Sve je više župa koje će biti ugašene ako se trend iseljavanja nastavi

Župa Teslić smještena je jugozapadno 30-ak kilometara od Doboja, uz obalu rijeke Usore, u općini Teslić, a granice su joj brežuljci Borje, Crni vrh, Čavka, Mahnjača, Vučja planina i Vlašić. Prema posljednjem popisu stanovništva, općina je imala 2013. oko 38.500 mještana, što je u odnosu na 1991. godinu znatno manje s obzirom na to da je tada, prema popisu, bilo 58.000 stanovnika. Kako je smanjen broj stanovnika tako se znatno smanjio i broj župljana u župi Teslić koja je utemeljena davne 1922. godine, prenosi Večernji list BiH. Situacija danas u većem dijelu župa u Bosni nije nimalo dobra, osobito u onima gdje su katolici Hrvati u manjini, kao što je slučaj sa župom Teslić i cijelom Republikom Srpskom, pa i većim brojem župa u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Tako da će u skoroj budućnosti jedan veći broj njih biti ugašen ako se ovakav trend iseljavanja nastavi. Sve je više mladića i djevojaka koji ne stupaju u brak jer im je budućnost neizvjesna s jedne strane, a država pronatalitetnu politiku ne podržava niti na bilo koji način želi stimulirati. Političari na sva zvona viču i govore kako se bore za ovaj narod, međutim, vidi se suprotno – nikakve borbe, osim one za vlastite fotelje.

Župa sv. Josipa koja, uz Teslić, obuhvaća mjesta Banja Vrućica, Gomjenica, Bardaci, Barići, Ruževići, Martinovići i Vrela, sada ima oko 600 vjernika u oko 260 kuća, a oko 45% vjerničkih kućanstava čine osobe starije od 60 godina. Župnik Ravlić, koji je tu tek 10 mjeseci, naglašava da, od tih 260 kuća, oko 120 osoba živi samački, u 70-ak kuća su po dvije osobe, a u ostalima su po tri ili više stanovnika. Na prostoru župe nalazi se pet groblja – u Banjoj Vrućici (zajedničko za Teslić i župu Bežlja), Gomjenici, Bardacima, Barićima te gradsko staro groblje u Tesliću na kojem se pokop obavlja samo za one koji imaju svoju grobnicu ili čine prekopavanje. Župa je prije posljednjega rata imala oko 2300 vjernika.

Crkva se obnavlja

Župa je osnovana 1922. godine, a po njezinu osnutku sv. mise i obredi činjeni su u sadašnjem starom groblju u kapeli sv. Ante od koje danas nema nikakvih tragova ni temelja. Prva župna crkva sagrađena je 1932. godine, a izgradili su je teslićki župljani i građani, činovnici, namještenici i radnici činovnici Englesko-jugoslavenske destilacije drva te težaci sela Bardaci i Barići svojim snagama, žrtvom, uz pripomoć velikodušnih dobrotvora u čast sv. Josipa, zaštitnika radnika kojem je crkva posvećena. Ova crkva izgrađena 1932. godine minirana je u dva navrata i porušena 1992. godine. Današnja crkva počela se graditi točno 10 godina nakon miniranja – 2002., blagoslovljeni su temelji nove crkve, a 2008. posvećena je kad su radovi privedeni kraju. Tada je obnovljen i župni ured.

Nakon miniranja crkve 1992. godine, na tom mjestu stvoren je park, posađeni su borovi. Išlo se s pretpostavkom da tu nikada više neće biti katoličke crkve. Pretpostavka je bila potpuno pogrešna i crkva je ponovno podignuta. Zanimljivo je spomenuti kako je na toj površini bilo posađeno stotinjak borova i svi, osim jednoga, su se osušili. To je bio znak da je iz tog bora trebao procvjetati novi život, nova crkva, kao što se i dogodilo. Čule su se razne priče da su i mnogi pravoslavci negodovali zbog toga što je učinjeno jednoj bogomolji, ali, hvala Bogu, nije se ostvarila ona ljudska zloba i namisao, nego Božja dobrota i providnost su pobijedile. Ova crkva uvijek je bila i danas je mjesto susreta i sklapanja poslova, tu se uprisutnjivao sastanak, druženje, bila je apsolutni orijentir jer je u strogom središtu općine. Pa je tadašnja vlast, a možda i sadašnja, poželjela svaki drugi objekt u središtu, a ne katoličku crkvu.

U crkvu, čim je došao župnik, uveo je grijanje, a to isto učinio je u župnom uredu. Postavio je videonadzor i na crkvu i na župni ured.

Čim je župnik došao, odmah se prihvatio razminiranja terena oko kapele svetoga Ive u Vrelima (na oko četiri kilometra udaljenosti od župne crkve), koja je u narodu poznata kao zavjetna kapela. Na terenu su bile postavljene mine negdje 1992. godine te je, nakon 25 godina, Ravlić zatražio od Općine i Civilne zaštite da se učini razminiranje. Općina se rado odazvala, pronašla sredstva od oko 17.000 eura i učinila ovaj veliki posao. Naglasili su da im je žao što se to prije nije učinilo. Sad će se ta kapela obnoviti i počet će se sa zavjetnim svetim misama 23. lipnja svake godine, dan prije Svetoga Ive, radi susjedne župe koja je puno kasnije posvećena sv. Ivi.

Uvijek se u narodu govorilo – idemo na zavjet svetome Ivi u Vrela. Znalo se okupiti ovdje prije rata više od 2000 vjernika na zavjet, a po kronici, znalo se podijeliti više od 1500 pričesti te je ispovijedalo oko sedam svećenika svaki put. Ne samo da je župna crkva porušena, tu su i vjernici katolici i Hrvati, može se reći, izbačeni iz društvenoga i političkoga života. Živi se na marginama društva. Na Hrvate, malo ovo društvo u Tesliću, a i općenito u RS-u računa. Nikakve komunikacije nema s pravoslavnim svećenicima jer oni to i ne žele. Molio ih je župnik da dođu na patron sv. Josipa, ali se nisu odazvali. Tako je o ekumenizmu u Bosni malo i teže govoriti te, ako ga ima, dosta je to nategnuto. A ni dijalog nije baš najbolji s drugim narodima koji nisu kršćani. Tako je to gdje su pravoslavni vjernici u manjini, odazivaju se na crkvene događaje, a gdje su u većini, ne poznaju druge vjere i narode. Tome se ne treba čuditi, kad se zna da je Teslić jedan od tri grada u BiH gdje su ljudska prava zanemarena i gažena. Kada ljudi pričaju o strahotama prošloga rata, teško je slušati.

Teško je ne pustiti suzu. Bilo je premlaćivanja, otuđivanja i iznuđivanja novca, oduzimanja materijalnoga od ljudi. Župnik je u vrijeme rata bio preč. Petar Tunjić koji je svakakva poniženja podnio u župnom uredu. Sam je rekao: “Dok ima i jedan Hrvat katolik u župi, ne napuštam župu”. Toga se i držao, zato je loše prošao. Udarali su ga, rušili na pod i mlatili. Jedan mladić od 16 godina, danas stariji momak, kaže kako ga je masirao po ozlijeđenim dijelovima tijela. Kada je Ravliću taj mladić pričao o tome, župniku su suze tekle niz lice. Stotinu puta da mu je istu stvar pričao, stotinu puta bi župnik zaplakao. Bio je jedan vrli župljanin koji je s njim neko vrijeme rata i noćio kako bi malo župniku Tunjiću priuštio slobode. Nema kome nije župnik Tunjić u ratu pomagao, i muslimanima i Srbima, a, evo, kako su mu vratili. Odnijeli su mu i nešto više od 6000 eura. Vjerojatno je Tunjićev život u Tesliću doprinio da je malo prije i preminuo na otoku Silbi u Zadarskoj nadbiskupiji, gdje je pred smrt i služio te je ondje i pokopan. Inače, moćniji i bogatiji Hrvati su teže prošli nego oni siromašniji, od kojih se nije imalo što iznuditi i uzeti.

Udruga ‘Teslićke zlatne ruke’

Sam naziv Teslić dolazi od izraza “tesanje” i “obrada drva”. Tu je bila, a i danas je, jaka drvna industrija pretvorena u tvornicu destilacije drveta koja proizvodi 40-ak proizvoda iz drva, među ostalima, i ocat visoke kvalitete koji se izvozi u više zemalja svijeta.

Crkva je građena za vrijeme pape Pija XI., u vrijeme upravljanja državom Kralja Aleksandra I. i za biskupovanja nadbiskupa Vrhbosanskoga dr. Ivana Šarića. Ova crkva građena je za prvoga župnika Stjepana Pašalića, građevinski odbor činile su 23 osobe, izvođač je bio Adam Till iz Sarajeva, a projektant je bio poznati arhitekt Karl Pažik, također iz Sarajeva. Župljanka Kata Frank, umirovljenica i udovica, inače je predsjednica

Udruge žena “Teslićke zlatne ruke” koja djeluju već šest godina. To je udruga uglavnom nezaposlenih, umirovljenica svih nacionalnosti, a cilj joj je pomoći ženama Teslića. Rade uglavnom tradicionalne ručne radove. To je skup zanat, ali ga je podržao i načelnik Milan Miličević. Svoje radove mogu plasirati u Banjoj Vrućici, turističkom mjestu, poznatom po toplicama u koje većinom dolaze Hrvati iz RH. Svi pozitivno govore o Banji Vrućici, da je dobra za liječenje, prikladna, prilično jeftina i da je usluga na visini. Udruga, kako kaže Kata, ima i do 17 članica. Iz općinskog proračuna dobivaju godišnje 1000 KM, što je poprilično malo, ali uglavnom same sebe uzdržavaju. Na području župe djeluje i KUD “Napredak”. Predsjednik tog društva je Željko Franjić koji kao profesor predaje u srednjoj školi.

Društvo djeluje od 2015. godine, a nastalo je na inicijativu skupine mladih sa Željkom na čelu. Bore se da uđu u proračun općine Teslić kao udruga kako bi iz proračuna općine dobivali novčana sredstva za svoje aktivnosti. Na taj bi način tradiciju i kulturne običaje općine ovjekovječili i sačuvali za buduće generacije. Nemaju Hrvati u Tesliću svoga vijećnika u općini pa u svemu teže prolaze. Općinski zakon tako se brzo mijenja i uvijek se traži veći broj glasova za vijećnika pa ga Hrvati kao manjina ne mogu izabrati, što ide u prilog većini i može se lakše izglasati što većina želi na štetu manjine i manjinskoga naroda.

Župa je srednjega statusa, a pod tim se misli da se slabije ide u crkvu. Zašto se ide slabije u crkvu, razlozi leže, po analizi župe, u tome što je u župi priličan broj mješovitih brakova, oko 40%, i oni sad žive “na vagi”. Župnik im kaže s oltara: “Vjenčajte se, krstite djecu, sakrament primajte, odlučite se u kojoj ćete crkvi – ili u Katoličkoj ili u Pravoslavnoj”. E, da se ne uvrijedi muž, da se ne uvrijedi supruga – ostaju neutralni i tako se raste u jednoj prilično velikoj nesigurnosti glede vjerskoga života.

Tu je veliki broj mladića i djevojaka nekrštenih, posebno mješovitih brakova nevjenčanih i to je jedan od razloga što se ne ide u crkvu. Drugi je razlog što ljudi ne žele da ih vide oni koji nisu vjernici katolici. Djeca se stide svojih vršnjaka drugih vjeroispovijesti, koji nisu vjerskih odgojeni, pa se tako i naši mladići i djevojke “gube”. Djevojka, ako nađe mladića pravoslavca, odmah bježi od svoje vjere kako bi se pravoslavcu dodvorila. Tako i kad se kuće blagoslivljaju, u onima mješovitih parova, nema dobre molitve, već se šuti, neka svećenik sam moli…

Župnik predaje vjeronauk u dvije škole i jedva sastavi 15 učenika. I tu se ustručavaju ići na vjeronauk, i školski i župni. U školi i nema neke komunikacije sa župnikom. Malo tko želi razgovarati, sve se odvija na strogo službenoj razini. Mladi izgledaju depresivno, povučeno, mirno, inertno, kao da su zastrašeni. Strah se uvukao u njih još s pričama o ratu. Roditelji su im pričali, a prepričavaju i danas što su doživjeli – progonstva, maltretiranja, udaranja, zastrašivanja i što sve ne. To iz mladih treba izvući, na čemu radim, jer ih nastojim uključiti u društvo, osloboditi straha, idu na izlete sa župnikom, organiziraju razne susrete ne bi li se malo oslobodili i uključili više u javni život. Župnik Ravlić inače je dosta agilan, radišan i dosta piše. Više od 1000 članaka, što većih, što manjih, pisao je i piše u raznim tiskovinama.

Napisao je osam knjiga i isto toliko ima obrađenih u elektroničkoj obradi, ima 11 kategorija položenih vozačkih ispita u svojoj vozačkoj dozvoli, dosta je svijeta obišao. Uz to, položio je i za pilota te vozi i brodove do 25 metara dužine. Preko dana radi, noću piše, pa se postavlja pitanje kada spava. Predsjednik je HŠL svećenika (Hrvatska schönstattske lige) pa dva puta godišnje okuplja svećenike na susret u raznim gradovima RH i organizira duhovne vježbe za svećenike na otoku Krku u Košljunu svake godine početkom kolovoza. Ni to nije sve, organizira susrete svojih Ravlića s Organizacijskim odborom po RH i Ravlići su registrirani kao udruga u registru RH, tako da mogu uzimati i tražiti i namjenska sredstva ako neku kulturnu djelatnost čine u protežiranju Udruge.

Za nadati je se da će župa Teslić s njegovim dolaskom malo bolje “stati” na svoje noge.

(www.jabuka.tv)


Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.