Iz tiska izašao prvi roman mladog grudskog pisca Filipa Pešorde

“Koliko traje jedno zauvijek”, roman je o ljubavi dvoje mladih ljudi, mladog grudskog pisca Filipa Pešorde kojemu je ovo prvijenac.

Radi se o, na prvi pogled, ljubavi koja bi trebala potrajati najmanje zauvijek.

No, što će se zapravo dogoditi? Što se ispriječi na put Jeleni i Tinu? Što se pokaže većim od ljubavi dvoje ljudi?

Jedva čekate saznati? S nestrpljenjem očekujemo da ova ljubavna priča dođe i u vaše domove te da u živote ovih dvoje mladi unesete neku svoju nijansu. Jer, kao što i sam pisac kaže za portal Jabuka.tv životi likova su određeni i ispisani na papiru, ali čitatelj je taj koji pokreće njihove živote, bez čitatelja, njihovi životi su samo mrtva slova na papiru.

Knjigu možete naručiti online na Instagram profilu autora ili u knjižarama Libro i Olovka u Grudama te Gral u Širokom Brijegu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

“Koliko traje jedno zauvijek”, naziv je mog prvog romana. Ovo je kratka priča o dvoje tinejdžera čija ljubav dolazi u pitanje. Kada izgubimo sve i ostanemo posve sami, ostaje nam samo šačica uspomena koje mogu rastjerati monotoniju. Što će se to dogoditi sa Jelenom i Tinom? Pobjeđuje li ljubav i ovaj put? Koliko, zapravo, traje jedno zauvijek? Prije nego počnete nizati pretpostavke, javite se u DM i naručite svoj primjerak romana “Koliko traje jedno zauvijek” i otkrijete odgovor na svoja pitanja. Roman također možete pronaći i u knjižarama; . . . 📌Libro, Grude 📌Olovka, Grude 📌Gral, Široki Brijeg . . . “U mislima mi je bila naša jurnjava ulicom, u nekom nepoznatom gradu, mahanje prolaznicima, bilo da su u autu, autobusu, na biciklu ili na motoru. Jurili smo ulicom i zaustavljali svakog prolaznika da mu kažemo da se volimo, da naša ljubav nema kraj. Htjeli smo da svi znaju koliko smo sretni. Preskočio bih u obližnji vrt i ubrao ružu, mirisala bi je s tolikom radošću. Skrivao bih ruke od nje da ne primijeti da sam ih raskrvario. I prolaznici su nas zapamtili, čak i onaj starac koji je prodavao novine na uglu ulice, pa i ona starica koja je gledala s balkona. Svi su nas pamtili kao jedan neobičan par, pamtili su nas po energiji, po veselju, i ono najvažnije, po ljubavi. Sada bih tako rado potrčao ulicom i pozdravljao prolaznike, ubrao bih i ružu, ali znam da ne bih imao od koga sakriti krvavu ruku. Mislim da ću proći teška koraka, spuštene glave, trljajući oči kako ne bih pustio suzu. Možda će se zasmijati koji prolaznik, narugati se, ali onaj starac, na uglu ulice, pustit će suzu zajedno sa mnom jer samo on zna kako je biti sam.”

Objavu dijeli Filip Pešorda (@pesorda_01) Svi 26, 2020 u 6:15 PDT

Ulomak iz romana:

U mislima mi je bila naša jurnjava ulicom, u nekom nepoznatom gradu, mahanje prolaznicima, bilo da su u autu, autobusu, na biciklu ili na motoru. Jurili smo ulicom i zaustavljali svakog prolaznika da mu kažemo da se volimo, da naša ljubav nema kraj. Htjeli smo da svi znaju koliko smo sretni. Preskočio bih u obližnji vrt i ubrao ružu, mirisala bi je s tolikom radošću. Skrivao bih ruke od nje da ne primijeti da sam ih raskrvario.

I prolaznici su nas zapamtili, čak i onaj starac koji je prodavao novine na uglu ulice, pa i ona starica koja je gledala s balkona. Svi su nas pamtili kao jedan neobičan par, pamtili su nas po energiji, po veselju, i ono najvažnije, po ljubavi. Sada bih tako rado potrčao ulicom i pozdravljao prolaznike, ubrao bih i ružu, ali znam da ne bih imao od koga sakriti krvavu ruku.
Mislim da ću proći teška koraka, spuštene glave, trljajući oči kako ne bih pustio suzu. Možda će se zasmijati koji prolaznik, narugati se, ali onaj starac, na uglu ulice, pustit će suzu zajedno sa mnom jer samo on zna kako je biti sam.

(www.jabuka.tv)