ŠIROKI BRIJEG – Posljednji dan Devetnice Velikoj Gospi ili Uočnica započeo je sinoć, 14. kolovoza, u 17.00 procesijom od crkve Navještenja Gospodinova u Gradu. Molitveni hod s Marijom predvodio je fra Stipe Biško. Tu na prvoj postaji prigodno razmatranje imao je fra Nikola Rosančić, na drugoj, kod središnjeg križa u gradu, o Majci je govorio fra Stipe Biško, a na Trgu sv. Ante u Klancu govorom se o Mariji svojim razmišljanjem obratio fra Tomislav Puljić. Više od tisuću hodočasnika je uz molitvu krunice stiglo na Brijeg gdje je prigodne riječi hodočasnicima uputio gvardijan fra Sretan Ćurčić.
Nakon molitve Devetnice, koju je predmolio fra Stipe Biško, u 19.00 započelo je svečano misno slavlje pred više od 15.000 vjernika. Predvodio ga je prof. dr. fra Ivan Dugandžić u suslavlju s hercegovačkim provincijalom dr. fra Ivanom Sesarom, župnikom fra Stipom Biškom te don Milom Gugićem, fra Hrvojem Lasićem, fra Vjekoslavom Lasićem i don Jakovom Jurićem.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Veliki crkveni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem s. Mire Majić. Misna čitanja i molitvu vjernika pročitali su mladi iz župe. Riječi Evanđelja navijestio je dr. fra Ivan Sesar.
U svojoj propovijedi na temu »S Marijom, velikim znakom za sve nas«, prof. dr. Ivan Dugandžić je između ostaloga kazao: »Marija je daleko nadmašila svoje tjelesno majčinstvo kojim je Sinu Božjemu omogućila život u našem ljudskom tijelu. Svojom poslušnošću volji Božjoj i svojom vjerom ona je postala duhovnom majkom svih koji vjerom prihvaćaju njezina Sina i slušaju njegovu riječ. To je njezino jedincato i uzvišeno mjesto u povijesti spasenja. Zbog toga je u Svetom pismu triput obećana kao veliki znak nade narodu Božjemu. Prvo se nalazi već na prvoj stranici Svetog pisma, drugo u knjizi velikog proroka Izaije, a treće u Knjizi Otkrivenja koja zaključuje niz svetopisamskih spisa i pogled usmjeruje u budućnost i u konačno dovršenje spasenja.
Dok se prvi ljudi, nakon što su prekršili Božju zapovijed, udaljuju iz raja Bog izriče sud nad zmijom obećavajući istodobno kao znak nade zagonetnu ženu čiji će potomak zmiji satrti glavu: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15).
U toj je slici utjelovljena sva dramatičnost i oštrina sukoba dobra i zla, sila svjetla i tame, Božjeg svijeta i onog koji za sebe nastoji pridobiti njegov protivnik đavao. Cijela povijest čovječanstva snažno je obilježena tim sukobom, a on vjerojatno nikad nije bio perfidniji i jači nego upravo danas, iako nas lažni prosvjetitelji uvjeravaju kako đavao i ne postoji, već su ga izmislili svećenici kako bi njime plašili neupućene.
A tko može zanijekati kako djelo uništenja pojedinaca, obitelji, pa i čitavih naroda, često na naš užas, danas doista napreduje? Zar iza tolikih oblika ovisnosti, što su unesrećile brojne obitelji, iza neprotumačivih ubojstava i samoubojstava, iza neizmjerja mržnje što poseže za najgorim oblicima terorizma ne prepoznajemo to djelo uništenja s jasnim potpisom Božjeg i našeg neprijatelja?
Veliki od Boga obećani znak žene i njezina potomka postaje puno konkretniji u knjizi velikog proroka Izaije. Bog po proroku sam obećava svoj znak: “Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel! – s nama Bog” (Iz 7,14). Kao kršćani, svi smo mi baštinici tog ispunjenja i zato je na mjestu da večeras postavimo sebi pitanje: je li doista Bog s nama i među nama?
Prepoznaje li se to u mome svakidašnjem životu i ponašanju? Dokazujem li svojom molitvom da imam potrebu za njim i da imam vremena za susret s njime? Je li on svaki dan središte okupljanja moje obitelji na molitvu? Je li mi nedjelja sveti dan, kad ga s braćom i sestrama po vjeri zajedno slavim, kad slušam njegovu riječ i primam tijelo Kristovo? Ili mi je možda toliko toga važnije pa za njega nemam ni zanimanja ni vremena? Jesu li prave duhovne vrijednosti odavno potisnute od onih prividnih i lažnih?«
Propovjednik je kroz priču Promjena jedne obitelji ispričao priču mnogih današnjih obitelji. »Zar ovo nije slika promjene mnogih današnjih obitelji? Mnogih obitelji koje nisu odoljele napasti lažnih vrijednosti i ideala što su uništili njihovu prvotnu sreću? Svaka djevojka i svaki mladić danomice su u napasti da se počnu ponašati poput sina i kćeri ove majke, ali ovaj primjer, kao i mnogi drugi, opominju da svaki pogrešan korak može biti korak u nepovrat, u ovisnost o alkoholu, drogi, razuzdanom životu, korak u životnu nesreću.
Traženje sreće u kladionici i kockarnici čini od tebe ovisnika, a tvojoj obitelji, tvojoj ženi i djeci nanosi duboku bol, štoviše razara je. Možeš li se, opterećen takvim negativnim iskustvom, večeras iskreno suočiti sa svojom nebeskom majkom koja je za tvoje spasenje i tvoju sreću u svoje krilo primila mrtvog Sina s križa, kojoj je mač boli probo njezino srce? Možeš li iskreno Gospi pjevati: “Čuvaj vjeru nam otaca”, a ponašati se tako da tu vjeru zatireš u dušama svoje djece?«
Fra Ivan je nastavio propovijed o trećem znaku iz Knjige Otkrivenja: »U liku trudne Žene izvrgnute prijetećoj sili strašne nemani krije se sudbina Kristove Crkve kojoj će trajno raditi o glavi isti onaj protivnik koji je, pokazujući mu sva zemaljska kraljevstva, i Isusa uvjeravao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice i pokloniš mi se!” Povijest ovoga svijeta bila je i ostala u znaku sukoba Boga i njegova protivnika sotone. Samo se mijenjaju ljudi koji se u svakom vremenu svrstavaju na jednu ili na drugu stranu. Doduše, i sotona mijenja svoju taktiku prilagođujući je svakom vremenu, ali nikad ne odustaje od svoga cilja, uništenja svijeta.
U čemu je ta utjeha. Koja je poruka tog velebnog znaka? Žena koja ima roditi dijete u isto je vrijeme Marija, Isusova majka, ali i Crkva koja u svakom vremenu Krista treba donijeti ljudima. Na prvi pogled čini se kao da je Žena nemoćna i izgubljena pred strašnom moći Zmaja u kojemu su utjelovljene sve Bogu protivne sile Rimskog poganskog carstva. Ipak, njegova moć je ograničena, jer s neba odjekuje snažan glas: “Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i Pomazanika njegova!”
Žena iz Otkrivenja, Marija kao duhovna majka Crkve, jamac je pobjede. Ona koja je jedina od ljudskog roda kao slavno Uznesena na nebo zavrijedila slaviti konačnu pobjedu jest siguran znak konačne pobjede kušanoj i progonjenoj Crkvi. Tako je bilo uvijek u njezinoj dugoj povijesti, a mi se najbolje sjećamo novijeg vremena.
Kad su 13. svibnja 1981. na trgu sv. Petra u Rimu iznenada odjeknuli pucnji i kad se papa Ivan Pavao II. srušio obliven vlastitom krvlju, mnogi su se u čudu pitali: “Zašto je cilj atentata baš Papa koji ne želi ugroziti ničiju vlast, koji se zalaže za mir među ljudima i narodima?” Odgovor na to pitanje nalazi se u programu njegova upravljanja Crkvom, što ga je obznanio odmah poslije svoga izbora za Papu, uputivši snažan poziv cijelom čovječanstvu: “Otvorite vrata Kristu!” Bio je to prevelik izazov, a da sotona ne bi na nj reagirao.
Isto tako Papa je jasno dao do znanja na koga se u svom programu najviše oslanja. Na njegovu papinskom grbu dominiralo je slovo M, početno slovo imena Marija, a nakon čega je slijedio natpis: “Totus tuus – posve tvoj!” Taj veliki papa, koji je pod Gospinom zaštitom želio Crkvu povesti u novo tisućljeće, ostao je do smrti uvjeren da mu je Gospa čudesno spasila život kako bi mogao ispuniti svoje poslanje.
Samo nešto više od mjesec dana nakon njegova ranjavanja na trgu sv. Petra, pojavila se Gospa u našem Međugorju sa snažnim pozivom svijetu na mir i obraćenje. Nije nikakva tajna da je taj veliki marijanski papa bio uvjeren u njezinu nazočnost i da je propast komunizma, što je uskoro uslijedio, pripisivao njezinu moćnom zagovoru. Brojne biskupe, svećenike i laike ohrabrivao je da hodočaste u Međugorje, uvjeren da ih šalje Majci koja ima odgovor na potrebe svoje djece.
I dok mnogi u Crkvi vode beskrajne žučljive rasprave oko toga što bi trebalo reformirati, dokinuti ili novo uvesti, ona kao brižna majka svoju djecu okuplja na molitvu, slavljenje euharistije, poziva na obraćenje i pomirenje, kako bi zavladao mir u ljudskim srcima i u svijetu. Čovjek koji ima zdrav odnos prema majci, ima zdrav odnos i prema životu. Jer, on je uvjeren da je svijet, unatoč svim negativnim iskustvima, u dobrim rukama. Takav čovjek znade biti strpljiv u nevoljama, jer majka je strpljiva. Znade se nadati i čekati, kao što se svaka majka nada i čeka. Znade i praštati uvrede, jer to je baštinio od majke. Naučio je da se najviše toga lošega u životu ne događa iz zloće već iz ljudske slabosti. Takav čovjek kadar je i suosjećati i još više radovati se s drugima.«
Prof. dr. fra Ivan je zaključio: »U traženju odgovora na goruća životna pitanja kršćanin ne može imati većeg uzora i moćnije zagovornice od nje koju nam je Bog ostavio kao veliki znak nade i utjehe. Ona nije tražila kako sebično uživati život, već kako ga odgovorno živjeti služeći mu. Nije ugađala sebi, već radosno služila Bogu i ljudima.
Nemoj od Gospe očekivati da ti život učini lagodnim i da te oslobodi od svakog tereta, ali smiješ s pravom očekivati da ti kao dobra majka pomogne nositi teret života, da ti uvijek pruži ruku pomoćnicu, da ti otre suzu s oka i da te utješi u nevolji. U zajedništvu s njome naći ćeš siguran put k Isusu, a to je put k životnoj sreći za kojom čezne tvoje srce. Ali sve to pod jednim i jedinim nezaobilaznim uvjetom, da učiniš sve kako bi svojim životom uvijek bio njezino odano i zahvalno dijete.«
Na kraju je župnik zahvalio svima koji su doprinijeli da ovogodišnja Devetnica protekna u ozračju molitve i pobožnosti prema Nebeskoj Majci i Njezinu Sinu.
(franjevci-siroki-brijeg.info)
