Mala škola jezika: Zašto bi vas djevojka trebala ispraviti ako joj kažete da je “sve ljepša i ljepša”?

Kojoj djevojci ne bi bilo drago čuti da je “sve ljepša i ljepša”? U romantičnoj poruci ponavljanje zvuči slatko. U svakodnevnom govoru, međutim, često nesvjesno radimo nešto drugo: gomilamo riječi koje već znače isto.

Takve se konstrukcije zovu pleonazmi. U književnosti mogu biti stilsko pojačavanje, ali u običnoj komunikaciji najčešće su višak koji rečenicu čini duljom, a ne jasnijom.

Najlakše ih je prepoznati kad uz riječ dodamo ono što ona već podrazumijeva. Ako netko “siđe dolje”, ispada kao da postoji i “sići gore”. Slično je s izrazima “popeti se gore”, “ući unutra”, “izići van” ili “vratiti se natrag”. Ništa se ne gubi ako kažemo samo: sići, popeti se, ući, izići, vratiti se.

Pleonazam se skriva i u poštapalicama: “no, međutim” dovoljno je skratiti na “no” ili “međutim”, a “nužno potrebno” na “nužno” ili “potrebno”.

Često pleonazme čujemo i u brojkama, na primjer u izrazu  “oko desetak”. “Desetak” već znači neodređenost, približan broj, pa je nepotrebno dodavati prijedlog “oko”.

Jedna od najčešćih rečenica u kojoj riječi “bježe” je: “Ja, osobno, mislim…”. Zamjenica ja već govori tko misli, pa je u neutralnoj rečenici dovoljno: “Mislim…“.

U praksi pomaže jednostavno pravilo: ako izbacite jednu riječ, a značenje ostane isto, vjerojatno ste naletjeli na pleonazam.

Pleonazam ❌	Bolje reći ✅	Zašto ❓
no, međutim	no / međutim	dvije riječi istoga značenja
sići dolje	sići	smjer je već u glagolu
popeti se gore	popeti se	smjer je već u glagolu
ući unutra	ući	unutra je već sadržano
vratiti se natrag	vratiti se	povratak je već sadržan
oko desetak	desetak / oko deset	dvostruko “približavanje”
mala kućica	kućica / mala kuća	umanjenica već označava “malo”
nužno i potrebno	nužno / potrebno	značenje se preklapa
često puta	često	“puta” ne dodaje novo značenje
unaprijed planirati	planirati	planiranje je uvijek unaprijed

(www.jabuka.tv)