Kako je nastao Praznik rada i što znače tri ”osmice” u borbi za radnička prava?

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu (SAD) 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

To, 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Dana 1. svibnja 1886. u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U sjećanje na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.

Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije.

Ubrzo je, kao dotadašnji znak mučeništva ubijenih u Chicagu, kao simbol radničkog bunta prihvaćen crveni karanfil.

Radnici u Sarajevu su 1905. godine od austrougarske vlasti tražili dozvolu za obilježavanje 1. svibnja. Zahtjev je odbijen, ali uporni radnici su se izborili za prvi radni ugovor u Sarajevu koji je podrazumijevao desetosatno radno vrijeme (do tada je radno vrijeme bilo 12 do 14 sati) i povišicu nadnice.

U Sarajevu su u svibnju 1906. godine radnici stupili u generalni štrajk, koji je zatvorio čaršiju, predstavljajući najsnažniju i najmasovniju radničku akciju pod austrougarskom upravom. Od prvog svibnja 1907. godine, radnici u Sarajevu i ostatku zemlje su slavili 1. svibnja – Međunarodni praznik rada.

Danas se Prvi svibnja obilježava kao dan borbe za osnovna ljudska prava svakog radnika ili u slobodnom prijevodu dan borbe prava na život dostojan čovjeka. Borba za radnička i ljudska prava traje još i danas i vrlo je izgledno da će i naša djeca i djeca njihove djece na svoj način voditi borbu za svoja prava.

Na našim prostorima obilježavanje Prvog svibnja više se veže uz obiteljske izlete, roštilje i slavlje u prirodi, a manje se sjećamo povijesti i borbe za radnička prava, pa je zbog toga važno podsjetiti se zašto je ovaj dan bitan…

Katolici na današnji dan obilježavaju i svetkovinu sv. Josipa Radnika.

(www.jabuka.tv)



11 komentara

  • Blagoslovljen vam blagdan svetog Josipa Radnika. A prvi Maj rada neka hrvatskim Partizanima i Jugobandi.

      • 😁
        Zasto covjek cesto ima osjecaj da je na svijetu malo pametnih ljudi?, zato sto je vecina ljena i ne da im se mislit.
        Jako dobar tekst od jabuke 👍 nazalost su se kod nas nakon raspada socijalizma prava radnika znatno pogorsala, narocito za vrijeme i nakon rata. I vec je proslo toliko godina od svega, a situacija u tom smislu nije zadovoljavajuca.
        Kod nas se ljudi cesto vole identificirati sa nekim imucnim ljudima, tj.pretenciozni su, a ne sa svojom radnickom klasom, koja jako tesko zaradjuje svoju placu. Rjetko su solidarni jedni sa drugima i spremni na pomoc. To su u stvari i temelji krscanstva u kog se vecina zaklinje i predstavlja ogroman nesklad, izmedju onoga kako se izjasnjavaju i onoga kako u ovom svijetu djeluju. Ljubav i milosrdje na usnama i u crkvi ne znace nista, ako nema djela ljubavi u svakodnevnom zivotu. A djelotvorna ljubav je i ustati i podici glas za sve one koji pate, ako je to potrebno kao sto su to ucinili ovi radnici prije 140 godina.

    • Moj debilu nije ti to ”partizanski”, doslovno citavu kronologiju i tekst imas iznad, ali sta tebe briga za to, jedva i pises, uz puno pravopisnih i gramatickih gresaka, tako da ocekivajuci da nesto zapravo procitas je vjerojatno prevelik napor za tvoj ograniceni i zatucani mozak.

  • Tako je , Radnik je iskorišten od onih istih babilonskih potomaka i neljudskih,planova da bi zagospodarili svijetom, bankama, napose politikom u svim državama svijeta oni koji su radnike koristili isključivo za svoje prljave i ubilačke nakane..Isto ovi koji su gurali radnike u prosvjede prije 140 godina , više manje bili su vlasnici odnosno robovlasnici kod kojih su ti radnici crnčili kao roblje..Gurali su namjerno radnike u bjedu kako bi se pobunili i kako bi pala krv a oni bi nastavili dalje zadovoljno trljajući ruke jer su drugi za njih napravili još jednu stepenicu u njihovom nezaustavljivom grabežljivom pohodu ka vrhu piramide..ISTI OVI-koji izazvaše rat danas u Ukrajini a sutra posve sigurno u cijeloj Europi potomci su ovih robovlasnika i globalista, bankara i oligarhaa koji prije stotrideset godina u SAD.-u držahu sve poluge bogatstva u svojim rukama.I nikad im nije dosta, da im date sve blago svijeta njima će biti malo jer su po prirodi protuljudski usmjereni i zli..NE ČE STATI DOK IM SE GOD NE STANE NA PUT AKO MISLIMO OSTATI ŽIVJETI NA OVOJ PLANETI I IMATI BUDUĆNOST ZA SVOJU DJECU I POTOMSTVO KOJE ONI NE ŽELE VIDJETI NA OVOJ ZEMLJI ISTO KAO I NAS,.,

  • Radio sam 30 godina u Njemackoj i uzivao mnoga prava kao radnik koja su tesko izborena velikom zrtvom prijasnjih generacija. Ta prava mogu radnici konzumirati zato sto je Njemacka po tom pitanju uredjena drzava sa vladavinom zakona. Zakon je garant dase sva prava moraju ispostovati i ako dodje do nekog nesporazuma postoje arbitri i sudovi koji ce u konacnici donijeti rjesenje. Medjutim , osim sto su zakonski osigurana prava radnika vazan je i odnos poslodavaca i zaposlenika. Kad su nailazile krize u njemackom gospodarstvu u mnogim firmama su sindikati bili svjesni svoje odgovornosti i poticali radnike na neka odricanja radi pomoci svome poslodavcu da opstane a kad bi se i radi toga prevazisla kriza , poslodavci bi radnicima vratili sve pa i u znaku zahvalnosti dali i malo vise. Ovo se najvise odnosi na srednja obiteljska poduzeca ali ima mnogo primjera i u velikim poduzecima koja posluju globalno. Hocu reci svidjao mi se taj zdrav pristup i odnos u gospodarstvu izmedju poslodavaca i zaposlenika sto je na kraju bila i formula uspjeha njemackog gospodarstva. Ovde u nas niti valjaju poslodavci niti valjaju radnici niti sindikati. Poslodavci gledaju iskljucivo profit i gledaju svaku mogucnost da ga povecaju pa i na nacin da radnu snagu tretiraju kao robove dajuci im minimum od minimuma. Radnici cesto zabusavaju i uzimaju stvari s radnog mjesta cineci time stetu svome poslodavcu sto je s ljudske strane potpuno razumljivo ali problem je u tome sto to isto rade radnici koji su kod boljih poslodavaca zaposleni. Kad vidim u javnim i drzavnim poslovima kako se tim zaposlenima neradi i gdje koriste svaku mogucnost za neproduktivnost onda covjek ostane bez teksta jer zna tim zaposlenima stvarno nije lose. Na kraju sindikati uopce nisu svjesni svoje odgovornosti i nemoguce je dase ponasaju gore navedeno poput njemackih kolega , samo traze bez osjecaja za situaciju a pritom nerijetko riskiraju propast poduzeca cime najvise na kraju stete radnicima. Zakljucno razmisljanje , temelj svega je vladavina zakona i pravne drzava koja ce biti garant postivanja radnickih prava ali i obveza. Promjena mentaliteta kod poslodavaca i njihovog ponasanja prema radnicima jer je svaki zadovoljan radnik vrlo produktivan radnik , ali isto tako promjena ponasanja kod radnika te njihova spoznaja dasu dio tvrtke i da svako djelovanje pozitivno ili negativno ima utjecaja na tu tvrtku. Sindikati trebaju postati svjesni svoje velike odgovornosti i boriti se za prava radnika ali pri tomu uzimajuci sve u obzir pa prema tome donositi zrele odluke. Sretan svima praznik rada

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.