Novo arheološko otkriće u Ljubuškom

Tijekom nedavnih radova na novoj grobnici u groblju u Donjem Proboju pronađeno je više komada stare cigle, a na dubini od pola metra počeli su se pojavljivati manji komadi, a što se kopalo dublje, komadi cigli su bili veći. Na jednom od većih komada, na svu sreću, nalazilo se ime proizvođača. Premda je samo djelomično sačuvan, “tvornički žig” dovoljno je vidljiv da se može jasno zaključiti iz kojeg vremena potječe i u čijoj je ciglani crijep napravljen.

Arheološka literatura

O svemu je obaviješten prof. dr. Ante Čuvalo, koji se odmah nakon što je vidio pronalaske sastao s poznatim ljubuškim arheološkim i lingvističkim stručnjakom Radoslavom Dodigom, kojemu je odmah bilo jasno, kaže nam Ante, o čemu se radi. Naime, prema Dodigovom objašnjenju, mjesno groblje u Proboju odavno je poznato u arheološkoj literaturi. Početkom 19. stoljeća povjesničar Carl Patsch bilježi da se oko katoličkoga groblja u Proboju, koje se nalazi kod izvora Kovačina, prostire rimsko naselje, koje je prepoznatljivo po komadima crijepa i ostacima zidova.

Tu su kasnije pronađeni ulomci dvaju rimskih natpisa, miljokaz careva Vibija i Voluzijana, kao i ostaci jedne ranokršćanske crkve, što ju je otkrio 1959. župnik u Grljevićima fra Vojislav Mikulić. Istraživač antičke prošlosti Ljubuškoga Ivo Bojanovski obišao je probojsko groblje 1979. i zabilježio nalaze kamenih kvadera i žbuke u groblju, što su bili otkriveni prigodom ukopa Mirka Čuvala pok. Frane. On je bio mišljenja da se jedna villa rustica protezala i na današnje groblje.

Opekarska radionica

“Početkom 21. stoljeća pronađen je, u obližnjem iskopu zemlje blizu groblja, jedan pečat na crijepu C. Titi Hermerotis. No on nije ostao osamljen kao nalaz. Naime, pronađen je još jedan pečat u groblju na krovnome crijepu L(uci) Maltini Abascanti, djelomice oštećen, ali prepoznatljiv.

Pečat spomenutog tvorničara crijepa nije široko rasprostranjen. U provinciji Dalmaciji poznata su samo dva primjerka: jedan iz okolice Zadra i drugi iz Salone. S druge strane, nadimak (kognomen) Abascantus, koji je grčkoga podrijetla, čest je u Grčkoj i Rimskome Carstvu – Italija, Hispanija, Galija i Dalmacija. Nose ga uglavnom oslobođenici – libertini, pa je sva prilika da je i naš L. Maltinius Abascantus bio Grk podrijetlom, koji je dobio slobodu od gospodara Lucija Maltinija i dodao njegovo ime svojemu”, objašnjava Dodig.

Nadalje dodaje kako se nameće pitanje gdje se nalazila opekarska radionica. Dosadašnja mišljenja uglavnom su navodila Salonu kao mjesto proizvodnje. Ipak, sada kada su dva pečata pronađena u Ljubuškome, nije isključeno da je tvorničar L. Maltinije Abaskant imao pogon za proizvodnju crijepa i na području Proboja ili Radišića. Crijep s pečatom i ostali nedavno pronađeni komadi crijepa predani su 27. studenoga 2014. fra Milanu Jukiću, kustosu Franjevačkom muzeja na Humcu.

(Dnevni list)

Komentiraj: