Dugo su svijetom mode vladale mršavice i žene bez oblina. Sjetimo se samo Kate Moss u kampanji za Levi’s 1991, i trenda koji je vladao cijele devedesete. Razlika između modela na plakatima i stvarnih žena je postajala sve veća, a veličine koje su se stvarno kupovale nikad nisu dospijevale na naslovnice časopisa.
Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo brojnih promjena na tom planu. Postoji nekoliko struja koje se izrazito protive premršavim modelima i oni svoju bitku vode idući u posve suprotnom smjeru – nezdravo predebelim modelima. To, složit ćete se, nije dobro. Ne želite da vašoj kćeri tinejdžerici uzor budu anoreksične manekenke, ali ne želite ni da se ugleda u žene koje zbog nebrige o vlastitom tijelu imaju problema sa kolesterolom, pretjeranom tjelesnom težinom i povećanim rizikom od srčanih oboljenja.
Srećom, postoji i srednji put. Naime, sve je više medijskog prostora dato modelima koji su punije građe, ali ne izgledaju nezdravo. To su žene koje nose konfekcijske brojeve od 40 do 48 (ili talijanski od 46 do 54).
Rast popularnosti tih „većih“ modela se smatra novom stranicom u modnoj povijesti, a ženama omogućuje da na plakatima svojih omiljenih trgovina vide žene sa tijelima sa kojima se mogu poistovjetiti.
Ashley Graham, Robyn Lawley i Whitney Thompson
Modna industrija mora postati svjesna stotina tisuća ljudi koji na društvenim mrežama prate modele s oblinama, koji potom postaju san svakog oglašivača. Na slikama iznad možete vidjeti kako izgledaju neki od najpopularnijih ženskih modela u veličinama od 40 do 48.
Vrijeme anoreksičnih tinejdžerki koje se smiješe sa ogromnih plakata prolazi. Sudeći prema popularnosti ovih modela, modnu industriju bude neki novi vjetrovi, koji donose stvarne žene, sa stvarnim oblinama i u stvarnim veličinama.
(www.jabuka.tv)
mislim da NAJBOLJE OSVAJAJU OVAKO OBUČENE samo neka kažu koliko košta po SATU
Ove na naslovnoj slici su seksipilnije od svih skupih anoreksičnih manekenki
Da nisu lejzbeke kako sr se stiskle