Skupština HNŽ-a nedavno je usvojila izmjene Zakona o pravima obitelji s djecom, tako će od sada sva djeca s teškoćama u razvoju dobivati dječji doplatak, koji iznosi 19% od najniže plaće u Federaciji BIH, odnosno oko 113 maraka mjesečno.
Iako se to smatra uspjehom i pomakom, tužno je da se u 21. stoljeću roditelji moraju boriti za materijalnu potporu koja ovoj najranjivijoj populaciji našeg društva ne može osigurati ni ono najosnovnije.
Inače, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike regulira ovaj Zakon kojim je krajem prošle godine uveden prihodovni cenzus u iznosu od 217 KM po obitelji, tako da obiteljima s djecom s teškoćama u razvoju u taj prosjek ulazi invalidnina, što znači da mnoge obitelji ne ne mogu ostvariti navedeno pravo.
Naime, na županijskim Vladama je odluka hoće li povećati i uvrstiti djecu s invaliditetom u primanje dječjeg doplatka bez cenzusa u odnosu na federalni Zakon, kojim su izbačene posebne kategorije, a samim time ispraviti nepravdu prema toj djeci.
Hercegovačko-neretvanska županija je tako jedna od četiri županije koja je odlučila uraditi navedeno, a među njima, pogađate, nije Županija Zapadnohercegovačka.
HNŽ: Sva djeca s poteškoćama u razvoju dobivat će dječji doplatak
Osim tog gorućeg problema, postoji još niz problema s kojim se susreću roditelji djece s invaliditetom u našoj županiji, zbog kojih se osjećaju kao Pale sam na svijetu.
Majka mladića s teškoćama u razvoju iz Ljubuškog, čiji je identitet poznat redakciji portala Jabuka.tv, ispričala nam je kako je zgrožena odnosom prema osobama s teškoćama u razvoju, koji su kada odrastu, gotovo zaboravljeni.
Ministarstvo obrazovanja je dužno pružiti obrazovanje, edukaciju, rehabilitaciju djeci s teškoćama do 21. godine, a nakon toga oni su prepušteni obiteljima. Centar grada Ljubuškog ne prima odrasle s teškoćama ukoliko ih treba presvući, nahraniti i ako nisu samostalni, kazala je ova majka za Jabuka.tv.
Ona tvrdi kako dosta “beneficija” prestaje kada djeca s teškoćama napune 18 godina, kao da odjednom ozdrave. Također, rekla nam je kako prema sadašnjem zakonu ima dvije opcije. Prva je da sina može smjestiti u ustanovama koje se nalaze u Sarajevu i Travniku ili biti roditelj njegovatelj, što kaže, njoj nije prihvatljivo.
Da pojasnimo, naša sugovornica je radno sposobna odnosno zaposlena, a da bi dobila status roditelja njegovatelja mora biti nezaposlena, s tim da bi primala naknadu u iznosu od najniže plaće koja iznosi 596 KM.
Osim toga, važno je i naglasiti kako ovaj status isključuje pravo osobe s invaliditetom na dodatak za njegu i pomoć od druge osobe u skladu s odredbama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom, što ne dolazi u obzir, budući da su njenom sinu potrebne terapije kako bi ostao pokretan.
Mi smo sada na čekanju. Ministarstvo prosvjete je produžilo asistenta na tri mjeseca, a ministarstvo zdravstva je obećalo nešto, ni sama ne znam što točno. Što se tiče njegovih prava, on ima pravo na pelene 220 KM u tri mjeseca, što nije dovoljno, pa uvijek moramo kupovati još, ima pravo na neke lijekove, dok neke plaćamo, ima pravo na tri terapije tjedno, dvije plaćamo, kazala je majka za Jabuka.tv, koja je također napomenula da nemaju pravo ni na besplatnu markicu.
Tu je na scenu stupila Udruga roditelja djece s posebnim potrebama “Duga” iz Ljubuškog koja je zajedno s Gradom pokrenula inicijativu kojom bi Ministarstvo zdravstva preuzelo odgovornost za odrasle s teškoćama, međutim kako bi se to ostvarilo potrebna je izmjena Zakona.
Mi smo potaknuti spoznajom da su odrasle osobe s teškoćama u razvoju kojima je potreban stalni asistent kada navrše 21. godinu života jednostavno prisiljene ostati doma ili im je potreban trajni smještaj u nekoj od ustanova apelirali na dopunu i izmjenu Zakona.
Imali smo i sastanak sa ministrom zdravstva, koji je pojasnio da je to dobra inicijativa i goruća problematika, ne samo naše županije nego općenito države. Pojasnio je da će se taj Zakon “razdijeliti” i da će se baš jedan od tih zakona odnositi na to da se omogući dnevni, poludnevni ili trajni smještaj osobama s invaliditetom, izjavila je za Jabuka.tv predsjednica Udruge “Duga” Zora Skoko.
Problem je naime taj, da su to osobe koje ne mogu funkcionirati bez asistenta, koje se može ostvariti samo preko Ministarstva obrazovanja, a nijedna naša ustanova koja se bavi osobama s teškoćama u razvoju ne može primiti osobu ako nema asistenta, kojeg ponavljamo, ne mogu ostvariti, jer ta mogućnost postoji samo do navršene 21. godine.
Shodno tome, iz Udruge “Duga” podsjećaju kako Edukacijsko rehabilitacijski centar za djecu, mlade i odrasle s teškoćama u razvoju u Ljubuškom ne može primiti osobu na dnevni, poludnevni ili cjelodnevni boravak, nego samo na rehabilitaciju, pa su iz tog razloga potaknuli gore navedenu inicijativu kako bi se to omogućilo.
No, nisu stali samo na tome. Također su zatražili mogućnost besplatne premije zdravstvenog osiguranja (markice) za osobe s invaliditetom.
Zora Skoko
Nadalje, potaknuti pričom roditelja čije je odraslo dijete član Udruge, koje ima epileptične napade, uputili su dopis prema Federalnom ministarstvu zdravstva kako bi se odobrio uvoz lijeka Buccolam.
Radi se o lijeku kojeg nema na listi lijekova u Bosni i Hercegovini, a koji je najbolje rješenje za osobe s epilepsijom, te bi uvelike olakšao život tim osobama i roditeljima.
Svjesni smo da su to duge procedure, i da je to nešto za što treba vremena, ali nadamo se da će se to riješiti u što skorijem roku, zaključila je Zora Skoko, predsjednica Udruge “Duga” za Jabuka.tv.
Podsjetimo, na prostoru ŽZH trenutno djeluju dva Centra za osobe s teškoćama u razvoju, u Širokom Brijegu i Ljubuškom.
Centar u Grudama je u fazi izgradnje, dok Općina Posušje radi na pribavljanju glavnog projekta.
Moramo naglasiti i da do zaključenja ovoga članka nismo dobili odgovor iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi ŽZH na upit o tome hoće li se i kada u našoj županiji uskoro promijeniti stanje vezano za našu najranjiviju populaciju. Upit smo elektronskim putem poslali još 26. listopada.
(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)
