130. godišnjica osnutka župe koja je sa svojim župljanima izbrisana s lica zemlje

U Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca obilježena je 130. godišnjica osnutka župe Krnjeuša i 81. godišnjica mučeništva župnika Krešimira Barišića i preko 240 domaćih Hrvata katolika koji su 9. i 10. kolovoza 1941. stradali u četničkom pogromu.

Svetu misu na groblju “kod križa” u Krnjeuši, jedinom fizičkom tragu postojanja ove nekoć prostrane župe, predvodio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu s trojicom svećenika: fra Vinkom Markovićem, župnikom i gvardijanom jajačkim, vlč. Antom Barišićem, umirovljenim svećenikom iz Banje Luke i don Davorom Klečinom, župnikom drvarsko-petrovačkim i upraviteljem Župe Krnjeuša, priopćila je Tiskovna agencija Banjolučke biskupije.

Na misnom slavlju se okupilo 20-ak vjernika iz Banje Luke, Zagreba, Bosanskog Petrovca, Jajca, Drvara i Bosanskog Grahova.

Budući da se ovim misnim slavljem obilježavala 130. godišnjica osnutka župe, na početku je domaći župnik Klečina iznio povijesni prikaz osnutka, života, stradanja i nestanka župe Krnjeuša koja je u ovom dugom razdoblju de facto postojala samo nepunih 50 godina, od osnutka 1892. do uništenja 1941. godine.

Župnik Klečina je još istaknuo da istina – unatoč prisilnoj šutnji o zločinu u Krnjueši koja još uvijek traje – sporo ali nezaustavljivo, ipak izlazi na vidjelo. Izrazio je zahvalnost Bogu što je na taj način priča o Krnjeuši ipak ostala netaknuta i čista, neokužena ideološkim i dnevno-političkim prepucavanjima, a to je prijeko potrebno kako bi Krnjeuša postala mjesto istine, praštanja, blagoslova i mira.

Naveo je kako je u zadnje vrijeme sve više pojedinaca i skupina koje hodočaste u Krnjeušu i svi su suglasni da je to mjesto duhovni biser u kojem se već sada događaju uslišanja.

Biskup Komarica je u svojoj propovijedi, osvrćući se na dvostruki spomen koji se slavi u Krnjeuši, podsjetio na riječi starozavjetnog propovjednika kako “sve ima svoje vrijeme: vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja, vrijeme šutnje i vrijeme govorenja, vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje, vrijeme rata i vrijeme mira”.

Biskup je, također, podsjetio što je dosada učinila Banjolučka biskupija na čuvanju sjećanja na mučenike posebno u svjetlu pokretanja beatifikacije četvorice svećenika mučenika iz Drugog svjetskog rata među kojima je i župnik Barišić.

Prije Drugog svjetskog rata Župa Krnjueša imala je oko 1300 vjernika. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i 10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.

Među ubijenima bio je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su zvjerski mučeni, ubijeni i bačeni u goruću župnu crkvu. Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja “Križ” koje je uređeno i ograđeno prošlih godina, navodi Tiskovna agencija Banjolučke biskupije.

(www.jabuka.tv | Foto: TABB)

2 komentara

  • Pa gdje je najljepša i najpametnija kod Hrvata,gdje akademik,gdje su profesionalni polagači vijenaca…..pa ja,oni ne idu u tor od laktašenka,nema tamo ubijenih Hrvata,samo se povremeno pošalje pozdrav,Čuvajte nam RS.kao zjenicu oka”

  • Isto je kad je u pitanju Briševo, Drvar, Grahovo itd. Tamo su Srbi svećenika Juraja Gospodnetić natakli na ražanj i ispekli. To se dogodilo 27. “jula” 1941. To je dan kad se slavi takozvani “dan ustanka”. Toga dana Srbi su pobili gotovo sve stanovnike hrvatskog sela Boričevac (oko 800) kod Srba u Lici. Na toj proslavi redovito se pojave ogavne hrvatske izdajice i potomci koljača, kao Stipe Mesić, Ivo Josipović, Franjo Habulin, Pusići i čopor novinara i “istoričara” kao Dežulović, Đikić , Klasić, Jakovina, Goldstein, Štrbac i još dosta takvih lažlivaca i manipulatora – redom otvorenih mrzitelja i Hrvatske i svega što je hrvatsko. S hrvatske strane granice, proslavu “dana ustanka” financira hrvatska vlast na čelu s izdajicom i ratnim dezerterom Andrejem Plenkoviće. To je ista ona vlast koja je ukinula obilježavanje Bleiburga i Križnog puta – najtežih stradanja Hrvata u njihovoj povijesti. Pa vi opet na izborima date glas tim izdajicama.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.