Treba li djeci davati parizer, ali i salamu, hrenovke, paštetu, kobasicu i sve druge mesne prerađevine odgovara nutricionist Predrag Nenadić.
Djeci su potrebni proteini, ali zbunjuje činjenica da je u nekim mesnim prerađevinama zastupljeno samo – tri posto mesa.
U spomenutim “delikatesama” ima svega, govori Nenadić za Nova.rs.
Pa čim je nešto jeftino, onda nije kvalitetno, a onda nije ni zdravo. Logika je jednostavna. Lijep je potez države što je omogućila da netko može kupiti te stvari jeftinije ili povoljnije, kaže dr. Nenadić pa dodaje: Vidite, prerađevine kao prerađevine nisu preporučljive. Svatko iole stručan zna da to nije dobro za jelo. Prerađevine su pune aditiva, pune natrijevih glutaminata i raznih drugih supstanci koje štete našem organizmu. Normalno da se ne mogu mjeriti s prirodnom hranom. Kod prerađevina treba razdvojiti dvije stvari. Nisu sve prerađevine iste. Vi imate za kupiti i suho meso koje se prirodno suši na zraku, koje je sasvim u redu. Slanina suha je sasvim u redu, treba je jesti, itekako je zdrava i korisna za naš organizam, ne može vas udebljati niti će vam od nje skočiti kolesterol.
Prerađevine kao što su parizer, hrenovke, razne salame, paštete – u njih se stavlja sav mesni otpad, transmasti, melju se kosti – da ne napadam ja sad industriju, svatko se bori za sebe i svoj život. No to nisu proizvodi koji su dobiveni od kvalitetnog mesa. Čim u nekoj preradi imate aditiva, to nije dobro.
Drugo je kada stavite samo sol ili salitru ili kada ljudi rade domaću preradu, domaće sušenje. Dimljenje na bukovom drvetu nije preporučljivo, ali sušenje jest idealan način. Moje mišljenje, pogotovo za te hrenovke – nekad, u vrijeme moje mladosti hrenovke su se pravile od mesa. Safalada i hrenovka se pravila od čistog telećeg mesa i skuplja je bila od kilograma mesa, danas tu nema ni m od mesa, kaže nutricionist.
Kažu – znate, ali tu ima biljnih masti, biljke su zdrave – pa nije točno. Najopasnije masti za čovjeka su biljne masti, tzv, transmasti. One se emulgiraju na visokim temperaturama, prerađuju se, to su opasne masti. Nije opasna svinjska mast, nije opasno maslinovo ulje, sve drugo jest. Biljnu mast treba jesti samo hladnu, čim je zagrijete, ona je kancerogena.
Koliko onda puta tjedno možemo djetetu dati jede parizer ili hrenovke ili salamu bez grižnje savjesti?
Bilo što da kažem, napravit ću veliku grešku prema znanosti. Ako hoćete da poštujemo znanost, onda ne treba davati prerađevine uopće, ako hoćete da poštujemo zdravlje, ne treba ih davati uopće, ali ako situacija u kojoj živimo to nameće, ako se sporadično uzima, onda je mjera jedanput-dvaput tjedno ili jedanput ili dva puta mjesečno, to ne može ostaviti nekog traga, ne može ugroziti naše zdravlje.
Možete praviti korekciju dječje prehrane zdravim namirnicama. Drugo, djeci u razvoju su potrebni proteini, a proteini se ne nalaze u tim proizvodima, proteini se nalaze u kvalitetnom mesu, u pilećem mesu, u janjećem, u junećem, u ribi.
Mi jedemo strašno malo ribe, i ona je skupa, strahovito. Sve razumijem kao opravdanje. Ali jedna sardina je mnogo zdravija nego riba pržena u ulju u kojem se prži čitav dan. Sve umjereno može se podnijeti, ali kad su djeca u pitanju, treba voditi računa da im se daje zdrava hrana – zdrava hrana nije skupa hrana, samo treba prepoznati što je prirodna hrana. I kada je riječ o organskoj hrani, i tu ima puno prevare – ja ne vjerujem u to da je sve što se prodaje kao organska hrana zaista organsko.
Ali, vidite, mi smo u okruženju koje nije organsko. Mi smo stalno izloženi djelovanju određenih patogena. Prisiljeni smo unositi veliki broj nezdravih namirnica – nezdrave šećere, nezdrave masti, spominjao sam već nezdravu sirutku koja se prodaje kao zdrava. Dakle treba jesti hranu iz vrta pripremljenu na tradicionalan način, na žlicu. Treba jesti hranu sa začinima kao što su luk, peršin, papar, zeleno povrće, svinjska mast, to je hrana koja ne može štetiti uopće.
Naravno, dr. Nenadić kaže da nije ni sve prerađeno meso nejestivo te da ne treba biti isključiv.
Moram reći i da nije sva prerada loša. Ima proizvoda koji se prave od kvalitetnog mesa. Samo to treba prepoznati. Ima šunki, proizvoda od kvalitetnog mesa, koji se mogu jesti. Ali ništa što je pretjerano nije dobro. Sve te salame, parizeri, čajne – tu je pitanje koliko ima kvalitetnog mesa, pitanje je što se sve u čajnu ubacuje
.Uvozi se iz inozemstva meso koje je odleđeno pa se to melje, a čim je odmrznuto meso jednom ili više puta, pitanje je njegove zdravstvene ispravnosti. Nema idealnog, moramo se prilagoditio. Na sreću, naš organizam ima instrumente da se bori protiv loše hrane. Samo ga ne smijemo opteretiti lošim nutrijentima, govori.
Organizam ima mehanizme da se bori protiv pesticida, koje je nemoguće u potpunosti ukloniti s povrća i voća.
I još nešto, sva mesa su zdrava, a tako i janjetina i ovčetina – a zapostavljena su, što je šteta jer su po sastavu identična ribi – koja je najzdravija. Ta mesa jesu skuplja, ali su nemerljivo kvalitetnija.
(www.jabuka.tv)
Zato…