Svi sveti: Građani se u miru i tišini prisjećaju svojih pokojnih

Danas je blagdan Svih svetih, svetkovina u Rimokatoličkoj crkvi, kada se slave svi sveci, oni koji su već kanonizirani i oni koji to još nisu.

Povijesni tragovi Svi svetih zabilježeni su u 4. stoljeću. Crkva je uvela tradiciju da se u liturgiji sjeti svojih mučenika. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, tako je Crkva odlučila odrediti jedan datum na koji će se kada se zajednički moli za sve svete i blažene.

Papa Grgur III. je izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama ”svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu”, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom.

Nakon blagdana Svih svetih, 2. listopada kršćani obilježavaju Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih.

Na ova dva blagdana građani u miru i tišini posjećuju posljednja počivališta i prisjećaju se svih onih koji više nisu s njima.

(www.bljesak.info)

6 komentara

  • Sasvim je vjerojatno da je naš odnošaj prema svemirskom životu nakon smrti, onaj isti što bijaše prije našeg rođenja.Vječno nebitisanje nije strašnije od vječnog bitisanja.Bogovi mogu sve,samo ne mogu umrijeti, pa je naša smrt naša negativna superiornost nad bogovima.Uostalom , već život je vječno vježbanje u umiranju.San je smrt dana a smrt početak života..
    Iz smrti izlazimo i u smrt ulazimo kao most iz mraka u mrak ,iz tajanstvenosti života u sakramentalne misterije…Smrt je pepeo ljubavi, slast naše kratkotrajnosti i toplina ženskog cjelova..Život je lijep samo zbog smrti, a smrt je lijepa nalazi li se preko groba, misterij jednak suzi ljudske svete ljubavi….Tako je o smrti u skladu s estetikom moderne pisao A.G.Matoš.Opet nas Matoševe riječi vode daleko, predaleko u povjest, koja kao da je pisana jezikom današnjice. Mnogi velikani hrvatske riječi, kao o mnogi drugi zaslužni velikani hrvatske povijesti pokopani su na Mirogoju. Jedan od onih koji su pokopani na Mirogoju je i sam književnik A.G.Matoš. Upravo ovih dana se slavilo 140.g. od rođenja književnika s malo riječi i još manje djela. Među desetinama zaslužnih Hrvata pokopanih na Mirogoju je i pok. FranjoTuđman.Činjenica je da je pokojni predsjednik umro kao veliki čovjek i državnik. Učiunio je tako mnogo za Hrvatsku, da ni njegovi najveći klevetnici ne mogu umanjiti njegove zasluge.On je zaista poput biblijskog Mojsija,onaj koji je poveo hrvatski narod u obećanu zemlju.Danas mu treba zapaliti svijeću jer je i on poput Stepinca jedan od velikana hrvatske povIjesti.Njegov križ bio je istodobno i naš križ.Hrvatski križ!na današnji dan sjetimo se takvim ljudima zapaliti svijeću. I tisućama drugih koji su nas zadužili svvojom žrtvom , svojom krvlju prolivanom za bolje danas i sutra svih nas. i njima danas zapalimo svijeću, koja neka ne svijetli samo tren, samo tračak nakon kojeg se zgasne.Neka nas njenio svjetlo trgne , neka nas izvuče iz kaljuže obamrlosti, neka se ovaj narod napokon probudi zbog onih koji su svojim imenom , svojim dostojanstvom i svojim životom osigurali i omogućili budučnost ovom narodu. Neka nikada ne zaboravimo ni jednu, ama baš nijednu žrtvu bez koje ne bismo imali ni ime i dostojanstvo. Zapalimo svijeću na sve znane i neznane grobove, humke, svim znanim i neznanim koji nas zadužiše svojom nesebičnom žrtvom.
    Sam A.G.Matoš s kojim započeh ovaj tekst u svom nepreglednom književnom opusu nebrojeno puta spominje i opominje i o grobovima hrvatskim:U našoj zemlji ojađenoj ima grobova jadnih i zabataljenih, ali njihov zanemareni, tragični glas je često jači od horenja đakovačkih katedralnih orgulja i čednost njihova drača je zanosnija od biskupskog tamjana. Ipiše Matoš dalje takva su u Hrvatskoj tri groba, harmonirajući s tragikom naše trobojnice:grob Kvaternikov, Kovačičev i Botićev odišući junačkom tragikom Grobničkog polja i veličajnom zagonetnošču naših kraljevskih grobnica

Komentiraj: