Burilović: BiH i RH ekonomski su neodvojive, uz Sarajevo, otvaramo ured i u Mostaru

Nakon više godina Hrvatska gospodarska komora (HGK) danas ponovno otvara ured u Sarajevu.

Predsjednik Luka Burilović ističe kako nije bilo nikakvih dvojbi glede ponovnog “ulaska” u BiH, s obzirom na to da dvije zemlje imaju brojne međusobne veze. Odmah nakon Sarajeva uslijedit će otvaranje i ureda u Mostaru, piše Večernji list BiH.

Uredi Hrvatske gospodarske komore zatvoreni su prije nekoliko godina u BiH, a sada ponovno otvarate onaj u Sarajevu. Zašto te promjene stajališta i kakva su očekivanja od ovoga ureda?

Hrvatska i BiH čine neodvojivi dio ekonomskog prostora na kojem je iznimno važna prisutnost Hrvatske gospodarske komore. Prije nekoliko godina u jeku restrukturiranja fokus se stavio na nova tržišta, ali smatram kako je važno da smo na mjestu događaja pomoć u uspješnijem povezivanju poduzetnika naših dviju zemalja.

Ekonomska situacija u globalu i na razini države se nakon dugogodišnje krize polako popravlja pa smatramo kako je pravo vrijeme ojačati prisutnost svojih tvrtki na regionalnom i međunarodnom tržištu.

Od ovog ureda imam velika očekivanja, želim da se naše tradicionalno jake gospodarske veze s BiH još više razviju i da se bilateralna suradnja podigne na višu razinu, na obostrano zadovoljstvo.

Postoje li planovi za reaktiviranje ureda u Mostaru, Banjoj Luci … i jeste li zadovoljni radom diplomatske mreže RH u ekonomskom smislu?

Mostar slijedi odmah nakon Sarajeva, a to je sve dio šire strategije internacionalizacije poslovanja naših članica. Što se gospodarske diplomacije tiče, ona je svakako jedan od glavnih ciljeva u radu Hrvatske gospodarske komore i na to smo iznimno fokusirani.

Dobro surađujemo s Uredom predsjednice RH i Vladom na tom polju, o čemu svjedoče naša brojna gospodarska izaslanstva, preko kojih nastojimo svojim poduzetnicima otvoriti nova tržišta i olakšati im plasman proizvoda na međunarodne police.

Pomaka ima, ali još uvijek smo daleko od zadovoljavajuće situacije jer smatram kako hrvatski poduzetnici imaju puno toga kvalitetnog za ponuditi, a sustav im mora izaći u susret i olakšati proboj na nova tržišta te pomoći oko brendiranja.

Ulazak na strana tržišta nije lak, puno je tu protekcionizma i novim igračima bez puno kapitala jako se teško probiti. Zato je prisutnost HGK “na terenu” vrlo bitna, svojim tvrtkama možemo poslužiti kao uporišna točka, upoznati ih sa specifičnostima zemlje na koju se planiraju širiti, dati im ključne kontakte i tako im uštedjeti dosta vremena i novca.

Velik broj mladih iz Hrvatske, BiH… odlazi na Zapad. Kakve posljedice nas očekuju zbog toga i koje mjere poduzeti da se taj proces zaustavi?

Nekoliko godina nakon pristupanja Uniji otvorile su se granice za domaće radnike kako bi sreću okušali na drugim tržištima i mnogi od njih, a osobito pripadnici mlađe populacije, odlučili su tu priliku iskoristiti.

To se odrazilo i na nedostatak kvalificirane radne snage na domaćem tržištu rada, što postaje kronična boljka hrvatskoga gospodarstva. HGK se glede toga zalaže za uvoz radne snage, ali to je samo “vatrogasna mjera”, koja za cilj ima zadovoljavanje trenutačnih potreba naših poslodavaca u turizmu i građevini. Nakon gotovo desetljeća krize, mi si jednostavno ne možemo priuštiti sezonu ili dvije stagnacije zato što nemamo raspoloživog kadra.

Moramo maksimalno iskoristiti trenutačnu povoljnu ekonomsku situaciju i ostvariti što veći rast, a tu nam kratkoročno uvoz radne snage može pomoći. Naravno, dugoročno moramo razmišljati o ozbiljnoj reformi obrazovnog sustava i općenito stvaranju poslovne i društvene klime u kojoj jedna mlada osoba može vidjeti svoju budućnost.

Ova regija gubi utakmicu s razvijenim zemljama iz više razloga, ali ponajprije, čini se, zbog zastarjelog obrazovnog sustava. Što bi reforma u ovoj oblasti, koja zapinje s ideološkim razlikama, trebala donijeti?

Ako obrazovni sustav nije usklađen s potrebama tržišta rada, imat ćemo isti problem nezaposlenosti mladih i nedostatka radne snage, bez obzira na ideološke razlike. Drugim riječima, i dalje ćemo se baviti istim pričama ako se ne uhvatimo u koštac sa suštinom stvari.

To je modernizacija programa i prilagodba tržištu rada. HGK posebice zagovara reformu strukovnog obrazovanja prema dvojnom germanskom modelu jer povezuje školu i tvrtku.

Dvojno obrazovanje tvrtkama bi omogućilo postati ravnopravan partner obrazovnim institucijama, odnosno učenik bi paralelno sa školom “upisao” i tvrtku u kojoj odrađuje praktičnu nastavu (50% vremena ukupnog školovanja).

Promjene moraju biti sustavne i kroz gospodarsku politiku jer su nam, uz nove programe kojima ćemo povećati mogućnost zapošljavanja, potrebne i mjere poticaja poduzetnicima zbog kojih će oni biti u mogućnosti ponuditi i atraktivnije uvjete rada.

Najčešći motivi mladih za odlazak su da “nema posla” ili “loša je plaća”. Kako stoga komentirate fenomen Mate Rimca iz Republike Hrvatske ili pak Igora Krezića iz Mostara, koji su na čelu jednih od najbrže rastućih kompanija u regiji?

Svijetli primjeri, poput ovih koje ste naveli, još su uvijek iznimka, a ne pravilo u našim gospodarstvima. Oni su svakako motivacija za druge, ali i dalje moramo raditi na poboljšanju poslovne klime i uklanjanju nameta i administrativnih prepreka.

Na nama je da se to promijeni, da se sustav postavi tako da potiče razvoj inovativnih tvrtki i olakšava ulazak u poduzetničke vode što većem broju ljudi, a osobito mladima.

Pojednostavljenje birokracije, smanjenje porezne presije na rad i kapital, okretanje izvozu – to je smjer kojim trebamo ići ako želimo biti konkurentni na međunarodnoj sceni.

Vanjskotrgovinska razmjena i ukupna ekonomska suradnja RH i BiH stalno su u uzlaznoj putanji, što je svugdje u svijetu uvjet za ukupne bolje odnose, no pojedini političari iz BiH stalno naglašavaju prijepore. Kako vratiti stvari u okvir dobrosusjedskih odnosa?

Hrvatska i Bosna i Hercegovina neraskidivo su povezane, politički, kulturno i gospodarski, i to se nikad neće promijeniti. Političke ili, bolje rečeno, politikantske prijepore, uopće ne bih komentirao.

To je ubiranje bodova ljudi koji ne gledaju širu sliku nego se vode partikularnim interesima. Dobra gospodarska suradnja ključ je napretka naših odnosa u svakom pogledu i ona mora biti temelj na kojem ćemo jačati međusobne veze.

Razvojem poduzetništva i rješavanjem egzistencijalnih pitanja diže se standard građana, a onda mnogi problemi, koji se nepotrebno potenciraju, jednostavno postaju nebitni. Naši odnosi danas jesu dobrosusjedski i takvi će i ostati. Ja sam počeo kao poduzetnik, a i kroz svoj rad u Komori uvijek sam naglašavao važnost gospodarske politike, a ne gospodarstva s političkim predznakom.

Po mom mišljenju, je to jedini put naprijed i univerzalno rješenje za mnoge problematične točke u odnosima zemalja regije.

Ekonomska suradnja jednostavno nema alternativu i to mora biti jasno svima koji žele dobro ljudima s ovih prostora.

BiH i ostatak Balkana imaju euroatlantske ambicije, no imaju i značajne probleme, prije svega međusobne. Što je Hrvatskoj donijelo ovo članstvo i kako gledate na budućnost integracija regije?

Ulazak Hrvatske u euroatlantske integracije donio je puno toga dobroga za naše gospodarstvo.

Otvorile su nam se granice jedinstvenog europskog tržišta od 500 milijuna ljudi, pojednostavljene su procedure izvoza, olakšan je dolazak turista iz zemalja članica EU-a i ono najvažnije, dostupna su nam značajna sredstva iz fondova Unije kojima možemo pomoći gospodarstvu.

Naravno, otvaranje tržišta donijelo je i puno žešću konkurenciju, ali ako je ta konkurencija lojalna, na duge staze može samo ojačati domaće poduzetnike.

Što je s regijom? Europska unija nedavno je jasno obećala kako će ponuditi članstvo svakoj zemlji koja ispuni uvjete. Vidite li alternativu tim integracijama?

Što se regije tiče, kao što sam već spomenuo, velika većina problema koje naše zemlje imaju međusobno riješila bi se pojačanom gospodarskom suradnjom i rastom standarda građana.

Kada ljudi dobro žive, ne zamaraju se političkim spletkama, nego gledaju kako osigurati bolje sutra sebi i svojoj djeci. Zato smatram kako sve države u okruženju trebaju stremiti članstvu u EU kako bi se otklonile barijere za međusobnu suradnju.

Ne treba zaboraviti da je važan i sam pretpristupni proces kroz koji Unija zahtijeva da potencijalne članice porade na funkcionalnosti pravosuđa, tržišta i ostalih segmenata koji su važni za napredak društva.

Taj proces zemlje regije moraju odraditi kako treba radi sebe samih jer će tako spremnije dočekati oštru konkurenciju sa zapadnih tržišta i općenito biti spremnije za izazove koje članstvo u EU nosi.

Ne treba se zavaravati da će taj put biti lagan, dapače, ali on je jedini ispravan.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: