Slaven Raguž, Nedim Jahić i Ivan Šušnjar za portal jabuka.tv komentiraju izbore u RH

Nakon što ste na našem portalu imali priliku pročitati komentare nekoliko kolumnista, novinara, političara i posjetitelja, ovaj put donosimo vam komentare Ivana Šušnjara (kolumnista portala poskok.info), mladog hercegovačkog političara i kolumnista Slavena Raguža i mladog kolumnista Nedima Jahića.

Slaven Raguž

Pitanje nastupa Hrvata iz BiH na sljedećim izborima je složeno i iziskuje detaljnu analizu. Moraju se imati i dobro analizirati dva aspekta: aspekt iskustava do sada koja smo imali, te aspekt budućnosti, konkretno – Hrvatska kao uskoro članica EU.

Imajući u vidu prvi aspekt, ako se malo analizira bilo ekonomski, bilo politički segment ovog aspekta vrlo lako se dođe do zaključka da je samostalnost Republike Hrvatske nas Hrvate u BiH koštala više nego Hrvatsku samu. Kulturološki domoljubno gledano, i neka je, ali iskustvo posljednjih 20ak godina s pravom da zaključiti da smo mi u BiH postali neka vrsta neokolonije Republike Hrvatske, te da je taj domoljubni segment službeni Zagreb smetnuo s uma. Postali smo neka vrsta svezane krave muzare vezanih očiju, u većem omjeru u kojem je današnja Hrvatska to u odnosu na EU. Za ovakav odnos vrlo veliku odgovornost imaju dosadašnji zastupnici Hrvata iz BiH u Saboru RH, što svojom ignorancijom, što svojim neradom.

Imajući u vidu drugi aspekt, dakle činjenicu da će Hrvatska postati članicom EU, prisutnost u Saboru predstavljao bi jedan vrlo jak instrument u našim rukama. Naime, imati trojicu zastupnika u najvišem zakonodavnom tijelu jedne EU članice znači aktivno sudjelovanje u modeliranju njene vanjske politike. U periodu političke stabilnosti mandat od 4 godine je više nego dovoljan za jedan obrat u odnosima između Hrvatske i Hrvata u BiH. Sa neokolonijalnog, na jedan komplementaran, partnerski.

Kandidiranje liste na kojoj bi bile osobe iz oba HDZ-a, koji bi bili priljepak HDZ HR, značilo bi da nas dosadašnje iskustvo nije ni čemu naučilo. Po nekim indicijama HNS ima u planu kandidirati baš takve subjekte (tzv. uhljeboviće), ovaj put pod plaštom HNS-a, a u konačnici bi to bilo isto kao lista dva HDZ-a. Ukoliko dođe do toga, dakle ukoliko se odluči za nastup u obliku i modalitetima kao do sada, biti ću najglasniji u pozivu da se bojkotiraju izbori u RH. Između ostalog, kandidiranje ljudi iz HDZ-a značilo bi podršku HDZ HR. U slučaju da HDZ HR izgubi izbore, to bi značilo da „aktivno“ sudjelujemo u radu oporbe. To nama ne treba.

Međutim, ukoliko se odluči kandidirati i podržati listu neovisnih zastupnika, poput Nine Raspudića, Dražena Pehara i sl., to bi značilo igranje na kombinaciju koja dobiva u svakom slučaju. Kao prvo, radi se o kvalitetnom kadru, u svakom segmentu znatno kvalitetnijem od dosadašnjih Bošnjaka, Vukića, Bagarića i dr. Ako ništa drugo, govore strane jezike. Kao drugo, to je kadar koji neće biti produžna ruka HDZ HR, nego istinski glasnogovornici i zastupnici Hrvata iz BiH; subjekt koji može biti parlamentarna većina sa bilo kojom opcijom koja odnese pobjedu na izborima. U tom slučaju, dakle u slučaju kandidiranja ovih kandidata, ili kandidata sličnog kalibra, biti ću najglasniji u pozivu na izlazak na izbore u RH i u organizaciji podrške ovakvim kandidatima.

Nedim Jahić

Naredni saziv Hrvatskog sabora vjerovatno će kroz svoj mandat raspravljati o izmjenama postojećeg izbornog sistema, te samim tim i pitanju pozicije koju će građani Republike Hrvatske u iseljeništvu imati u strukturi odlučivanja. Za ovu temu je veoma bitan izbor koji će Hrvati iz Bosne i Hercegovine napraviti između ideje zajedničke liste neovisnih kandidata i nastavka slijepog praćenja Hrvatske demokratske zajednice. Nažalost, prva ideja – kao progresivna i nova, mogla bi imati negativnu posljedicu. Prekid HDZ-ovog monopola na Hrvate iz BiH zapravo može slomiti njegovo zalaganje za ostanak trenutnih izbornih pravila, jer bi sa tom bosansko-hercegovačkom alternativnom listom oni kao politička skupina izgubili korist od jedanaeste izborne jedinice, pa čak dobili i novi element u opoziciji.
Treba imati u vidu i moguće ekonomske migracije po ulasku Hrvatske u Evropsku uniju, kada će morati postojati alternativa koja će štiti Hrvate iz BiH od restriktivnih politika Hrvatske, onog trenutka kada ih “matica” označi teretom proračuna i tegobom po hrvatsko tržište rada. Treći problem je i pitanje dvojnog državljanstva, koje još nije regulirano, posebno imajući u vidu da rok za stupanje na snagu Zakona o državljanstvu BiH dolazi 1.1.2013., kada bi pravno gledano-državljani BiH koji su nosioci državljanstva druge zemlje, a s kojom BiH nema sporazum o dvojnom državljanstvu, po sili zakona trebali izgubiti državljanstvo BiH.
Što se tiče ankete koju je proveo portal Jabuka, smatram da je pred učesnike postavljen uzak spisak kandidata sastavljenih po nahođenju uredništva, te kao takav ne može objektivno odraziti mišljenje javnog mnijenja. Ipak, vrijedna je pažnje potpora potencijalnim kandidatima koji ne dolaze iz okrilja dva HDZ-a. No s druge strane, smatram da je uloga Mile Lasića, Nine Raspudića ili Ivana Šušnjara drugačija u smislu izgradnje pluralizma misli unutar Hrvata u BiH. Zapravo, nečega što ima kapacitet da postane ozbiljna kritički nastrojena javnost. Istina, možda bi takvi ljudi bili glasni u Saboru, ali bi onda izgubili ono što ja danas vidim u njima – racionalne sagovornike u procesu međuetničkog dijaloga u Bosni i Hercegovini. Možemo se sa njima slagati ili ne, ali je bitno imati drugu stranu argumenata, bili oni oborivi ili ne, barem da stoje kao uobličena i jasno artikulirana misao – kao stav zastupan od progresivnih struja unutar Zapadne Hercegovine. Ako to izgubimo, ostaje nam samo mržnja. A toga nam nikada falilo nije.

Ivan Šušnjar kolumnista portala poskok.info

 Hrvati u BIH će konačno na ovim izborima pokazati jesu li ili nisu politički odrasli.No kako im politički lideri nisu uspjeli evoluirati u zadnjih 16 postdaytonskih godina neće biti velika sramota ni za narod ako ponovno potvrdi sterotip o svom mentalitetu manje ubrojive vrste Hrvata, tzv. graničara Perecije, nacional-patetičara s velikim hrvatskim srcem i malim mozgom koji se redovno odriču vlastitih političkih ciljeva i vlastitih interesa radi viših ciljeva tzv. Matice. Taj mentalitet je moj narod, na žalost, permanentno potvrđivao sve ove godine.

Ovi izbori su sjajna prilika, ne samo da se pošalje jedna nova poruka onim grlatim “Građanima RH” kako ovdje više ne živi nemisleći lacij, pretplaćen na HDZ-ovu pamet, nego da se konačno iz faze kuknjave krene u proaktivno djelovanje; na uzimanje i maksimalno crpljenje prava koja nam nitko nije dao.

Za ta prava se i ginulo.To su stečena a ne poklonjena prava.

Govorim dakle o Mi Sami politici i praksi političkog promišljanja, politici koja bi trebala delegirati grupu mislećih ljudi koji neće odgovorati nikome, ni Čoviću, ni Ljubiću ni Kosorici ni Milanoviću, osim samom narodu koji ih je birao.

Govorim o pristupu u kojem mi nećemo biti unaprijed pripisani ovom ili onom političkom bloku u Pereciji nego tek eventualni partneri onima u Pereciji koji pristanu na naše uvjete. Bez obzira koja to stranka bila.

A jedan od prvih uvjeta, kao minimum ispod kojeg se ne smije ići, morao bi biti potpuna promjena vanjske politike RH prema Hrvatima u BIH te 10% svih diplomatskih resursa Hrvatske koji bi se onda koristili u cilju internacionalizacije hrvatskog pitanja. Drugi uvjet je potpuno nova politika HRT-a u količini i načinu praćenja političke stvarnosti u BIH, i treći jednako važan uvjet je medijsko i svako drugo agitiranje Hrvata iz BIH koji žive u RH na moralnu obvezu dopisnog glasovanja za BIH izbore, kako bi se u što većoj mjeri poništile posljedice etničkog čišćenja. Onaj blok koji te uvjete nije spreman podržati ne može ni biti naš partner. Onda nam je mjesto u oporbi, gdje trebamo, kao nezavisan klub, koji će na taj način imati daleko više manevarskog prostora za uzimanje rječi govoriti upravo o ovim problemima. Zauzvrat ti naši zastupnici ne bi se miješali u unutarnja pitanja RH a podržavali bi odluke Vlade po tim pitanjima bez ikakvih dodatnih uvjeta. Sumnjam da bi bilo koji blok stranaka odbio takvu ponudu.

Govorim dakle o politici u kojoj Mi Sami krećemo po prvi put u maksimalno crpljenje našeg prava u Saboru sutrašnje članice EU, što sigurno nije mala stvar. Mi ta prava, nikada do sada nismo crpili. Štoviše kockali smo se s njima a sav odnos sveo se na poslušnost vladajućem HDZ-u i čekanju na mrvice. Istom onom HDZ-u koji ovih dana dobia američke pohvale za gašenje ideje hrvatskog entiteta u BiH.

Sve dok je na snazi Dayton, ta prava, pogotovo u dijelu u kojem se radi o utjecaju na vanjsku politiku RH mi moramo maksimalno pokušati iscrpiti , točnije, gledano iz povijesnog kuta, u budućnosti bi se kroz svoje zastupnike u Saboru trebali zaštiti od nastavka loše vanjske politike RH prema nama. To je ujedno odgovor onim kritičarima koji kažu kako odluke koje se donose u saboru RH ne utječu na naše živote pa samim time ne trebamo ni sjediti tamo. Na žalost, odluke svih Vlada RH itekako su , čak i previše, do sada utjecale na naše živote. Čak puno više nego na same živote građana te države. Naime nismo mi Pereciji nacrtali Ustav, i krmčili njihovom zemljom, nego oni nama, trgujući našim pravima i našim njivama.

Odricati se dakle vlastitih stečenih prava nakon što su “naši dosadašnji predstavnici” digli ruke u zrak da se ista dodatno uskrate, isti dakle oni koji očekuju da ih se zbog tog nagradi s još jednim mandatom, potčinjavati potom naše interese nekakvim vazda višim integralističkim interesima, banalizirati naše pravo da budemo korektno zastupani na nekakva nova tri mutavca, neka nova tri Radeta Bošnjaka, potčinjavati to pravo nekakvim pukim stranačkim interesima bilo koje stranke iz Hrvatske, barem u ovakvoj situaciji u kakvoj jesmo u BIH, predstavlja ne samo nastavak političke gluposti i samodestrukcije nego i klasičan čin izdaje.

Oni koji to upravo čine, u prvom redu mislim na HDZBIH i HDZ90, sutra će morati položiti Hrvatima u BIH odgovore na neka pitanja. A posljedice njihovog poltronizma političkom Zagrebu bio taj poltronizam kosorast ili bandićast, u ovoj situaciji kad nam to najmanje treba, osjetit će vrlo brzo. Budući da će tim činom, odustajanjem od pokušaja da HNS doista bude nadstranački pokret, izgubiti i ovaj privremeni savez s narodom koji su stekli odbijanjem velikobošnjačkog centralizma i ucjena koje su dolazile iz Sarajeva. A to je ono što Sarajevo najviše i želi. Sukob “legitimih predstavnika naroda” sa tim istim narodom koji im je i dao legitimitet. Zato ih pozivam nek dobro promisle prije nego glavu naroda ponovno prinesu na integralističku HDZ giljotinu u Zegeju.

Vezano za drugi dio pitanja, malo mi je blesavo komentirati anketu na kojoj je i moje ime. Pa ću tek dodati kako smatram velikim uspjehom da ovakav jedan srbofil, komunjara i anarholiberal stoji uz bok rvackom generalu, čovjeku, katoliku i domoljubu Ćesić Rojsu Ljubi.

www.jabuka.tv (S.P.)



1 komentar

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.