegov odlazak iz kluba, jer su bili svjesni da igrać njegovog kalibra zaslužuje igrati u Ligi prvaka, ali prijeći baš u redove največeg rivala, i to bez odštete, nešto je preko čega nikada nisu prešli. Mogao je u tom trenutku prijeći u bilo koji drugi klub na svijetu, jer je bio slobodan igrač i to što je odabrao Arsenal navijači Spursa mu nikada nisu oprostili.

(www.jabuka.tv)


Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.