Ured za podršku studentima s posebnim potrebama Sveučilišta u Mostaru svojim zalaganjem i trudom nastoji senzibilizirati javnost i probuditi svijest građana o preprekama s kojim se ova populacija svakodnevno susreće. Porazna je činjenica da svega nekoliko fakulteta ima posebno prilagođen prilaz za invalidska kolica. Mnogi studenti koji imaju poteškoća s hodanjem zbog toga fakultet uopće ne upišu ili upišu onaj koji u normalnim okolnostima nikada ne bi izabrali.
Nemogućnost pristupa
To se dogodilo i dvadesetdvogodišnjem Jakovu Matiću iz Livna, studentu 3. godine socijalnog rada na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. “Imao sam želju upisati informatiku na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti. Nažalost, na taj fakultet nisam mogao niti ući niti se popeti na kat gdje se održavaju predavanja. Filozofski fakultet sam upisao jer je bio jedini na koji sam mogao ući”, kazao je Matić.
Problemi s kojima se susreću invalidne osobe koje se služe kolicima su brojni. Studentski dom Mostar također nema prilagođen ulaz za invalidska kolica. Mnogi vjeruju da bi na Sveučilištu bilo više studenata s posebnim potrebama ukoliko bi imali adekvatan smještaj. U usporedbi s privatnim smještajem Studentski centar je po cijeni najprihvatljiviji za studentski život. Nažalost, osobe s invaliditetom mu ne mogu pristupiti.
“Ja trenutačno pauziram studiranje i kući sam. Dok sam bio u Mostaru, živio sam u privatnom studentskom centru koji je prilagođen osobama s invaliditetom. Pokušavao sam pronaći stan, ali nisam uspio. Stepenice su svugdje prepreka”, kaže Jakov. Osim institucija kojima u velikom broju slučajeva ne mogu pristupiti, ove osobe se suočavaju i s nemogućnošću korištenja javnog prijevoza. Niti jedan autobus na području Mostara nema prilagođen ulaz za kolica.
“Najgore je kada pada kiša. Tada na fakultet ne mogu ići sam. I kada pozovem taksi, trebam nekoga da mi pomogne složiti kolica. Često se dogodi da u taksi moja kolica uopće ne mogu stati pa onda moram zvati drugi”, priča Jakov. On je samo jedan od studenata koji se suočavaju s istim problemima.
Poteškoće studiranja
Doc. dr. sc. Vesna Varunek, voditeljica Ureda za podršku studentima s posebnim potrebama, prije par mjeseci organizirala je Dane otvorenih vrata na mostarskom Sveučilištu. Cilj je bio probuditi svijest nadležnih s mostarskih fakulteta o potrebi prilagodbe infrastrukture i cijelog nastavnog procesa studentima s posebnim potrebama.
“Na manifestaciji je nazočila cijela akademska zajednica. Mi smo im pokazali jedan mali videoklip. Snimili smo našeg studenta volontera koji je išao u kolicima od fakulteta do fakulteta. Snimali smo samo noge s naglaskom na kolica. Prilazili smo svakom fakultetu i on je imao svugdje prepreke pa čak i u knjižari na početku sveučilišta. Mogao je ući samo na Filozofski i Građevinski fakultet”, kazala je Varunek i dodala da je odmah nakon klipa Vesna Kazazić, dekanica Pravnog fakulteta, naložila izgradnju posebnog prilaza za osobe s invaliditetom. Varunek ističe kako za svoj rad ima punu potporu rektorata Sveučilišta bez čije pomoći ne bi mogla realizirati ni jednu svoju ideju.
Studenti koji imaju poteškoće i posebne potrebe koje nisu vidljive nerado dijele svoja iskustva s drugima. Ipak, Varunek kaže kako je za Dane otvorenih vrata svjedočio jedan student koji vidi samo 10 posto. Zbog poteškoća s vidom on može dnevno čitati samo sat vremena. Nakon što gradivo ipak svlada, dolazi teži dio, a to je pismeni ispit.
“Pokušavamo dati do znanja profesorima da načine ispita prilagode studentima. U slučaju studenta koji slabo vidi, profesori bi trebali omogućiti ispitivanje usmeno. Onima koji pate od raznih vrsta paraplegije bi trebalo dopustiti korištenje računala. Moje iskustvo kazuje da profesori žele izići ususret svome studentu. Mi im kroz različite aktivnosti i manifestacije samo budimo svijest o nužnosti promjene koju moraju uvesti u svoja predavanja”, napominje Varunek.
Josipa Ištuk, studentica pedagogije i volonterka Ureda, napominje kako je jedan od glavnih ciljeva njihovih aktivnosti osnaživanje i davanje moralne potpore studentima s posebnim potrebama. “Svi se mi ponekada u životu demoraliziramo. Mi nastojimo kod studenata s posebnim potrebama probuditi vjeru u sebe u danima kada se ona zbog pada na ispitu ili neke druge okolnosti malo sakrije”, kazala je Josipa. Jakov Matić s početka priče kaže da nema problema s vjerom u sebe. Na život gleda optimističnim očima. Od institucija traži samo prilagodbu kako bi se osobama s poteškoćama dala šansa da svojim udjelom učine društvo boljim i plemenitijim.
(Dnevni list)
