Karl Rahner, jedan od najvećih teologa dvadesetog stoljeća, jednom prilikom apologetski piše o Crkvi kao „svojoj majci i staroj ženi s mnogim ožiljcima i borama“. Koliko god Rahnerova usporedba imala smisla i efekta pogotovo u današnjem vremenu, Crkva je, s druge strane, istovremeno i mlada, zanosna i ljudima atraktivna djevojka. Crkva je mlada!
Koliko se god mladi danas podcjenjivali ili, što je još gore, ignorirali, oni su lice Crkve. Često se ističe kako je mladost „dob nade, obećanja, entuzijazma, planova i ideala“. Mladi se ne povlače pred poteškoćama. Oni ne pristaju na poraz niti se lako mire s trenutnom situacijom. Oni su sposobni vidjeti i identificirati loše tendencije u vlastitom društvu: korupciju, političke egzibicije koje štete čovjeku, nepoštivanje ljudskih prava etc. Unatoč svemu, mladi i dalje vjeruju u bolji svijet i spremni su na konkretno djelovanje.
Blaženi papa Ivan Pavao II. mlade je ljude promatrao kao „proroke života, proroke ljubavi i navjestitelje radosti“. Papa Benedikt XVI. govori o mladosti kao bogatstvu koje tek treba otkriti, odabrati, isplanirati te preuzeti vlastitu odgovornost. „Učitelju, što mi je činiti?“ To je ključno pitanje, a odgovor je nemoguće dati na brzinu. Riječ je o avanturi koja uključuje cijeli naš život, cijelu ljudsku egzistenciju.
U srijedu (17. listopada) nastavljamo sa susretima za mlade (i sve one koji se tako osjećaju). Susreti se održavaju svake srijede u Franjevačkoj (dvorana ispod zvonika) u 20.00 h pod geslom: „Mladi katolici – sila koja (treba) mijenja(ti) svijet!“
Tema drugog susreta bit će: „Isplati li se uopće vjerovati?“
(www.jabuka.tv)
dovoljno su katolici promijenili svijet…..
neka malo, nekih 100-200 godina da ohanete/mo