Godišnji odmor je pravo, a ne obaveza radnika

Vrijeme je godišnjih odmora i svaki zaposlenik ima pravo na korištenje odmora koje je definiran člankom 47. Zakona o radu FBiH, (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18).

Navedenim člankom je propisano da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana, s tim da izuzetno godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.

Prema važećim propisima u FBiH, godišnji odmor predstavlja pravo, a nikako obavezu radnika, piše poslovni portal Akta.ba.

Radnik stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada, ukoliko se prvi put zaposli ili ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana.

Ukoliko radnik nije stekao pravo na puni godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Trajanje godišnjeg odmora i način korištenja su propisani člankom 49. Zakona o radu FBiH. U slučaju da radnici imaju pravo na godišnji odmor u dužem trajanju od minimalno propisanog navedenim zakonom, isto se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme blagdana u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustva sa rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.

NAČIN KORIŠTENJA GODIŠNJEG ODMORA

Prilikom utvrđivanja trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na način kako je utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

Poslodavac utvrđuje plan korištenja godišnjeg odmora, u konzultaciji sa radnikom. Poslodavac je dužan obavijestiti radnika pisanom odlukom o trajanju godišnjeg odmora i periodu korištenja, najmanje sedam dana prije odlaska na godišnji odmor.

Za vrijeme trajanja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini od 100%. Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela.

Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio može koristiti u tijeku kalendarske godine u trajanju od najmanje 12 radnih dana, a drugi dio najkasnije do 30. lipnja naredne godine. Ukoliko radnik ne iskoristi godišnji odmor na navedeni način, nema pravo prijenosa godišnjeg odmora u narednu godinu.

Prema navedenim zakonskim propisima, radnik koji u tijeku kalendarske godine nije iskoristio prvi dio godišnjeg odmora u trajanju od najmanje 12 radnih dana, ne bi imao pravo da preostali godišnji odmor prenosi u narednu godinu.

Ukoliko je radnik iskoristio sve dane godišnjeg odmora u tijeku kalendarske godine, 1.1. naredne godine stječe pravo na puni godišnji odmor za tu godinu, uz suglasnost poslodavca.

Radnik može koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on želi, s tim da mora obavijestiti poslodavca najmanje tri dana prije korištenja.

USKRAĆIVANJE PRAVA NA GODIŠNJI ODMOR

Međutim postoje i situacije kada radnik iz nekog razloga ne može koristiti godišnji odmor, na koji se način onda regulira isplata naknade za Akta.ba su pojasnili iz odvjetničkog ureda Marić & Co.

Kažu da se u skladu sa člankom 51. Zakon o radu, radnik ne može odreći prava na godišnji odmor. Također, radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu u skladu sa člankom 52. stav 4 Zakona o radu.

Poslodavac ni u kojem slučaju ne smije svom radniku isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, odnosno svakom radniku se mora omogućiti korištenje godišnjeg odmora, bez obzira želi li on to ili ne.

Poslodavac koji uskrati radniku pravo na godišnji odmor ili mu isplati naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju prestanka ugovora o radu, bio bi odgovoran za prekršaj za koji je predviđena novčana kazna od 1.000 KM do 3.000 KM, a u ponovljenom prekršaju novčana kazna od 5.000 KM do 10.000 KM za poslodavca – pravnu osobu.

Za isti prekršaj Zakon o radu propisuje i novčanu kaznu od 2.000 KM do 5.000 KM za odgovorno lice kod poslodavca koji je pravna osoba direktora društva, kazali su iz Marić & Co.

Što se tiče slučaja dozvoljene isplate naknade plaće za neiskorištene dane godišnjeg odmora, pojasnili su da člankom 52. stav 4. Zakona o radu je regulirano da u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskoristio krivicom poslodavca.

U praksi se prestanak ugovora o radu smatra prestankom na bilo koji od načina reguliranih Zakonom o radu, to jest sporazumom poslodavca i radnika, stjecanjem uvjeta za mirovinu, otkazom ugovora o radu, istekom ugovora o radu na određeno vrijeme, i drugo.

Poslodavci su uvijek u obavezi da radniku omoguće da prije prestanka ugovora o radu iskoriste cijeli stečeni godišnji odmor za konkretnu kalendarsku godinu.

Ukoliko se godišnji odmor ne može u cijelosti ili dijelom, iskoristiti zbog objektivnih okolnosti, kao na primjer, broj neiskorištenih dana godišnjeg odmora je veći od preostalih dana radnog odnosa, ili dužine otkaznog roka ili radnik ne može iskoristiti godišnji odmor zbog potreba rada i predaje posla kod poslodavca i slično, poslodavac je u obavezi radniku isplatiti naknadu plaće za sve neiskorištene dane godišnjeg odmora, kazali su.

Iako nije jasno regulirano zakonom, može se zaključiti da poslodavac ne bi trebao biti u obavezi radniku isplaćivati naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju kada radnik daje otkaz ugovora o radu bez posebnog razloga.

U tom smislu bi se uvjetno rečeno moglo smatrati da radnik nije iskoristio sve dane godišnjeg odmora bez krivice poslodavca jer je svojevoljno odlučio dati otkaz bez posebnog razloga i shodno tome svojom krivicom nije iskoristio godišnji odmor kod poslodavca.

Međutim, kako ovakav stav ovisi od mnogo čimbenika npr. radnik nije uspio iskoristiti godišnji odmor zbog potreba rada i organizacije rada kod poslodavca i slično, te kako nema posebnog stava sudova po ovom pitanju, to poslodavci uglavnom isplaćuju naknadu plaće svim radnicima koji nisu iskoristili godišnji odmor, a kojima prestaje radni odnos bez obzira na način prestanka.

Člankom 52. stav 3 Zakona o radu je regulirano da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, u visini plaće koju bi ostvario da je radio. Na isti način se obračunava i naknada plaće za neiskorištene dane godišnjeg odmora. Dakle, uzme se u obzir plaća radnika za puni mjesec dana, te sa na bazi obračunatog iznosa plaće po danu, obračuna iznos naknade plaće za određeni broj dana neiskorištenog godišnjeg odmora, pojasnili su iz Marić & Co.

Ova naknada plaće se obračunava u bruto iznosu na isti način kao i plaća. U svakom slučaju, obračune ovih naknada plaće je izvršava računovođa.

I radnicima kojima je radni odnos zasnovan na određeno vrijeme, radni odnos prestaje istekom roka određenog ugovorom, poslodavac je dužan omogućiti da iskoriste godišnji odmor prije isteka roka na koji je ugovor zaključen.

NEISPLAĆIVANJE NAKNADA – POKRETANJE PROCESA

U slučaju da poslodavac radniku nije ili iz nekog razloga ne želi isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor radnik može izvršiti svoje potraživanje.

Prema Zakonu o radu, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, uključujući i pravo na korištenje godišnjeg odmora ili isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju prestanka radnog odnosa kako je gore navedeno, može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.

Iz Marić & Co kažu da ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ili postizanja dogovora o mirnom rješavanju spora ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom.

Radnik može i direktno bez prethodnog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava, podnijeti tužbu radi ostvarivanja prava na isplatu naknade plaće za neiskorištene dane godišnjeg odmora pred nadležnim sudom, u kojem slučaju je radnik dužan da dokaže da je stekao pravo na određeni broj dana godišnjeg odmora, da nije iskoristio i koji točno broj dana godišnjeg odmora, te da mu poslodavac nije omogućio da iskoristi te dane godišnjeg odmora.

Također je radnik dužan dokazati i visinu naknade koju potražuje koja se uglavnom dokazuje vještačenjem po vještaku financijske struke koji u tijeku postupka utvrđuje visinu navedene naknade na osnovu dokumentacije koju radnik predloži kao dokaze u postupku te po potrebi dokumentacije kod poslodavca.

Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze.

(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)