Nakon vađenja i prosušivanja krumpir se skladišti u namjenskim skladištima, podrumima ili drugim objektima koji pružaju minimalne uvjete skladištenja. Prije skladištenja gomolji krumpira se očiste od zemlje, ostataka cime i drugih primjesa. Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebna su specijalna toplinski izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom, gdje je rashlađivanje krumpira ovisno o temperaturi vanjskog zraka. Isto tako vrlo je bitan i pravilan izbor sorte koja se čuva.
Kod većih (tržnih) proizvođača, krumpir nakon «čišćenja» odlazi u posebna skladišta, namjenski građena za skladištenje krumpira. To skladišta su sa aktivnom ventilacijom.
Dolaskom krumpira u skladište slijedi faza prosušivanja, a poslije toga, ukoliko ima oštećenih gomolja, slijedi faza «zarastanja rana» prilikom koje se gomolji izlažu temperaturi od 15°C (12°C do 18°C) u trajanju od 1 do 2 tjedna uz relativnu vlagu zraka od 80% do 95% uz kratka provjetravanja.
Odmah nakon dovoženja prvih količina gomolja s polja počinjemo s prozračivanjem toplim vanjskim zrakom kako bi se gomolji što prije osušili i bili spremni za daljnje skladištenje. Temperatura mase krumpira uskladištenog u skladištu regulira se prozračivanjem toplim dnevnim ili hladnim noćnim zrakom, otvaranjem prozora ili vrata skladišta kako bi zrak mogao cirkulirati.
Visina hrpe uskladištenog krumpira ne prelazi 3,5 m, jer je ta visina najekonomičnija i najsigurnija te se postavljaju tuneli kako bi mogli ventilirati hrpu da ne bi došlo do zagrijavanja. Poslije te faze krumpir se sustavom ventiliranja ohladi na temperaturu 5-7°C i na toj temperaturi se može čuvati i do 10 mjeseci. Krumpir koji je namijenjen preradi čuva se na temperaturi većoj od 7°C.
Manjim proizvođačima krumpira koji ga uzgajaju samo za vlastite potrebe dobro je preporučiti da nakon vađenja, krumpir odstoji barem 24 sata na hrpi u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga je dobro gomolje probrati, a ako se može i sortirati ih po veličini u manje drvene gajbe ili prozračne plastične sanduke te pri tome odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje.
Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim rasponom temperature od 4°C do 20°C. Optimalna temperatura za skladištenje konzumnog krumpira je od 6°C do 7°C. Prilikom skladištenja gomolji cijelo vrijeme moraju biti u tamnom prostoru zaštićeni od utjecaja svjetlosti.
Duljina čuvanja gomolja u takvim skladištu ponajprije zavisi od samog skladišta, ali i od sorte krumpira. Tako je sorta Prince jedna od onih koja najbolje podnosi dugotrajno skladištenje. Gomolji u skladištu moraju biti na suhoj i čistoj podlozi ili ambalaži. Ne smiju se skladištiti u PVC vrećama. Kartonske vreće se mogu koristiti za čuvanje gomolja krumpira u skladištima. Uskladištene gomolje treba povremeno pregledati kako ne bi došlo do pojave i širenja neke od skladišnih bolesti, prije svega truleži koja se lako prenosi s jednog na drugi gomolj.
PRINCE – poboljšana verzija sorte Kennebec
Izbor sorte je vrlo bitan.
Kako bi se smanjili gubici koji nastaju čuvanjem gomolja u skladištima izbor sorte bit će veoma bitan. To je posebno važno kada znamo da na tržištu više ne možemo nabaviti pripravke kojima smo „prašili“ gomolje i tako sprječavali tjeranje klica. Za dulje skladištenje treba birati kasne sorte koje imaju veći sadržaj suhe tvari.
RUDOLPH – kulinarska sorta, najpogodnija za duže čuvanje
Sorta Prince jedna je od onih koja najbolje podnosi dulje skladištenje, ali tu je i sorta Rudolph i dr. Naši će mali proizvođači morati razmišljati o sadnji dvije ili tri sorte (jedna ili dvije ranije) i jedna koja će se čuvati tijekom zime.
Više informacija o skladištenju i čuvanju gomolja krumpira doznajte od Sjemenarnine Agro Podrške pozivom na broj 063/700-700.
