Kako će izgledati ruska baza na Mjesecu

Rusija planira gradnju ispostave na Mjesecu, a ta je tema, sudeći po izjavama iz njihove svemirske agencije, i dalje vrlo aktualna. Ruski inženjeri, naime, rade na projektu lunarne baze koja će moći udomiti do 12 kozmonauta, istaknula je glasnogovornica Roskosmosa u posljednjoj objavi za medije.

Iako vijest zvuči obećavajuće i optimistično, moramo istaknuti kako ovo nije prvi put da Rusija planira ovaj grandiozan pothvat. Priča o lunarnoj bazi svoje korijene ima u ’60-im godinama prošlog stoljeća, kad su ondašnji SSSR i Sjedinjene Američke Države vodili ljutu utrku tko će prvi do Mjeseca.

Tadašnje brzo napredovanje u osvajanju svemira učinilo je takav pothvat izglednim – ta i američka vojska, napose njena zračna komponenta, također je stremila osnivanju trajne naseobine na našem prirodnom satelitu.

Američki planovi, koje je skovao Wernher von Braun, podrazumijevali su slanje 245 tona materijala za izgradnju baze. Sovjetski su planovi bili nešto skromniji i zahtijevali su 52 tone materijala u istu svrhu. Okončanjem lunarnih programa u SAD-u – kao i u SSSR-u nakon gubitka svemirske utrke – ovi su planovi završili na prašnjavoj polici.

Aktualni ruski planovi čine se kao moderna inačica nečeg začetog prije pola stoljeća. Bitna razlika jest način slanja ljudi i opreme ondje: Sovjeti su to željeli raketama N1 odnosno Vulkan, sposobnim dostaviti u nisku Zemljinu orbitu (NZO) monstruoznih 230 tona tereta; ukidanjem njihova lunarna programa, ukinuti su N1 (čija su sva četiri lansiranja završila eksplozijom na lansirnoj rampi) i Vulkan (koji nikad nije dospio dalje od faze nacrta). Amerikanci su takva lansiranja i ostvarili raketom Saturn V, koja je u NZO postavljala 130 tona tereta.

Rusi to sad namjeravaju učiniti sa šest lansiranja rakete Angara A5V. Riječ je o novoj raketi koja je još u razvoju i koja će zamijeniti raketu Proton, a ugrubo će u NZO dostavljati oko četiri puta manje tereta no što je to činio Saturn V. Mada se naizgled čini korakom nazad u odnosu na moćnog Saturna V, riječ je o logičnom, ekonomski opravdanom potezu. Raketa Angara poslužit će, naime, i u druge svrhe: lansiranje komercijalnih satelita, izgradnju i opskrbu svemirskih ispostava, turističke letove u svemir i slično. Velike, snažne rakete poput Saturna V služile su isključivo za slanje ljudi na Mjesec; druga im se svrha nije mogla naći.

Prvi ruski koraci u tom smjeru planiraju se tijekom 2030-ih godina. Baza će biti modularnog tipa: svaka nova misija donosit će novi dio, koji će biti pripojen već postojećoj konstrukciji, povećavajući volumen radnog i boravišnog prostora za kozmonaute. Prilikom izgradnje računa se i na intenzivnu primjenu materijala s lunarne površine, dok je krajnji cilj iskorištavanje helija-3 – kojeg na Mjesecu ima u velikim količinama – kao izvora energije.

Rusija je do sada imala niz uspješnih svemirskih programa. Još više ih je bilo na papiru, no zbog nedostatka novca završili su u slijepoj ulici. Hoće li ovaj plan zaživjeti ovisi o velikom broju čimbenika, od kojih nisu svi ekonomske prirode. Svejedno, riječ je o – s tehničke strane – izvedivom projektu i zaista se nadamo da će zaživjeti.

(www.Jalopnik.com)

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.