U petak, s početkom u 19 sati, u Galeriji Rondo u Mostaru bit će otvorena “Slamka spasa”, prva samostalna izložba mlade kiparice i apsolventice na ALU u Širokom Brijegu – Ane Čolaković.
Tim povodom za portal Jabuka.tv Ana Čolaković govorila je o svojoj prvoj samostalnoj izložbi, dosadašnjem radu te budućim planovima.
U petak se otvara tvoja prva samostalna izložba. Kakav je osjećaj?
“Na otvorenju još nisam bila pa ne mogu reći kakav je to osjećaj, no vjerujem da će biti odlično. Dobar osjećaj je organizirati cijeli događaj, a još bolji postavljati svoju izložbu. Sviđa mi se to što mogu sama sebi iskrojiti pravila, a onda ih na kraju srušiti, bez ikakvih problema. Volim mogućnost predomišljanja i veselim se nekoj drugoj postavci u nekom drugom gradu i nekoj drugoj galeriji. Izložbe su uvijek dobar motiv za nadogradnju, a prostor je taj koji otvara nove mogućnosti.”
Kako se razvijao tvoj umjetnički put, kada si otkrila volju, odnosno talent za likovnu umjetnost?
“Oduvijek sam bila kreativac, još kao dijete sam bila puna ideja kako ispuniti dan, na primjer sa svojih pet godina sam s kamenom ugravirala crtež na novokupljenom autu. Crtež je sadržavao sve one klasične motive kojima se djeca bave: stablo, kuća, cvijeće… ali podloga je ta koja me izdvajala od mase dječjih crteža. Mislim da je tako sve počelo. I nikad nije prestalo.”, rekla je o svojim umjetničkim počecima za portal Jabuka.tv Ana Čolaković.
Izložbe su uvijek dobar motiv za nadogradnju, a prostor je taj koji otvara nove mogućnosti.
Što je “slamka spasa”? Što ona predstavlja i koji su izvori te ideje?
“Prve tri godine studija na ALU Široki Brijeg su po zadatku. Rade se studije figura i to je zapravo vrlo jednostavno, radiš dok ne bude sve na svom mjestu (proporcije, kompozicija, tekstura…). Nakon te tri godine bačen si u vatru. Više nije bitno što si i kad radio, sada trebaš napraviti nešto svoje. Nema težega zadatka nego pokušati pronaći nešto svoje, pronaći sebe. Moja prva slamka je nastala kao osobna slamka spasa, privremeno rješenje u vječnoj životnoj potrazi za sobom i vlastitim likovnim izričajem.”
>> Pročitajte i: Matko Vekić za Jabuka.tv: Djela govore o pravom Orijentu koji miruje u nama
Ljudske figure u tvojim su djelima mnogo manje od “slamki spasa”. Zašto?
“Ljudske figure su tu samo da ukažu na simboliku. One su puno manje od slamki jer su u stanju nemoći u kojem se svatko od nas može barem nekad pronaći. Iz istoga su razloga pročišćene, bijele, pojednostavljene i stilizirane. Slamke predstavljaju stabilnu okomicu nasuprot kojih stoje figure koje su labilne i teže prema nečem gore, nepoznatom i nedefiniranom.”, navodi Ana Čolaković.
Misliš li da u životu treba hvatati slamke spasa ili je bolje težiti življenju punim plućima?
“Hvatati se za slamku ne znači riješiti problem, već si privremeno olakšati. Življenje punim plućima također može biti nečiji način hvatanja slamke.”
Slamke predstavljaju stabilnu okomicu nasuprot kojih stoje figure koje su labilne i teže prema nečem gore, nepoznatom i nedefiniranom
Bliži se i diplomska izložba, odnosno završetak studija na ALU. Što dalje?
“Trenutno radim na diplomskom radu, materijal je metal i s tom skulpturom planiram izaći van. Veseli me izlazak iz ateljea jer na taj način mogu ostvariti komunikaciju s običnim čovjekom, slučajnim prolaznikom.
Ne poznajem apsolventa koji voli ovo pitanje, a ni onoga koji sa sigurnošću može odgovoriti na njega, no nakon završetka studija jedan je plan siguran – nastaviti s radom. Nemam baš puno izlagačkoga iskustva u Hrvatskoj pa bih htjela poraditi na tome. Nedavno (2016.) sam se učlanila i u HDLU (Zagreb), tako da se nadam aktivnom sudjelovanju u izložbama, natječajima, rezidencijama… Planiram nastaviti razvijati sve ovo što sam do sada radila. Nadam se s vremenom mijenjati, rasti i uvijek imati potrebu nešto reći.”, zaključila je za portal Jabuka.tv Ana Čolaković, apsolventica ALU u Širokom Brijegu.
(www.jabuka.tv)
