Generacija Z ima problema na radnom mjestu, kad se radi o neobaveznoj komunikaciji s kolegama, no ne samo kad se radi o verbalnom dijelu već i neverbalnom. Ali, za to ne treba kriviti njih nego situaciju u kojoj su se našli tijekom osjetljivih faza u životu.
Općenito, generacija rođena 1997. pa sve do 2012. živi uz digitalne uređaje i jedan drugačiji vid interakcije u cijelosti. Tako da, oni koji su već dovoljno stari za pronalazak posla, teško se snalaze. Posebno jer su najstariji pripadnici generacije Z imali tek 22 do 23 godine kad je počela pandemija, piše ICTBusiness.
Znači, sve se odvijalo putem videopoziva, nije bilo fizičkog kontakta pa samim time ni mogućnosti naučiti kako se ponašati na radnom mjestu, odnosno, kakva je uopće radna atmosfera uživo. Normalno, po dolasku na radna mjesta, došlo je do svojevrsnih prepreka u komunikaciji.
Stariji općenito nisu skloni mlađima jer ih ili vide kao prijetnju ili kao privilegirane, što često zna biti poprilično nepošteno. Pa kad nemaju kako komunicirati s njima, predrasude se samo dodatno podebljavaju i za mlađe je još gore osjetiti se prihvaćenima, piše ICTBusiness.
Nimalo ne pomaže što nemaju “usađeno” kako se komunicira ili ponaša, pokazalo je istraživanje koje su proveli Deloitte i Pew Research Center, ujedno dvije kompanije s posebnim treninzima u ponudi. Oni pomažu najmlađim zaposlenicima snaći se i ojačati komunikativne vještine.
Prvenstveno, moraju naučiti neverbalnu komunikaciju jer preko Zooma i sličnih platformi, tijekom sastanaka jednostavno to nisu mogli s obzirom da se niti ostavlja dojam tko je nadređeni, niti se vidi išta od prsa naniže pa nije ni moguće “pročitati” govor tijela.
Ali, kako su ljudi kroz tisuće godina uspjeli naučiti komunicirati na sve dostupne načine, nema straha za generaciju Z, piše ICTBusiness.
(www.jabuka.tv)
