Hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić proslavio Božić s obitelji i prijateljima, u velikom intervjuu najavio je kako bi predstojeće Europsko prvenstvo moglo biti njegovo posljednje natjecanje s hrvatskom reprezentacijom.
Razgovor smo otvorili blagdanskim temama, Božić je proveo u obiteljskom krugu, pišu Sportske novosti.
Sa ženom i djecom, ali i nekim prijateljima, te puncem i punicom. Odlučili smo ostati u Španjolskoj da ne bismo morali previše putovati. Dobio sam tjedan dana slobodnog i iskoristit ću to vrijeme da budem u užem krugu ljudi koji su mi najdraži, istaknuo je Rakitić, koji ima dvije kćeri: Althea je rođen 2013. godine, Adara 2016. Zanima li ih nogomet, barem malo, ili im je draže nešto drugo?
Ne mogu reći da ih pretjerano zanima niti da su posebno zagrijane. Znaju što ja radim, tko sam, sve to razumiju, ali nemaju osobit afinitet za nogomet, radije se igraju sa mnom u parku. Mnogo je im draže da se bacamo po toboganu ili nešto drugo nego nogomet. Sretne su kad ih vodim u školu i kad dođem po njih, to im je bitnije nego bilo što drugo, priča Ivan.
Ipak, htjele ili ne, moraju biti u doticaju s nogometom, imaju li neke igrače koji su im posebno dragi?
Obožavaju ekipe za koje igra tata. Kako Barcu tako i našu reprezentaciju. Isto moram reći da jako puno pratimo Sevillu, otkrio je brižni otac, a kako je mama Raquel Seviljanka, Andalužanka, ne čudi.
Učite li ih hrvatski jezik? Ili samo španjolski i još koji od svjetskih jezika?
Učim ih malo-pomalo i naš hrvatski jezik i njemački. Ali pogotovo uče, naravno, španjolski te engleski i francuski. Želimo da znaju što je više moguće. U ovoj sad fazi forsiramo španjolski, engleski i francuski jezik.
Kakva je vama bila ova godina? Nogometno, profesionalno?
Na početku jako dobra, kasnije je ta sezona 2018/19. nezgodno završila ispadanjem od Liverpoola u polufinalu Lige prvaka i porazom od Valencije u finalu Kupa kralja, ali s naslovom prvaka Španjolske. S moje je strane prva polovica bila vrlo pozitivna, potom se događalo nešto drugačije, reći ću neugodno, da bi kasnije završilo opet dobro. Bilo je jako puno promjena. U najboljim sam nogometnim godinama, iznimno sam sretan i ponosan na sve što sam napravio. Na kraju krajeva, svako razdoblje nosi nešto svoje, čovjek kroz lijepe i teške trenutke mnogo toga nauči, time i napreduje, i to mnogo vrijedi.
Ali uvijek je kod mene pozitiva.
Što vas je najviše radovalo u ovoj godini, a što najviše boljelo?
Ima puno toga. U nogometu doživimo mnogo toga, ne mogu izdvojiti jednu utakmicu, rezultat, neki gol, pobjedu ili poraz. Sreća je što svaka tri-četiri dana imamo novu mogućnost da ispočetka pokažemo što i kako radimo. Moj se pristup zna: svaki put dati najbolje od sebe, biti pravi i ići pravim putem.
Jači iz poraza
Je li vam poraz s 0:4 od Liverpoola ipak najteži sportski udarac, najgore što vam se dogodilo na terenu?
Ma dobro, općenito u sportu pretrpiš veći broj teških trenutaka. Na to se pitanje odmah sjetim Rusije, finala Svjetskog prvenstva i kako smo izgubili tu utakmicu, što smo doživjeli, da ne pričam sad o detaljima; to mogu izdvojiti kao posebno bolan događaj u mojoj karijeri. Na koncu je zaključak uvijek isti: to je sport. Moramo dalje, još napredovati i izaći jači.
U El Clasicu, s Realom, odigrali ste 90 minuta, to vam je bila šesta utakmica u nizu u startnih 11. Što se promijenilo, kako ste odjednom ponovno zaigrali u prvoj postavi?
Što se promijenilo? Ne znam. Nastojao sam raditi što bolje, u zadnjih nekoliko mjeseci na svakom treningu i utakmici dati sve od sebe. Jedva sam čekao priliku, došla je i želim je iskoristiti. Imam 31 godinu, to je najbolje doba za nogomet, i uz to želim uživati u igri, a to je najbitnije, od toga sve polazi.
Je li vam trener Ernesto Valverde rekao zašto ponovno igrate?
Ne. Nema što reći. Mislim da je sve jasno. Meni je bitno da uživam u nogometu, da ujutro s radošću idem na trening, da se na najbolji mogući način pripremim za utakmicu, a na kraju je trener taj koji odlučuje tko će, koliko i kako igrati.
Najbolje tek slijedi
Možete li sada reći što se događalo tijekom ljetnog prijelaznog roka? Je li točno da je sportski direktor Eric Abidal kazao da na vas ne računaju?
Nemam što pričati o tome tko je što rekao i radio; najvažnije je pitanje mogu li igrati u Barceloni. Ako mogu, svima je jasno da je za mene najbolje mjesto u Barceloni. Vidjet ćemo kako će biti, ali ja se pripremam da i u sljedećem razdoblju moj doprinos bude što veći. Ovdje sam pet i pol godina, u Barceloni sam proživio svoje najznačajnije dane, a uvjeren sam da je najbolje, zapravo, tek preda mnom.
Prošle sezone s Barcelonom je šokantno ispao u Ligi prvaka od Liverpoola
Među senatorima ste u ekipi Barcelone, jesu li vam ostale vedete poput Messija, Piquea, Suareza, Ter Stegena… što komentirale?
A dobro, među senatorima… Poanta je u tome da uvijek skupa činimo što je najkorisnije za ekipu. Ponekad dođu neke odluke koje pojedinac ne mora ni razumjeti, ali mora ih probati poštivati.
Nije presudno tko što misli, nego da napredujemo zajedno.
Vidjelo se da su se promijenile te stvari i to je sigurno bilo za sve nas jako bitno.
Ubrzo će drugi dio sezone, Barcelona 4. siječnja igra gradski derbi s Espanyolom kao gost. Po ovome što kažete vidimo da nije blizu da odete u zimskom prijelaznom roku, kako se pisalo.
Ne. Ne razmišljam ni o čemu osim o Barceloni. Naravno da u nogometu uvijek moraš biti spreman na sve, ali moja je ideja biti u Barceloni. Jako sam sretan i ponosan što sam ovdje. Mnogo se toga dogodilo, to nitko ne može promijeniti, to je tako, ali kažem, cilj mi je igrati, i to u Barceloni. Te, naravno, ići po još nekoliko titula. To je na prvom mjestu.
Kako općenito vidite svoju budućnost u katalonskom divu?
Sad opet na svaki trening dolazim sretan, s osmijehom na licu. Željan sam igre više nego ikad. Najvažnije mi je što je taj osmijeh opet tu, što je želja prisutna. S te je strane sve odlično. Odlučan sam raditi što više da bih imao povjerenje kluba, trenera i suigrača te, dakako, navijača.
Pa koje su vam onda tri najveće želje u 2020. godini?
Prije svega puno zdravlja i snage. Važno mi je da mi obitelj bude sretna, a sve ostalo mogu postići uz treninge, sreću i ljubav. Doći će to samo od sebe.
Poštivanje pravila
Euro je brzo, proljeće će projuriti. Hrvatska kao svjetski doprvak mora imati značajne ambicije. Jeste li zadovoljni protivnicima, Engleskom i Češkom?
Ako prođemo, bit ću zadovoljan, ako ispadnemo, neću, smije se Raketa pa dodaje:
Euro neće biti lagan ni ugodan. Malo je čudno da su neke reprezentacije domaćini u sve tri utakmice u skupini, kao što je kod nas slučaj s Engleskom. Ne razumijem taj sustav natjecanja. No što se može, poštivat ćemo pravila kakva jesu i boriti se. Siguran sam da ćemo na Euru biti spremni.
Poraz od Francuske mu je najteži trenutak u karijeri, a najavio je kako bi predstojeće Europsko prvenstvo moglo biti posljednje natjecanje za njega u dresu Vatrenih
Koga biste voljeli za trećeg protivnika u skupini? Škotsku, Norvešku, Srbiju ili Izrael?
Nemam želju. Svaki od tih rivala ima svoje vrline i zapet će da ode na Euro, kao i potom da prođe skupinu. Tko god bio – dobrodošao je. Pred nama su tri utakmice u kojim ćemo se potući za bodove i plasman dalje.
Kakve su ambicije na Euru? Što može Hrvatska napraviti? Jesmo li sposobni ponoviti Rusiju?
Za početak moramo gledati utakmicu po utakmicu, kao što smo radili u Rusiji. Za svaku se treba vrlo pažljivo pripremiti, samo se korak po korak može napredovati. Prvi je cilj da odemo dalje iz skupine, a kasnije da vidimo što i koliko možemo napraviti. Uvjeren sam da ponovno možemo biti jako neugodni.
Kako gledate na neke nove igrače koji su iskočili u ovom kvalifikacijama, Petković, Vlašić, Barišić, Brekalo… Mogu li oni osigurati visok rejting hrvatske reprezentacije i u ciklusima koji dolaze?
Uvijek sam govorio da bih sve dao za te mlade igrače.
To što rade i u reprezentaciji i u klubovima velike su stvari, neka samo nastave na isti način. Oni su budućnost našeg nogometa. To se vidi, to su već dokazali.
Je li moguće da ovaj Euro bude vaše zadnje veliko natjecanje s Hrvatskom?
Je, moguće je. Budimo realni, to je sasvim jasno. Vidjet ćemo što i kako, prije svega kakve će ideje imati izbornik. S njim već neko vrijeme nisam razgovarao, nije me ni zvao, ni došao u posjet. Razmotrit ćemo što je najbolje, ne samo za mene nego i za cijelu reprezentaciju. Rekao sam da bih za mlade igrače dao sve što treba. Najvažnija je dobrobit Hrvatske, ostalo ćemo riješiti. Polako. Nije bitno što želim ja, nego što je najbolje za sve nas, kazao je.
Sigurno će o tome itekako još biti govora. Rakitić je bitan Hrvatskoj za najveće domete na Euru, a to bi još jače moglo biti izraženo nakon prvenstva.
Ako je nekome nešto smetalo s moje strane, ispričavam se!
Igrali ste četiri od osam utakmica u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo čija je završnica 2020. godine. Je li vam žao što niste više?
Naravno da jest. Neke situacija nisu dopustile da imam više nastupa, dogodile su se neočekivane ozljede. Mislim da svi poznaju moju želju i ljubav prema reprezentaciji. Na kraju cijele te priče glavno je da smo kao nacionalna momčad odradili sve kako treba, da smo se plasirali i još se jednom dokazali.
Činjenica je da u Hrvatskoj nikad niste dobili toliko veliko priznanje ni nogometnog miljea ni javnosti kakvo ste zaslužili – za svojih 106 nastupa, jednu od glavnih uloga u ruskom srebru, pa i zato što ste, kao čovjek rođen u Švicarskoj, odabrali Hrvatsku. Smeta li vam to?
Ne. Poštujem svako mišljenje. Tko god mi što želi reći, može mi to kazati u lice, bez ikakvih problema. Ja sam prije svega ponosan što sam, ne bih rekao izabrao Hrvatsku, nego što sam dobio priliku da mogu braniti naše boje u našem dresu. Najbitnije mi je uvijek bilo to što igram za svoju državu. Ako je nekome nešto smetalo s moje strane, ispričavam se. Nekad u životu dođeš u situaciju da ti nije lako.
Meni su na prvom mjestu dobrobit reprezentacije, Hrvatske i HNS-a.
Ništa drugo. Hrvatska je za mene broj 1. Iz srca govorim – iznad svih Hrvatska. A ovo ostalo? Razumijem da se nisam rodio u Hrvatskoj, nisam odrastao u Hrvatskoj, isto tako ne mogu reći da prečesto dolazim u Hrvatsku, ali ja sam Hrvat, za mene je čast što se mogu boriti za naš narod. To je uvijek bilo tako. Nikad mi nije smetalo da igram ozlijeđen ili s temperaturom, ili bilo što. Ponekad mi doktori nisu dopuštali da istrčim na teren, a ja sam htio dati sve što mogu za reprezentaciju.
Volim igrati uz Luku Modrića, cijeli svijet zna da ga doživljavam kao brata
Po poljupcu koji ste udijelili Luki Modriću na El Clasicu izgleda da cvate ljubav između vas dvojice?
Prije svega, moje poštovanje i ljubav prema njemu uvijek su bili maksimalni. Na utakmici, kad je ulazio u igru, dogodila se ta situacija. Mislim da i on, i cijela Hrvatska, i cijeli svijet znaju da ga volim kao brata. Jako puno toga proživljavamo skupa, jedan uz drugoga. Uvijek sam iznimno sretan zbog svakog njegovog uspjeha i svega što radi. Tako i kad igramo zajedno, volim ga paziti i biti uz njega, kao suigrača, ali jednako i kao prijatelja. To mi je najbitnije.
Modrić je došao u Pariz i uručio Zlatnu loptu Messiju, to je dobro odjeknulo u Barceloni. Kako gledate na to?
Luka je i taj dan bio gospodin, kao i uvijek. Drago mi je što je to napravio, ne zato što je to dobro primljeno u Barceloni, nego jer je jednak odjek imalo u cijelom svijetu. To je pokazatelj njegove veličine i časti.
(www.jabuka.tv)
Hvala ,doviđenja.