Ivo Jurić: Nisam mogao vjerovati da će pjesma jednoga dana postići ovakav uspjeh

Student prava i u posljednjih nekoliko dana najslušanijji i najgledaniji Mostarac izdao je svoj prvijenac, videospot za pjesmu “Pučine snova”. Jako dobre kritike publike i profesionalaca dobio je već prepoznati mostarski tenor solist Katedralnog oratorijskog zbora, prvi tenor klape Krš, član grupe Rondo, te kao solo gitarist.

U povodu izdavanja videospota koji je snimao i montirao Foto-video Rezo razgovarali smo s mostarskim glazbenikom koji nam je otkrio kako je u spotu glumila i pobjednica lica s naslovnice Mepas Malla Jelena Vukanović, a spot je nastao na ušću rijeke Neretve.

Vaša prva autorska pjesma i videospot je u samo nekoliko dana na YouTubeu dosegnuo više od 8500 pogleda. Kakve su povratne informacije?

Trudio sam se stvarno podignuti što veću „galamu“ oko pjesme i spota, tako da se s
nestrpljenjem iščekivalo kako će to sve ispasti… I evo po broju pogleda te reakcijama ljudi i komentarima, rekao bih da je sve ispalo i više nego dobro… Osobno sam jako zadovoljan i drago mi je da se pjesma stvarno sluša.

Kritike su općenito jako pozitivne, kako se osjećate zbog toga?

Sretan, uzbuđen, zadovoljan… i nestrpljiv. Sve ovo mi samo daje motivaciju da idem dalje jer pjesama ima, kao i novih ideja. Tako da očekujte od mene još puno toga.

Znamo da je pjesma “Pučine snova” nastala prije sedam godina. Jeste li tada mogli zamisliti da će ova pjesma jednoga dana postići ovakav uspjeh?

Da, pjesmu sam napisao kao srednjoškolac, točnije kao 16-godišnjak. I tada nisam vjerovao da ću jednoga dana uopće nju snimiti, a kamoli uraditi i spot i da će sve to skupa ljudi prihvatiti.

Kakva je bila suradnja s fotografom Rezom na snimanju spota i ostalom ekipom koja je sudjelovala na snimanjima?

Studio Rezo moram posebno pohvaliti i zahvaliti mu. Čitav scenarij je ideja Danijela Reze. Meni se sve to svidjelo, kontrast bijele i crne boje, odnosno sjećanja na sretne trenutke i tužne sadašnjosti, kasnije kadrovi s klapom, odnosno društvom koje tražim i tako. Sve je to dočaralo ono što sam htio tekstom reći. A na kraju naravno – Jelena koja je sve to dodatno uljepšala i na mene ostavila takav dojam da bi se neke buduće pjesme mogle odnositi na nju (šala mala), ali evo ovim putem i njoj zahvaljujem. I da ne zaboravim još i studio Red Carpet koji se pobrinuo za frizure, Marijanu Bošnjak za šminku i Maju Mišić, kreatoricu koja je za Jelenu kreirala dvije haljine.

Možemo li uskoro očekivati promociju spota u Mostaru?

Naravno, idu nam sada ovi predbožićni dani tako da će sigurno biti prilike izvesti pjesmu
uživo, kao i prikazati spot.

Često ste spominjali kako ste zahvalni don Draganu FIlipoviću, a i mnogim drugima, kao i Mariju Zovki, Karlu Miličeviću, Dadi Šariću, Đeni Mujiću i Gabrijelu Prusini? Koliko su oni sudjelovali u Vašem projektu?
Maestro don Dragan Filipović, moj životni mentor i čovjek koji me naučio svemu što znam o glazbi… Što se tiče same pjesme, on je raspisao klapu i naravno davao konstruktivne kritike da sve to skupa zvuči što bolje. Mario, Karlo i Dado su moje klapske kolege i prijatelji koji su odvojili dio svoga slobodnog vremena, naučili, otpjevali i snimili prateći klapski dio. Producent Đeno Mujić se također potrudio te uradio mix i mastering kojim sam jako zadovoljan, i ponudio se za daljnju suradnju, što meni mnogo znači, jer sam sada siguran da će ono što sam zamislio biti vjerno prikazano na snimci. Gabrijel Prusina je odradio kompletan aranžman i ovim putem mu još jednom zahvaljujem.

Tko su Vaši glazbeni uzori?

Od malena slušam glazbu i na repertoaru je bilo stvarno različitih žanrova. Možda ono u čemu se nekako najbolje pronalazim jest glazba kantautora poput Nene Belana, Harija Rončevića, zatim što se tiče samog pjevanja, uživam u klapskim pjesmama, kako izvornim, tako i ovim novim, zatim Il Divo, Alessandro Safina odnosno neka pop-opera…, a opet bude i dana kad jednostavno nakon nekoliko napornih dana tezgarenja opalim po rocku.

Mnogi Mostarci, a i šire, poznaju Vas kao prvog tenora u klapi Krš, solista u Katedralnom oratorijskom zboru, člana grupe Rondo i solo gitarista, je li ovaj projekt donio neku novu dimenziju Vašem glazbenom životu?

Svakako, sve te moje aktivnosti su samo doprinijele da skupim znanja, hrabrosti i krenem u solo karijeru.

Kako je išao glazbeni razvoj Ive Jurića? Otkud je sve počelo i kako se razvilo u ovo što je danas?

Sve je počelo nekad 2004. godine, kada me moja majka dovela kod maestra Dragana
Filipovića. On mi je pokazao prve akorde na gitari, a ja sam uz to malo i zapjevao. Nedugo nakon toga sam počeo pjevati u Katedralnom zboru za mlade, a usporedo s time imao sam srednjoškolski bend. Uvijek sam uživao svirajući i pjevajući pred publikom, nekako sam bio siguran u ono što radim. Nekoliko godina poslije toga, nakon što je i glas polako poprimao muške karakteristike (smijeh), priključio sam se u akademski zbor Pro Musica s kojim sam imao čast pjevati jedne od najtežih stvari glazbene literature kao što su dva Requiema; Mozartov i Verdijev. Godine 2007. nastala je klapa Krš koja je imala niz značajnih nastupa kao što su Večernjakov pečat, emisija „Lijepom našom“, Etno fest Neum, itd… Vokal sam i gitarist grupe Rondo koja svira svatove, zabave i sve ostale prigode koje traže dobar bend. Znači devet godina pjevanja i sviranja, a nadam se da će ih biti još puno.

Kao student prava, imate li želju jednoga dana “zapjevati” u sudnici? Kakve su Vaše ambicije po završetku faksa?

Pravni fakultet je doza neke sigurnosti u mom životu. Glazba je ono što volim, ali uvijek valja imati, kako kažu, plan B. Nikad ne znaš što život nosi, tako da bih volio biti spreman na sve.

Imate li u vidu neke nove projekte?

Iduću pjesmu možete očekivati na proljeće. Već sam počeo raditi na njoj, ovaj put s mojim prijateljem gitaristom i kantautorom Martinom Pavlovićem. Tako da možete očekivati nešto malo drukčije, brže, onako bendovski da pred ljeto malo podignemo atmosferu.

K.J./Pogled.ba



7 komentara

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.