Postoji opasnost od ponovnog rata na Balkanu

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY) pravomoćno je dokazao krivnju za najteže zločine više desetaka osuđenika, ali oni nakon odsluženja kazne u svojim sredinama doživljavaju novu javnu afirmaciju protivnu temeljnoj svrsi presude, ocjenjuju stručnjaci.

ICTY je okončano postupke protiv 107 osoba s područja bivše Jugoslavije, među kojima je petoro njih osuđeno na doživotne zatvore, što po komentatorima govori o razmjerima počinjenog zločina, piše Hina.

U postupku su još predmeti za četiri osobe – Ratka Mladića, Gorana Hadžića (privremeno prekinut zbog zdravstvenih razloga) Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja. Dva procesa u kojima se sudi osmorici osoba su u žalbenom postupku.

Kako istaknuti stručnjaci iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine ocjenjuju ostvarenje svrhe Haškog suda i kako objašnjavaju nelogičnost da osuđenici za najteže zločine po povratku bivaju proglašeni nacionalnim junacima?

Matić: “Mislio sam: Bolje išta nego ništa”

Profesor sociologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu Renato Matić slaže se da je Haški sud tek djelomično ostvario svoju svrhu, no kaže: “Do zadnjeg fijaska toga suda sa Šešeljem mislio sam ‘bolje išta nego ništa’, a sad ni u to nisam siguran”.

Kazneno-penološka svrha da se vrati pravda u društvo i da se društvo u tom smislu vrati u svoje predratno stanje tek je donekle zadovoljena, a drugi cilj, „legislativno-popravljujući“, da se pošalje poruka da se zločini ne smiju više događati, nije uopće ostvaren, kaže Matić.

Koliko god osuđenik dobio kaznu za najgnusnije užase koje je počinio, kad je završi on će u svojoj sredini bit dočekan kao junak. To znači da rat nije osuđen i da se rat još uvijek može ponovo dogoditi, smatra Matić.

Po njemu, razlog je u nedostatku političke volje u navedenim državama. U unutrašnjim prilikama proizvode se političke manipulacije zlom, na kojima se grade nove ideološke konstrukcije.
„Pa mi iz istih razloga još nismo riješili ni Drugi svjetski rat“, kaže Matić.

Politolog s Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Nerzuk Ćurak kaže da su presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu značajan doprinos regulaciji pravde, osobito za najteže zločine. No, ističe da je moto i jedna od ključnih intencija suda – da presude nalogodavcima budu ugrađene u proces pomirenja – gotovo u potpunosti izostala.

Proces vraćanja povjerenja i pomirenja sud nije uspio postići, no nije do suda da kreira pravedne kulturne vrijednosti u nekoj zemlji nego je to, prije svega, obaveza njezinih elita, kaže Ćurak.

Kvaliteta haških presuda je veliki kapital za te procese, ali društva s izraženim deficitom političke kulture ne uspijevaju se nažalost na tome izgraditi u bolju zajednicu, ističe Ćurak.

Profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu i političar Žarko Korać kaže da se države, koje su prihvatile Haški sud i koje su obavezne prihvatiti njegove odluke, uglavnom prave nevine tvrdeći da je slavljenje osuđenika tobože stvar javnog mnijenja i da one nemaju tu „šta da rade“.

Treba, međutim, vidjeti vodi li se u tim državama javna rasprava o karakteru ratova za koje su osuđeni, koliko je bilo javnih emisija o tome, koliko je prikazano dokumenata i slično.

U Srbiji imamo primjera da je javnost pozitivno reagirala kad je imala informacija poput uvida u dokumente o egzekucijama koje su počinili „škorpioni“. Neko vrijeme se čak i iznajmljivala kazeta s tim snimkama koje su ljudi gledali i osuđivali ih. Mi se dakle pravdamo da ljudi tako reagiraju, a javno ne rasvjetljavamo okolnosti zbog kojih su osuđenici dobili tako visoke kazne, kaže Korać.

Ćurak: Negiraju ključne vrijednosti

Što govori takva situacija, pita se Ćurak i odgovara: Na djelu je kultura poricanja zločina koju provode etnonacionalne elite i stvaranja herojstva na takvom poricanja zločina.

Ta kultura herojstva je strašna. Najsvježiji primjer je povezan s Karadžićem. Političke elite u Srbiji i političkom entitetu Republike Srpske u BiH spremne su cijelu zajednicu upregnuti u kulturu poricanja presude koju je izrekao Međunarodni sud u Haagu.

Ćurak naglašava da Srbija, koja želi ući u Europsku uniju, negira ključne postulate na kojima egzistira EU. Europski parlament donio je rezoluciju o Danu sjećanja na žrtve Srebrenice i to je postala vrijednost Europe. Kako Srbija misli postati dio EU ako negira njezine ključne postulate, pita Ćurak i dodaje: „Kultura poricanja žrtava odbacuje mogućnost da bude ugrađena u srpsko društvo i da njezini građani postanu bolji ljudi“.

Renato Matić vidi problem u činjenici što se međunarodna zajednica nije potrudila natjerati Srbiju da se suoči s onim što je učinila drugima i – naravno druge u odgovarajućoj mjeri – da Srbija proživi katarzu, nego je pod političkim utjecajima dogovorena neka vrsta podijeljene odgovornosti u odnosu Srbi 60 : Hrvati 30 : Bošnjaci 10 posto ili 70 : 20 : 10, kako se već govorilo.

Zaista je bilo mučno gledati kako države manipuliraju Haškim sudom i sva ta slavlja, pjesme i tamburice s kojima su dočekivali haške osuđenike. Ili ovih dana gledati presudu Karadžiću koji je za tisuće i tisuće života dobio 40 godina zatvora, kaže Matić.

Žarko Korać kaže da je važna individualna razina krivnje i pokajanja u ostvarenju svrhe suda, ali naglašava da se ovdje ne radi o običnim individualnim krivnjama. To su krivice posebne vrste, koje su radili ljudi koji su imali političku i vojnu moć, ljudi na čelu partija, državnih institucija, vojske, paravojnih organizacija i raznih drugih tijela, koji zbog toga imaju široku odgovornost, kaže.

U Srbiji je danas teško nešto napraviti u tom smislu jer su na vlasti oni koji su podržavali politiku rata i koji su nerijetko bili izravni nositelji te politike, kaže i dodaje: Kad bi oni osudili tu politiku, morali bi negativno govoriti o sebi.

Braniti zločine ili žrtve?

Izlazak iz navedenog stanja nije lagan, ocjenjuju stručnjaci, ali naglašavaju da važnost promicanja humanističkih vrijednosti nema alternativu.

Principi o kojima je riječ ne mogu se trenutačno provesti, ali moramo na njima neumorno inzistirati, moramo onemogućavati kulturu laži i kulturu poricanja žrtava. Moramo to javno govoriti do mjere da dosadimo jedni drugima. Moramo se suočavati s vlastitim zločinima, kaže Ćurak.

Kad se entitet RS nastoji u cijelosti identificirati s pozicijom Radovana Karadžića, on pravi stravičnu grešku jer je cijelu RS upregnuo u održavanje tog neprihvatljivog naslijeđa, premda je taj entitet po Daytonskom sporazumu neupitan. Time se propušta i podizanje razine povjerenja u zemlji. Presuda traži pijetet prema žrtvama, a ne izvrtanje i laži, kaže Ćurak.

Vođe bošnjačkog naroda u BiH moraju priznati žrtve Kazana i Grabovice. Vođe hrvatskog naroda moraju osuditi zločine Ahmića, Stupnog Dola i logora po Hercegovini, naglašava Ćurak.

Umjesto govora zločinaca treba omogućiti da se javno čuje što govore Latinka Perović, Nataša Kandić i Sonja Biserko, ili što je govorio Srđa Popović. Treba inzistirati da se vrijednosti koje oni zastupaju ugrade u društvo i postanu njegovo opće vlasništvo, kaže Ćurak.

Korać se slaže da treba o tome govoriti cijelo vrijeme, ali ističe da taj teret sada ostaje na nevladinim organizacijama, manjim političkim partijama i pojedincima. Svakako treba inzistirati na izvršenju obaveza koje je Srbija preuzela, ali i druge države. To danas unutar Srbije mogu samo demokratske ličnosti koje nemaju opterećenja ratom, ali njih nema dovoljno. Te snage imaju ulogu katalizatora u procesu koji će dugo trajati, kaže Korać.

Matić kaže da zbog svih tih okolnosti ostaje gorak okus u ustima da nismo ništa iz rata naučili, ali i to je manje zlo od toga da suda nije bilo. Ipak, naše poljuljane vrijednosti nisu rezultat djelovanja Haškog suda, premda je njegova svrha bila da ih popravi, nego su rezultat ratnog profiterstva koje se razvijalo dok su se drugi branili zemlju. Političke partijske strukture koje održavaju takve vrijednosti su jedini kontinuitet u našim poslijeratnim društvima, a u taj kontinuitet spadaju i obrane ratnih zločina, kaže Renato Matić.

Ćurak inzistira da politika nije nužno nemoralna stvar, nacionalizam, šovinizam i kultura laži, nego da postoje brojni sasvim suprotni primjeri koji su vratili moral u politiku. Jedan od primjera je predsjednik Urugvaja Jose Mujica, koga je britanski magazin Economist 2013. proglasio osobom godine zbog reformi od koje “koristi može imati cijeli svijet”. Zar nije s tim vrijednostima bio suglasan Vlado Gotovac? Zar nećemo njima dati podršku? zaključuje Nerzuk Ćurak.

(Hina)

17 komentara

  • Ako netko misli da će biti rata i da ga treba biti bujrum,Čović neka vodi HVO-ne,Bakir Armiju,Dodik VRS-ke,imaju partiski poslušnika koje su uhljebili u državne firme i institucije i beru po 5000 km,pa neka oni ratuju,dosta više bjede da gine a ovi da pljačkaju i zavađaju narod.Ove generacije koje su bili u ovom ratu ne misle više ratovati za lopove.Rađe bih ranio osobno svoje djete u nogu nego da ide u rat za ove lopove.Tko ga priziva i želi dabogda mu bio u kući vječno.Bjeda,običan čovjek bez obzira na nacionalnost od rata postala još veća sirotinja a ovi ratni profiteri šverceri postali milijarderi,njihova djeca voze aute po 200 000eura,studiraju po svjetskim koleđžima,imaju firme, što naša djeca branitelja obični imaju….Bolesne,živčane očeve koji im nemogu pružiti ništa što je normalno a kamoli što uživaju djeca ovih ratni profitera,političara i kriminalaca..

  • za vrime onog nesretnog rata ko je ima pare iša u njemačku tj pobiga a danas sirotinja ide u njemačku tako da će ostat samo bogataši i njihova djeca neka oni ratuju

  • ja mislim da ovo nije slučajno u stvari ništa nije slučajno,da ovoga oslobode pred izbore u srbiji,po meni ovde amerika i rusija vide priliku da potroše višak oružja i štogod zarade,rat je vrlo moguć e sad kolko ove naše vođe mogu utjecat na to a nemogu nimalo to ti je to

  • U.PRAVU,SI,—I–JA.BI,NAJ,PRIJE,OVE,LOPOVE,OKO,SEBE,POBIJO,DOK,SAM,NA,KUPRESU,SE,SMRZAVO,ON,JE,DRKO,KURAC,U,NJEMACKOJ,—–SAD.VECI,hrvat,OD MENE,POZDRAV,

  • svaka cast za komentar ako zarati nek tajkunici brane lopovlukom steceno bogatstvo nek im tatini sinovi cuvaju guzice jednom smo se zajebali braneci lopine bujrum nek izvole braniti svoje vile jahte firme i skupe automobile koje su stekli preko leda jadnog radnika

  • ZA DAVOR
    SVAKA ČAST PRIJATELJU,JEDINO RIJEŠENJE JE POBJEĆI ODAVDE.A ETO IH TAMO NEK SE ČUPAJU.IMAJU SNAGE JER NE RAZMIŠLJAJU KAKO ĆE PLATITI REŽIJE I OTHRANITI DJECU.POZDRAV IZ JADNOG ŠIROKOG!

  • Aaa Davore nisi u pravu, ja imam 40 god. i jedva bih docekao da zapuca, ne bih makao centimetra iz svog mjesta, al bih se napucao po njemu, to nisu istine, 20 god.nepravde su od.mene napravile vrlo frustriranog covjeka, i meni od Hrvata veceg neprijatelja nema, jer ni jedan natjecaj u privatnika nije.posten, za drzavne.firme.to valjda ne.moram ni govoriti…dabogda sutra zapucalo i da pozivim samo koji dan u tome…da im se mame im lopovskw najeb**, veci licemjera od nas hrvata ja vidio nisam…

  • po meni su i davor i feniks u pravu! nećemo ginuti za dragančeta ili bilo koga drugog da postavi hdz ili bilo koja stranačka struja na vlasti – to je nebitno! ali bi valjalo zapucat malo ovdje kod nas …ono da imamo nekog robin hooda

  • treba dovest isilovce da upadnu u firme nasi sugavi terorista ” gazda” i da postroje njihove obitelji i podanike sto masu iz njihovi supaka i dignu sve u vazduh.

  • Jebes hdz lopine neka oni hdz govnari ratuju jer trebaju cuvati bogatstvo koje su opljačkali mamu im jebem hdz-sku!!

Komentiraj: