Odlazak iz BiH: Jednosmjerna karta za Njemačku – definitivno je bila najbolja odluka u životu!

Busovača je općina u kojoj gradsku jezgru naseljava svega desetak tisuća ljudi. Petar sada radi u bolnici u Njemačkoj koja broji isti taj broj uposlenika. Na svom putu u nepoznato Petar je – odrastao. Kako sam tvrdi , doživio je transformaciju u svakom smislu te riječi. Fizički, duhovno, emocionalno, ali i financijski.

“Odlučio sam otići u Njemačku. Bila je to za mene prijelomna točka u životu. Svoje dane po završetku škole provodio sam pred ekranom. Nisam imao posao, a vikendom bih trošio džeparac. Osjećao sam se beskorisno, što nikako nisam želio”, za Dnevnik.ba govori Petar.

Petar je mlad, društven i ambiciozan, a sve je to, kako navodi – nestajalo iz dana u dan. “Gubio sam svoju osobnost. Manjak financijskih mogućnosti me ograničavao u aktivnostima koje su me zanimale. Postajao sam introvertan”, nastavlja Petar.

Bez najave, uvoda i drame Petar je spakirao dva kovčega, pozdravio najmilije i – otišao. Kao i mnogi prije njega. Kao što će mnogi i poslije njega…

“Imao sam sreću biti kod obitelji dva mjeseca dok sam čekao na posao. Proveo sam ih uglavnom jedući slatkiše”, kroz smijeh se prisjeća Petar.

“Kad su me pozvali iz bolnice da dođem na razgovor, shvatio sam da se sve ovo stvarno događa! U isto vrijeme prolazio sam krizu identiteta, ali i bio beskonačno sretan. Napokon sam tu. Počinjem živjeti!”.

Dan kada je u bolnicu stigao na razgovor za posao Petar opisuje kao jedan od najstresnijih u svom životu. Sam. U nepoznatom. Van obiteljskoga gnijezda. Društveno-političkim prilikama prisiljen svoj život izgraditi u tuđini. Sjedio je na klupi i čekao. Pokušavao kontrolirati misli, emocije i tijelo.

“Tu mješavinu emocija ne mogu ni objasniti. No, kad sam ušao u ured, shvatio sam da je moj strah bio neopravdan. Dočekan sam iznimno srdačno. Tvrdim vam – Nijemci nisu hladni ljudi”, smiješi se Petar koji sada u bolnici u Münchenu radi već pola godine.

O pričama “iz radnoga odijela u pidžamu” Petar ima posebno mišljenje.

„Nije istina da se radi danonoćno. Nije istina da slobodno vrijeme ne postoji i da si ne možeš priuštiti obrok u restoranu. Istina je samo da postoje ljudi koji su ‘gladni’ novaca pa traže dodatne poslove”, nastavlja.

O svom poslu, uvjetima, radnoj etici i međuljudskim odnosima – Petar ima samo riječi hvale!

“Bio sam klinac kad sam napustio roditeljski dom. Nisam znao što me u Njemačkoj čeka. Nisam znao s kojim poteškoćama ću se suočiti. No, svladao sam ih sve. Sam! Odlazak u Njemačku nije bio samo spas moje egzistencije – bio je stvaranje iste. Tek shvaćam – izgradio sam se kao osoba. Imam odgovornosti. Za svaki svoj postupak – sam snosim posljedice. To je ono što me najviše i raduje”, zaključuje za Dnevnik.ba.

Petrova obitelj na njega je ponosna. U svijet je ponio životne vrijednosti naučene u malenoj kući na rubu Busovače – i uspio.

Iako u Münchenu ima mnogo susjeda s kojima dijeli materinji jezik, Petar je istomišljenike pronašao na radnom mjestu, u umjetničkim galerijama i na koncertima. Dopustio si je da izađe iz svoje zone komfora, tvrdi.

“Vrijeme provodim u teretani, nastojim se hraniti zdravo. Toliko sam sretan da se osjećam nepobjedivim! Uvečer izlazim. Pjevam, plešem i zabavljam se. Upoznajem nove ljude i gradim svoj život točno onako kako sam htio – sam i slobodan!”

Za Petra je odlazak značio metamorfozu.

“Postao sam najbolja moguća verzija sebe i planiram nastaviti u tom pravcu. Za mene, jednosmjerna karta za Njemačku – definitivno je bila najbolja odluka u životu!”

(Dnevnik.ba)




21 komentar

    • Haha…Ajmo pitanje za vlasnika ovih autobusa: ako bi nas odjednom pošlo 4 miliona koliko bi karta bila…Jednosmjerna naravno…Zadnji koji izadje nek’ ugasi svjetlo…

  • Ko je imalo mlađi treba otići i zaraditi za pet gidina 300 eura mirovine a ovdje za 40 godina rada 320 KM ako doživiš uopće 65 godina da dobiješ tu bjednu mirovinu.
    Mladi odlaze stari kao npr. Branitelji također bez povratka, ostaće pusto .Dobro je da vas prime u stranom svjetu kao ljude i radnike.

  • Glupa prica nitko nije iz ovih prica ima mjesec dana otisao u nepoznato. Otisao je obitelji koju je poznavao i gdje je jeo slatkiše, tako bar pise. Kako su nam djedovi isli to je bila fora ovo sada i nije nesto posebno. Drugo otici preko bare.
    Fora bi bila srediti nasu drzavu.

    • Nije ovo reklamiranje odlaska vani vec davanje do znanja vlastima da nam je pun kufer…vidim koliko ih zanima da ostanemo pa zakon i porezima prilagodjavaju poslodavcima tako da nam oni uplacuju sve manje poreza i doprinosa nego se to nama skida s crkavice…jadna macko kakvo te reklamiranje odlazaka spopalo???

  • i bas me interesira sta ovaj radi u bolnici kad uspije placat stan, izlazit, provodit se….malo mi izgleda šuplja priča….ja koga god znam da je otisao u zadnjih1-2 godine il zivi kod nekog, il ih je pun stan il jedva prezivljavaju

  • Za CC. Ja imam 55 godina, otišao sam sam, u nepoznato i sam sebi našao posao i nemam nikoga svoga od obitelji kod koga sam mogao stanovat. Nije me strah, radim puno i snalazim se sbak danom sve bolje.Prdonje na vlasti su krive što ljudi odoše a smilje u Hercegovini je još samo jedna od velikih prevara sirotinje koja jedva preživljava.

  • Zalosno je sto odlaze ali nije niko od bijesa otiso Ja sam majka sina jedinca koji je otiso. Gdje ovde i sta radit bez osiguranja za malo para

  • Prvo mi je glupo što se reklamira iseljavanje. Naravno da nisam protiv ako čovik sebi ne može baš nikako osigurati osnovna sredstva za život. Medutim znam puno mladi koji su totalno na pogrešnom putu jer nisu naučili raditi niti pokazuju neki interes za bilo čime. Sanjare o nekakvim idealnim poslovima i umisle se da vrijede puno više samo zato što nekakvu fakultet završe. Čini mi se da mnogi odlaze avanturistički pa ih tamo dočeka realnost i naravno da se moraju uklopiti u sistem jer bi u protivnom značilo da im je i ta zadnja šansa propala. Rade poslove koje ovdje nikad ne bi radili a tješe se da im je to u priliku solidno plaćeno i da je redovna plaća. Željni su tog zapadnjackog sranja pa im je to trenutno vrlo interesantno. U ovoj državi nisu nikad ništa ni pokušali uraditi sa svojim životom. Najlakše je samo otici…

  • Moram dodati da je na zapadu najveća prednost to što ćeš dočekati neku dobru penziju koja ti garantira pristojan život u starosti. Medutim ipak mislim da kod nas ne može biti gore nego što je sad. Morat će se kad tad i politika promijeniti. Vjerujem da će i BH uci za 5, 10 ili 15 godina u EU pa će se puno toga promijeniti. Samo je žalosno što se ne nazire kraj ovom stanju, ne vidim neke nove ljude koji bi mogli mijenjati stvari i što se nasi gospodarstvenici tako sebično odnose prema svom kraju i svom narodu. Hrvatska ima turizam koji ih izvlači, srbija privlači velike investitore a u BH se narodu laži i spinovi serviraju kako bi sto duze ovako ostalo. A naš narod je suvišno komentirati, totalno smo skrenuli s pravog puta, gledamo lažne vrijednosti, po svemu samo pljujemo, svi bi neke državne posle, svi bi se mjerili sa našim tajkunima, previše je zavisti i ljubomore a premalo iskrenosti.

  • A ne znam. Nekad mislim da je otići ok. Ali žao mi…beskrajno da mi dođu dica za koju godinu i vode unučad koja jedva čekaju nazad u Njemačku jer su tamo prijatelji, škola,ukratko sve. Kad nas naši gone i ne daju živit. Bože, di će im duša???

  • Bitno je da ljudi imaju opciju i otici vec sad ljudi koji daju lose uvjete svojim rsdnicima tesko nalaze bilo kakve radnike netko mi je pricao da je feal u 2 godine napustilo 50 radnika

  • Nije ovo reklamiranje odlaska vani vec davanje do znanja vlastima da nam je pun kufer…vidim koliko ih zanima da ostanemo pa zakon i porezima prilagodjavaju poslodavcima tako da nam oni uplacuju sve manje poreza i doprinosa nego se to nama skida s crkavice…jadna macko kakvo te reklamiranje odlazaka spopalo???

  • I zbog cega je otisa u” Minken” ? Raditi i provoditi se’Zacim je patija?!! Koda je peder posta:fitnes ?zabava ,ples ….,A obitelj osnovat ,ni spomenia nije!

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.