Kako je poslovao Aluminij u zadnjih 5 godina

Uprava ‘Aluminija’ je po prvi puta u povijesti tvornice odlučila javnosti predočiti cjelokupan usporedni pregled ishoda poslovanja za petogodišnje razdoblje, točnije od 1. siječnja 2007. do 30. travnja 2012. godine.

Osim samih podataka o ostvarenoj dobiti ili o gubitku, izvješće je popraćeno podatcima s ključnim parametrima koji su igrali presudnu ulogu u konačnomu ishodu poslovanja svake godine, a to su: cijena metala, cijena električne energije, proizvodnja metala, broj zaposlenika i produktivnost rada naših djelatnika po proizvedenoj toni.
“S neistinama i zlonamjernim tumačenjima borimo se činjenicama i istinom, a podatci koje usvaja čitav niz neovisnih tijela, sukladno strogomu postupku kojega propisuje Zakon, neoborivi su i ne će dopustiti nikomu nasjedati na prljave podvale, kako našim djelatnicima, tako i široj javnosti koja ovdje, do u tančine, ima uvid u naše poslovanje. To prije svega jer je Aluminiju sada najpotrebnije jedinstvo i Uprava apelira na svakoga djelatnika ponaosob ne nasjedati na podmetanja i na provokacije, nego biti svjestan trenutka i stanja u kojemu se nalazimo, ali iz kojega ćemo, nedvojbeno, izići i čvršći i snažniji, što ova Uprava jamči svojim ponašanjem i svojim načinom poslovanja u ovim gotovo nemogućim uvjetima”, stoji, između ostalog, u priopćenju.

Naviknut na potpuno otvoreno poslovanje, s obzirom na to da sve bitne podatke i izvješća uredno objavljuje putom svoje mrežne stranice, redovitih priopćenja i godišnjega časopisa, Aluminij je i nakon raščlambe ishoda poslovanja u prvomu tromjesečju ove godine zaključke iznio u javnost, a svakako je dominirao podatak o vrtoglavomu gubitku od čak 20 milijuna KM. Zato su, zajedno s tim izvješćem, objavljene i mjere iz Sanacijskoga plana, usvojenoga na Nadzornomu vijeću Društva, s ciljem umanjenja negativnih posljedica poslovanja.

Međutim, poradi svakojakih proizvoljnih tumačenja tih podataka i pojave sve češćih nadrianaliza polupismenih komentatora, što držimo ciljanim dezinformiranjem o poslovanju i rukovođenju Aluminijem koje se uglavnom potpiruje izvana, otkuda su razvidna nastojanja nekih kvazipolitičara za ubacivanje u Aluminij i podizanje revolucije Šolovićeva tipa, Uprava je po prvi puta u povijesti Aluminija odlučila javnosti predočiti cjelokupan usporedni pregled ishoda poslovanja za posljednje petogodišnje razdoblje, točnije od 1. siječnja 2007. do 30. travnja 2012. godine.

Osim samih podataka o ostvarenoj dobiti ili o gubitku, izvješće je popraćeno podatcima s ključnim parametrima koji su igrali presudnu ulogu u konačnomu ishodu poslovanja svake godine, a to su: cijena metala, cijena električne energije, proizvodnja metala, broj zaposlenika i produktivnost rada naših djelatnika po proizvedenoj toni.

Zanimljivo je pratiti te podatke kada se uzme u obzir i da su u tomu razdoblju Aluminijem upravljale tri upravljačke strukture, ona predvođena gosp. Mijom Brajkovićem do 30. travnja 2009. godine, ona predvođena gosp. Ivom Lasićem od 1. svibnja 2009. do 3. prosinca 2010. godine, i aktualna, na čelu s gosp. Ivom Bradvicom koji je direktorom Aluminija od 3. prosinca 2010. godine i predvodi brojčano najmanju Upravu u povijesti Aluminija, sa samo dva izvršna direktora.

Svi predočeni podatci prošli su, sukladno zakonskim odredbama, reviziju ovlaštenih revizora, usvojeni su na sjednicama mjerodavnih upravljačkih i nadzornih tijela Aluminija, i na koncu ustupljeni državnim tijelima, gdje su također prošli postupak potvrde i usvajanja. Ne postoji, stoga, objektivna mogućnost za bilo kakove sumnje u njihovu istinitost i autentičnost.

Konačnim pregledom, usporedbom postignutoga u završnici poslovne godine, kao i svih pratećih parametara, dolazi se do zaključka koji spomenutim zlobnicima nikako ne ide na ruku, a to je da je produktivnost djelatnika osjetno porasla, da su uzroci posljednjega gubitka potpuno jasni i da Aluminij danas posluje s najvišom cijenom električne energije i gotovo najnižom cijenom metala od 1. siječnja 2007. godine.

Aluminij Mostar

Kao što je vidljivo iz prvoga ponuđenog grafikona, prosječna cijena metala na Londonskoj burzi metala u 2007. godini bila je 2.638,07 $/t, u 2008. godini snižena je na 2.572,79 $/t, u 2009. godini doživljava pad na 1.664,84 $/t, da bi u 2010. godini dosegnula 2.173,12 $/t, a u 2011. godini 2.398,29 $/t. Krajem 2011. ponovno počinje trend opadanja te prosječna cijena metala u prva četiri mjeseca 2012. godine iznosi 2.144,34 $/t, a u ovomu se trenutku vrti oko 1.900 $/t.

Aluminij Mostar

Drugi grafikon donosi prikaz cijene električne energije koju Aluminij plaća Elektroprivredi HZ Herceg-Bosne, a koja je 2007. godine iznosila 40,91 €/MWh. Godine 2008. iznosila je 48,65 €/MWh, godine 2009. raste na 49,28 €/MWh, da bi 2010. godine blago opala na 48,65 €/MWh. Godine 2011. prosječna cijena električne energije za Aluminij iznosi 48,32 €/MWh, a u prva četiri mjeseca 2012. godine vrtoglavo skače na čak 53,08 €/MWh.

Aluminij Mostar

Treći grafikon raščlanjuje proizvodnju metala u Aluminiju. Prema ovim preciznim pokazateljima, 2007. smo godine proizveli 121.898,00 t primarnoga aluminija, 2008. godine 123.035,00 t, da bi 2009. godine, kada je proizvodnja smanjena poradi isključenja 25% elektrolitičkih ćelija, proizveli 96.926,00 t metala. Godine 2010. proizveli smo 117.839,00 t, a 2011. godine obaramo svoj rekord i ostvarujemo najvišu proizvodnju u povijesti Aluminija s 130.875,00 t proizvedenoga metala. Elementarna nepogoda s početka 2012. godine primorala nas je na privremeno ponovno smanjenje proizvodnje, ali smo u prva četiri mjeseca tekuće godine ipak uspješno proizveli 42.286,00 t primarnoga aluminija.

Aluminij Mostar

Četvrti grafikon predočava konačan ishod poslovanja na kraju poslovne godine, za svaku od pet posljednjih godina. Godinu 2007. završili smo s 25.705.918,00 KM dobiti, 2008. godinu s 14.574.415,00 KM dobiti, da bi 2009. Aluminij ostvario gubitak od -41.068.442,00 KM. Loš je trend nastavljen i 2010. koju završavamo s gubitkom od -13.384.458,00 KM, da bismo 2011. godine, dolaskom nove Uprave, napravili zaokret i ostvarili 1.194.995,00 KM dobiti. Zbog ponovnoga pada cijene metala na svjetskomu tržištu i zbog nagloga poskupljenja cijene struje, u prva četiri mjeseca 2012. godine ostvarujemo gubitak od -22.495.808,00 KM.

Treba pojasniti kako je prosječna cijena metala za prva četiri mjeseca 2011. godine iznosila 2540,75 $/t, a za prva četiri mjeseca 2012. godine 2144,36 $/t. Ukoliko razliku od 396,39 $/t pomnožimo s tečajem za prva četiri mjeseca (1 $ = 1,4913 KM) i proizvodnjom od 42.286 t tekućega metala, dobijemo 24.996.794,10 KM manje prihoda u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Nadalje, ukoliko uzmemo razliku povećanja cijene električne energije u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, dobijemo 3.105.075,71 KM veći trošak za električnu energiju. Ukupni gubitak za četiri mjeseca 2012. godine bi bio i veći od iskazanoga, da se nije uspjelo ugovoriti niže cijene ulaznih sirovina (petrol koksa, smole, lakoga goriva, silicija, magnezija…). Pravi učinci smanjenja cijena tih sirovina naročito će biti osjetni u drugomu polugodištu 2012. godine.

Aluminij Mostar

Svakako je bitno pratiti i broj zaposlenika te peti grafikon jasno predočava kako je Aluminij u 2007. godini imao 918 zaposlenih, u 2008. godini 926 zaposlenika, u 2009. godini 912 zaposlenika, u 2010. godini 902 zaposlenika, a zaključno s prva četiri mjeseca 2012. godine 892 zaposlenika.

Aluminij Mostar

Na koncu, šesti grafikon bavi se produktivnošću po toni metala, koja je u 2007. godini bila 133, u 2008. godini isto 133, u 2009. godini 106, u 2010. godini 131, u 2011. godini 147, a u prva četiri mjeseca 2012. godine 47. Sukladno ostvarenoj proizvodnji u prva četiri mjeseca tekuće godine (42.286,00 t primarnoga aluminija), očekivati je produktivnost na kraju godine višu od 144 t po djelatniku.

Zanimljivo je, nakon pregleda ovih ponuđenih pokazatelja, napraviti usporedbu 2009. godine, kada su na čelu Aluminija bila prethodna dva direktora, a svjetska financijsko-gospodarska kriza tek uzimala zamah, s 2011. godinom, kada je kriza bila nedvojbeno najsnažnija, a nova Uprava uspjela završiti godinu s dobiti. Naime, prosječna cijena metala na Londonskoj burzi u 2009. godini iznosila je 1664,84 $/t, prosječna cijena struje bila je 49,28 €/MWh, imali smo smanjen proizvodni kapacitet, proizveli 96.926,00 t metala s 912 zaposlenih i produktivnošću od 106 tona po djelatniku. Gubitak na kraju 2009. godine bio je najveći u povijesti Aluminija, s minusom od 41.068.442,00 KM. Godine 2011. prosječna cijena metala na Londonskoj burzi iznosila je 2398,29 $/t, prosječna cijena struje bila je 48,32 €/MWh, proizvodnju smo vratili na puni kapacitet i oborili rekord, proizvevši 130.875,00 t metala s 893 zaposlena i produktivnošću od čak 147 tona po djelatniku. Godinu smo završili s 1.194.995,00 KM dobiti.

Jedan od često postavljenih upita jest kako se moglo iz dobiti s kraja 2011. godine, utonuti u toliki gubitak za samo četiri mjeseca. Međutim, u studenomu i prosincu 2011. godine, cijena metala naglo je pala, s tendencijom daljnjega opadanja. Aluminij je uspio do kraja godine sačuvati pozitivan ishod poslovanja, a kako su sva svjetska predviđanja najavljivala ponovno recesijski udar i stalan pad cijene metala, u Planu poslovanja za 2012. planirali smo gubitak od cca. 10 milijuna KM na kraju godine. Međutim, u međuvremenu je cijena metala dodatno pala, a neočekivano je i naglo poskupjela cijena električne energije za čak 6 €/MWh, gurnuvši nas u gubitak koji nismo krili od naših djelatnika niti od javnosti jer je zdravim ekonomskim rezonom opravdan i dobronamjernomu jasan. To i jest razlog donošenja sanacijskih mjera za suzbijanje daljnjih negativnih učinaka.

Ovo je svakako najteži trenutak za svjetsku aluminijsku industriju u cjelini i danas samo mostarski Aluminij, na cjelokupnomu europskom kontinentu, radi u punomu kapacitetu, kada govorimo o proizvođačima aluminija. Ipak, naše je poslovanje postojano i Uprava znade kako se nositi s izazovima i nadići i ova iskušenja, i to bez prevelikih potresa po pitanju proizvodnje i zaposleničkih primanja. Konkretno, na leđima ove Uprave teška je zadaća iznalaženja načina povoljnije opskrbe Aluminija strujom, što nije riješio direktor koji je vodio Aluminij kada su cijene premašivale 2600, čak i punih 3000 $/t metala. Zato ova Uprava i ne drži problemom što je za samo 46 djelatnika uvedeno nepuno djelatno vrijeme, potpuno sukladno Zakonu i ovlastima poslodavca koji procijeni kako je određenu vrst posla moguće obavljati za četiri sata namjesto za osam sati rada dnevno. To je zapravo najblažom mogućom mjerom na planu ukupnih ušteda u poslovanju Aluminija, jer nitko od djelatnika nije otpušten. No, ukoliko netko ipak drži kako su mu prava povrijeđena, poslodavac nema ništa protiv obraćanja sudu za zaštitu tih prava.

Cijela država, čak i administrativni državni aparat, uvodi i trpi znatno teže rezove, a istodobno naši dežurni dušobrižnici nastoje potpiriti vatru nezadovoljstva među našim djelatnicima, destabilizirati Aluminij i, jasno ćemo kazati, nastoje stvoriti trenutak za neka drukčija upravljačka rješenja, s kojima bi Aluminij podijelio dobro nam poznatu sudbinu bivših industrijskih divova iz našega okružja.

S neistinama i zlonamjernim tumačenjima borimo se činjenicama i istinom, a podatci koje usvaja čitav niz neovisnih tijela, sukladno strogomu postupku kojega propisuje Zakon, neoborivi su i ne će dopustiti nikomu nasjedati na prljave podvale, kako našim djelatnicima, tako i široj javnosti koja ovdje, do u tančine, ima uvid u naše poslovanje. To prije svega jer je Aluminiju sada najpotrebnije jedinstvo i Uprava apelira na svakoga djelatnika ponaosob ne nasjedati na podmetanja i na provokacije, nego biti svjestan trenutka i stanja u kojemu se nalazimo, ali iz kojega ćemo, nedvojbeno, izići i čvršći i snažniji, što ova Uprava jamči svojim ponašanjem i svojim načinom poslovanja u ovim gotovo nemogućim uvjetima.

Ured za odnose s javnošću




1 komentar

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.