Hrvatska će u subotu (21 sat) utakmicom protiv Nigerije otvoriti Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Očekivanja od naših nogometaša prilično su visoka; kockasti bi u skupini s Nigerijom, Argentinom i Islandom morali dohvatiti drugi krug. A onda s obzirom na igrački kadar baš svakome biti težak suparnik u nokaut fazi velikog natjecanja. No, puno toga ovisit će o samom otvaranju turnira, o dvoboju s Nigerijom…
Izabranici Zlatka Dalića gaje sasvim drugačiji nogometni stil od jedne od najkvalitetnijih afričkih reprezentacija. Hrvatska igra “posjed lopte”, traži kontrolu sredine terena i kvalitetne situacije na krilnim pozicijama, dok Nigerija igra klasični “run & gun” nogomet. Nogometaši Gernota Rohra igraju uvijek prema naprijed, traže brzu tranziciju, u što kraćem periodu žele stići pred suparnička vrata…
Sasvim je jasno, i Dalić i Rohr su ovaj dvoboj ocijenili ključnim za konačni uspjeh na Svjetskom prvenstvu. Kiks na otvaranju turnira poraženu bi momčad gurnuo u velike probleme, ta bi se vrsta onda trebala vaditi protiv Islanda i – Argentine. A to i nije toliko jednostavno. No, što znamo o Nigeriji, koje su zapravo kvalitete i slabosti 48. reprezentacije svijeta? Pogledajmo…
Kvalitete Nigerije
1. Brzina i fizička moć
Nigerija je odličan spoj mladosti (Iwobi, Iheanacho, Ndidi, Uzoho…) i iskustva (Mikel, Ighalo, Balogun…), ali i svakome vrlo neugodan suparnik. Napadačku liniju čine izraziti brzanci poput Iheanacha i Iwobija koji su u karijeri već zabijali za Manchester City, Leicester i Arsenal, a to – nešto znači. Obojica su izuzetno opasni na širokom prostoru, pogotovo kroz kontranapade i tu će naša vezna linija biti na ozbiljnim iskušenjima.
Također, Nigerija je fizički moćna momčad (nešto slična Senegalu), teško se s njima nositi u duelima, kao i skok igri. Njihovi centralni braniči (Balogun i Troost-Ekong) imaju preko 190cm, a ozbiljne su “ljudine” još Ndidi, pa i napadač Nwankwo (teško da će dobiti minutažu” koji je ‘dogurao’ do čak 198 centimetara. I ta fizika može biti problem, protiv Nigerijaca treba igrati brzo, izbjegavati duele i borbu na sredini terena…
2. Situacije ‘jedan na jedan’
Nigerija ima opasne igrače na krilnim pozicijama, pojedince kojima se ne smije ostaviti previše prostora. Neovisno o njihovom sustavu igre (3-5-2 ili 4-2-3-1), Gernot Rohr puno nade polaže u bočne/krilne igrače. I nakon dva-tri dodavanja u sredini terena, lopta se gura na bok, gdje onda prijete Moses, Iwobi, Iheanacho, Musa… I to može biti opasno, tu se hrvatski krilni igrači (Perišić i Rebić) moraju spuštati, duplirati bokove kako tu ne bi previše ‘curilo’…
Zanimljivo, Nigerija nema previše taktičkih zamki, Rohr nema previše aduta kojima bi mogao iznenaditi Zlatka Dalića. Prije svega, Nigerijci će svoje nade položiti u skok-igru i hitronoge krilne igrače, a odradi li naša vrsta s te strane dobar posao, olakšat će si put prema prvoj pobjedi na Svjetskom prvenstvu. Nigerija na drugi način (nadigravanjem u veznoj liniji) ne može parirati Hrvatskoj…
3. Spsobnost igranja u više sustava
E, na ovome treba čestitati njemačkom stručnjaku Gernotu Rohru. Nigerija je kroz kvalifikacijski ciklus, pa i pripremne utakmice uoči Rusije, puno rotirala sustav igre, pa ih je sada – teško pročitati. Super orlovi mogu igrati s trojicom centralnih braniča (Balogun, Troost-Ekong, Awaziem ili Omeruo), ali i s četiri igrača u posljednjoj liniji. Tako se za vrijeme utakmice prilagođivati suparniku, otvarati ili zatvarati ovisno o rezultatu…
Nigeriju je, osim po nekim igračkim elementima, teško uspoređivati sa Senegalom kojeg smo upoznali u Osijeku. Ova družina nema toliku individualnu klasu poput Senegala (Mane, Koulibaly, Kouyate), ali u veznoj liniji Rohr se može osloniti na zahvalne i radne igrače (Mikel, Ndidi, Onazi, Etebo) koji su u svakom trenutku spremni preorati cijeli teren. A tu će Modrić i Rakitić često igrati s “flasterom” leđima…
Slabosti Nigerije
1. Vratar i zadnja linija
Nigerija je vrlo zanimljiva družina, gledajući vezni red i ofenzivni dio momčadi. Ali, Nigerija ima velike probleme u zadnjoj liniji koja kvalitetom teško prati kvalitetniji dio momčadi. Mladi vratar Francis Uzoho ima velik potencijal, ali 19-godišnji čuvar mreže iza sebe ima tek šest nastupa na reprezentativnoj razini, te prosječnu sezonu u Trećoj španjolskoj ligi gdje je branio boje druge momčadi Deportiva…
Problem mogu biti i stoperi koji Troost-Ekong (Bursaspor) i Balogun (iz Mainza sada prešao u Brighton) koji su skloni ponekom kiksu. Fizički su jaki, skakački moćni i – to je to. Obojica ne traže igru, već “lupaju” dijagonale, imaju ozbiljnih problema s loptom u nogama. Ali, i na širokom prostoru gdje bi se teško mogli nositi s našim napadačima. Prije svega, lutajućim Kramarićem, pa i ulascima Rebića i Perišića iz drugog plana…
2. Manjak strpljenja i koncentracije
Nigerija se poput brojnih afričkih reprezentacija muči s koncentracijom, izabranici Gernota Rohra kroz 90 minuta imaju velike uspone i padove. A svaki put upadnu u “crnu rupu” od 15-ak minuta u kojima su spremni primiti i po dva-tri komada. Nigerija je tako sklona “raspadanju”, a u tom periodu i ponekoj svađi u momčadi. To se da i mora iskoristiti, takvih prilika naši igrači neće imati poput organizirani(ji)h reprezentacija poput Islanda…
Bez obzira na snagu, te svoje fizičke predispozicije, Nigerija je ranjiva i u skok igri. U posljednjim pripremnih utakmicama tako su im poslije prekida zabijale i Češka i Engleska, očito je kako Nigerija u toj fazi igre ima velikih problema. Većina njihovih igrača skakački je moćna, ali kao kolektiv jako loše brane taj dio igre. I to može biti dobro; Hrvatska u Lovrenu, Vidi, Mandžukiću, Perišiću, Rebiću… ima dovoljno jakih skakačkih opcija…
3. Skroman igrački kadar
Nigerija nema širok igrački kadar, Gernot Rohr (budite sigurni) neće u Rusiji koristiti više od 15-16 igrača. Jednostavno, velik dio pojedinaca nema snage niti kvalitete pratiti ostatak momčadi, neki su pojednici (pre)sretni samim dolaskom na konačni popis nigerijske reprezentacije. Nigeriju je zbog toga i nešto lakše skautirati; Ognjen Vukojević nije se trebao niti koncentrirati na cijelu momčad, već samo glavne igrače…
I Nigerija se, u tom smislu, nikako ne može uspoređivati s Hrvatskom. U našoj se momčadi sve zna, sve su pozicije kvalitetno duplirane, dok bi u Nigeriji neigranje Mikela ili Ndidija u veznoj liniji cijeloj reprezentaciji napravilo velike probleme. Kao i izostanak nekog napadača (Iwobi, Iheanacho, Musa) u koje Rohr ima veliko povjerenje. Nigerija je zanimljiva, pa i opasna momčad, ali ako ćemo realno – i ništa više od toga…
