Ako postoji jezično pravilo koje mnogima ide na živce, onda je to ono o nenaglašenim oblicima zamjenice “ona”. Upravo zato se u govoru i u tekstovima često čuje i vidi rečenica poput: “Idem ju posjetiti”. Zvuči prirodno, često se ponavlja, ali – nije pravilno.
Da stvar bude jednostavnija, krenimo od osnove: zamjenica “ona” u akuzativu može biti “nju” (naglašeni oblik) te “je” i “ju” (nenaglašeni oblici). No, ta dva nenaglašena oblika nisu ravnopravna.
Deklinacija kao podsjetnik
U sklonidbi zamjenice “ona” često se javljaju dva oblika u istom padežu, ovisno o naglasku:
| Padež | Oblici (zamjenica “ona”) |
|---|---|
| Nominativ | ona |
| Genitiv | nje, je |
| Dativ | njoj, joj |
| Akuzativ | nju, ju, je |
| Lokativ | njoj |
| Instrumental | njom, njome |
Upravo je akuzativ najproblematičniji: tu su nju / je / ju, a razlika nije “stilska”, nego pravopisno-gramatička.
“Idem ju posjetiti” je pogrešno
Jednom za svagda: rečenica “Idem ju posjetiti” smatra se pogrešnom uporabom u hrvatskom standardnom jeziku.
Pravilno je “Idem je posjetiti” ili, ako želite naglasiti osobu: “Idem posjetiti nju”.
Jednostavno pravilo glasi: osnovni nenaglašeni akuzativ zamjenice “ona” je – “je”.
Kada je onda “ju” dopušteno?
Oblik “ju” u standardu nije “slobodna varijanta”, nego se koristi samo u dva slučaja:
- Kad iza zamjenice dolazi nenaglašeni oblik glagola biti – “je”, npr. Marko ju je vidio (ne može: Marko je je vidio).
- Kad joj prethodi slog / riječ koja završava na -je. Ovo se u praksi često prepoznaje u primjerima s negacijom ili s riječima koje završavaju na “je”:
- Nije ju strah.
- Nije ju volio.
Ukratko: oblik “ju” uvodi se radi lakšeg izgovora i izbjegavanja nezgrapnog niza “je je” ili sličnih sudara glasova.
A što je s riječima koje počinju na “je-“?
Tu nastaje zanimljiva (i provjerljiva) “praznina” u sustavu: gramatike uglavnom ne navode posebno pravilo da se zamjenica mijenja ako nakon nje slijedi riječ koja počinje s je-.
Zato se ne preporučuje izvlačiti analogije i pisati ju samo zato što slijedi “je…”. Primjerice: “On je jede”.
Oko takvih rubnih slučajeva moguće su rasprave i različiti filološki stavovi, ali je pozivanje na “jezični osjećaj” bez jasnog uporišta u normi u ovakvim situacijama klimav argument. Za standardnu i sigurniju uporabu bolje je držati se provjerenog pravila iznad: “ju” ide samo u dva navedena slučaja.
Ukratko, ako želite najjednostavnije pravilo za pamćenje: u većini rečenica pišite “je”. Oblik “ju” čuvajte za posebne situacije: kad nakon “ju” dolazi “je” od glagola biti ili kad ispred zamjenice već imate slog “je”. Tako ćete izbjeći jednu od najčešćih pogrešaka u hrvatskom standardnom jeziku.
Klikni za više članaka iz Male škole jezika
(www.jabuka.tv)
Hvala na Maloj skoli jezika 🇭🇷