Godina od smrti heroja i generalske poruke: “Duh Hrvata nije lako slomiti!”

Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!, rekao je general Slobodan Praljak pred Haaškim sudom nakon što je pravomoćno proglašen krivim. Razočaran presudom, nakon toga popio je bočicu otrova.

Navršilo se točno godinu dana od srijede 29. studenog 2017. kad je okončan najdugovječniji sudski proces ikada, a vjerojatno i jedan od najkompleksnijih u povijesti.

Proces u kojem je donesen konačan, ali i vrlo diskutabilan, zaključak kako su šestorica Hrvata iz Herceg-Bosne Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić ratni zločinci, odnosno dio šireg “Udruženoga zločinačkog poduhvata” s ciljem etničkog čišćenja, progona i istrebljivanja Bošnjaka/Muslimana, koji svoje korijene ima u Republici Hrvatskoj, predvođen prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom.

U donesenoj pravomoćnoj presudi Haaškoga suda Prliću je potvrđena zatvorska kazna od 25 godina zatvora. Stojiću, Praljku i Petkoviću potvrđena je kazna od 20 godina zatvora, Ćoriću je potvrđeno 16 godina zatvora, dok je Pušiću potvrđena jedinstvena zatvorska kazna od 10 godina. Ukupno 111 godina zatvora.

Je li pravda ikada bila cilj?

Unatoč svim dostupnim dokazima koje je obrana “šestorice” ponudila, dokumentima, činjenicama koje su iznijeli i koje odgovaraju realnom stanju na terenu, suci u Žalbenom Vijeću Međunarodnoga suda za ratne zločine u Haagu, predvođeni predsjedavajućim Maltežaninom Carmelom Agiusom, utvrdili su jedan presedan u međunarodnom kaznenom pravu. Iz cijelog procesa selektivno, neobjektivno i pristrano su odabrali komadiće slagalice koje je ponudilo Tužiteljstvo Haaškoga suda, i koja je izgleda bila poznata odavno, samo je mnogi nisu htjeli vidjeti.

Pokazalo se toga dana kako za Haaški sud ne vrijedi ona floskula kako “pravo i pravda nisu uvijek isto”, jer u tom sudu pravda kao da nikada nije ni bila neki konačan cilj.

Iako je službeno nastao s ciljem utvrđivanja istine za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije, stvaranja mogućnosti pomirenja, kažnjavanja ratnih zločina, te mogućnosti svojevrsnoga zadovoljenja pravde za sve žrtve, s jasnim vremenskim odmakom teško da se može govoriti da je bilo što od toga taj sud u potpunosti ostvario.

Teško je tražiti istinu među sucima koji nemaju nikakva iskustva oko ratnih sukoba, dolaze iz različitih dalekih područja, pa samim time nemaju nikakvih dodirnih točaka s bivšom Jugoslavijom, a kamoli da poznaju povijest tih zemalja i naroda, a zasigurno ne poznaju (dovoljno) kako se odvijao rat na ovim područjima.

Ipak, jedan čovjek nije mogao prihvatiti bezobrazno “cerenje” međunarodne pravde, točnije preplaćenih pravnika s moralno superiornim stavom u odnosu na “primitivne Balkance koji svako malo ratuju”. Hrvatski general Slobodan Praljak, nakon što mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora, napravio je jedan potez koji je bio naizgled protiv njega samoga, ali potez vrijedan toga da ta presuda ne prođe kao “još jedan običan dan u uredu” haaških sudaca.

Nakon što je s prijezirom odbacio tvrdnje suda da je ratni zločinac i ispio bočicu otrova, u sudnici je nastala totalna konfuzija i muk. Samodopadne hladne osmjehe haaških birokrata zamijenili su šok i nevjerica. Po zahtjevu obrane, suđenje je privremeno prekinuto, a general Praljak hitno je odvezen u bolnicu, ali djelovanje otrova bilo je presnažno i nije mu bilo spasa.

Završena istraga o smrti generala Praljka

Haaški sud u proteklih je godinu dana izvršio istragu, ali nije utvrdio na koji način je Praljak unio bočicu otrova.

U njihovim redovima oko generala Praljka ključno pitanje bilo je “Kako?” a ne “Zašto?”.

Ostalo je nerazjašnjeno na koji način je general unio bočicu otrova u sudnicu u Haagu, ali isto tako ostaje nerazjašnjeno pitaju li se ikada ti hladni birokrati jesu li postupili ispravno?

Uvjeren u nevinost

Odmah isti dan doznalo se kako bi general Praljak, da je prihvatio ovakvu kaznu, uskoro mogao postati slobodan čovjek. Naime, prema međunarodnim propisima optuženik nakon odslužene 2/3 zatvorske kazne ima pravo podnijeti zahtjev za slobodu, a s obzirom na to da se general Praljak dobrovoljno predao u travnju 2004. godine, i da je od tada gotovo cijelo vrijeme bio u pritvoru, takvi uvjeti vrlo brzo bi se stekli.

Ali za nekoga tko ima izrazito izgrađen intelekt, etičnost, čast, hrabrost i jasno istaknute principe, ovo što se dogodilo u sudnici u Haagu bilo je i više nego neprihvatljivo.

Zbog toga je general Praljak odlučio poslati jasnu poruku oduzimanjem vlastitoga života, jer ga je od svega najviše boljelo nepravično suđenje, a jednostavno nije mogao nastaviti živjeti s vječnom etiketom ratnoga zločinca.

Možda je dao naslutiti kakav će biti njegov čin u konačnici kad je tijekom završne riječi svoje obrane prije prvostupanjske presude rekao:

Nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta – znam da nisam kriv. Časni suče Antonetti, ako vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti.

Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu, jer ste vi pravični.

Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to mišlju, riječju, djelom i propustom. Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobro ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti pa postane moguće ono što nije bilo moguće, pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje, onda ću ja biti u zatvoru samo zato što je sud sila. A to zbilja ne bi bilo ništa novo.

Mlake reakcije s vrhova

Čin generala Praljka pogodio je veliku većinu hrvatskog naroda i u BiH i u Hrvatskoj, a presuda “Šestorci” označena je kao “nepravedna, selektivna i zlonamjerna”.

Hrvati su u velikom broju mirno i dostojanstveno u tišini odavali počast generalu Praljku u svojim mjestima, paleći svijeće i moleći za njegovu dušu.

Presudu su u početku oštro kritizirali iz hrvatskog državnog vrha, ali i vrha politike Hrvata u BiH, da bi nakon toga i jedni i drugi, kad su se “ohladile glave” i pod međunarodnim pritiskom, uvelike ublažili svoju retoriku, ističući kako je “presuda takva kakva je, ali ona se mora prihvatiti i s njome se mora živjeti!”

Vodeći ljudi u hrvatskoj politici isticali su kako je Hrvatska kao država učinila apsolutno sve što je bilo u njezinoj moći kako bi pomogla šestorici optuženih Hrvata i kako bi zaštitila svoju ulogu u ratu u Bosni i Hercegovini. Ali još odavno je bilo jasno kako je za Hrvatsku slučaj “Šestorke Herceg-Bosne” bio sasvim sporedan u odnosu na, primjerice, slučaj “Gotovina”.

Sve izvršne vlasti od travnja 2004. do okončanja ovoga sudskog procesa uglavnom su dominirale u ignoriranju ovog slučaja i ne pridavanju velike važnosti, osim ako se uzme u obzir da su neki politički dužnosnici svojim političkim djelovanjem nastojali izravno naštetiti obranama “Šestorke”.

Stvari su se po tom pitanju počele mijenjati tek 2013. godine kad je donesena prvostupanjska presuda i nakon što je Hrvatska konačno postala članica EU. Pa se i unutar Hrvatske polako počelo shvaćati šire značenje i posljedice ove presude, ali se i pojavila svijest o novoj političkoj poziciji Hrvata. Hrvatska je snažnije počela lobirati u najvećim centrima moći kako bi se ta presuda ukinula, dostavljala je (konačno) dodatnu dokumentaciju obranama optuženih Hrvata iz BiH, a pred okončanje sudskog postupka nastojala se pozicionirati kao prijatelj Haaškoga suda.

Međutim sve to je bilo bezuspješno, a možda – bolje kazano – i zakašnjelo.

Nije zgorega podsjetiti kako je hrvatsko Ministarstvo kulture svojevremeno proglasilo 26 knjiga generala Praljka s autentičnim dokumentima iz Domovinskog rata, “bezvrijednom literaturom” za koju je potrebno platiti dodatni porez. Stoga su sva čuđenja, razočaranost, tuga i nevjerica među pojedinim političkim licima u Hrvatskoj i BiH viđena netom nakon tragičnoga završetka Slobodana Praljka bila po mnogočemu licemjerna.

Nada u reviziju

Pojavile su se odmah tih dana ideje o mogućoj reviziji presude šestorice Hrvata iz BiH preko pravnih mehanizama UN-a, da bi se nakon nekog vremena pojavile informacije kako tu ne postoji nikakva mogućnost revizije, kao ni da se ne može ništa promjeniti niti ublažiti.

Ipak, tijekom posljednjih nekoliko mjeseci ponovno se aktualiziralo pitanje moguće revizije presude, a posebno su tu obol dali članovi Akademije pravnih znanosti RH, koji su odradili iscrpnu analizu presude po narudžbi Ministarstva pravosuđa RH.

Hrvatski pravni eksperti su, analizirajući presudu, utvrdili kako su napravljene značajne pogreške u zaključivanju i utvrđivanju činjenica te da se jedna takva presuda mora temeljito preispitati.

Presudu šestorci moguće pobiti, eksperti pronašli pogreške u zaključivanju

Što će od svega toga biti, ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno – generala Praljka više nitko ne može oživjeti niti vratiti (izgubljeno) vrijeme preostalim haaškim osuđenicima od njih šestorice, a pogotovo ne njihovim obiteljima.

Jesu li Hrvati zaista najveći zločinci Domovinskog rata?

Hrvatima u BiH nije sporno da svaki zločin treba biti sankcioniran, pa bio to i onaj učinjen s njihove strane.

Većina njih čula je za događaje u Ahmićima, Dretelju, Gabeli i Heliodromu, i zasigurno imaju o tome svoje mišljenje. No, s pravom se pitaju je li oko svega toga osuđen krivi čovjek, odnosno krivi ljudi? Također, boli ih što se neki drugi nimalo ne stide svojih zločina nad Hrvatima, štoviše, predstavljaju ih kao “patriotske činove”, a  sankcije za odgovorne pojedince gotovo i da ne postoje, kako od Haaškoga suda tako i od domaćih sudova u BiH.

Hrvate boli Konjic, Jablanica, Bugojno, Grabovica, Trusina, Doljani, Uzdol, Križančevo selo, Buhine kuće, Stipića livada i brojni drugi nesankcionirani zločini počinjeni pod izravnom naredbom vrha Armije BiH. Boli ih što se kroz ovu Haašku presudu nastoji samo njih prikazati kao zločince, bez obzira na to što neki ističu kako ne može biti odgovoran jedan narod već pojedinci.

I točno je da ne može biti odgovoran jedan narod za bilo što, ali kako to da narodu koji je prvi stao u obranu BiH treba dati najrigoroznije kazne za sami zapovjedni vrh njegove vojske? Ono što je presuđeno, ostat će zabilježeno u povijesti, a ta povijest će nakon 50 ili 100 godina pokazati kako je hrvatski narod prema ovoj presudi dao “najzločestije” pojedince u nesretnom ratu u BiH.

Hrvati zasigurno nisu zaboravili generala Praljka, makar su oni koji su bili u poziciji moći to učinili kad je generalu najviše trebalo.

Među velikom većinom hrvatskog naroda, čin generala Praljka u sudnici označen je herojskim.

Čovjek koji je vlastitim tijelom u ratnoj pucnjavi štitio trudnice i žene svojih neprijatelja; grupi Bošnjaka pružio utočište u vlastitoj vikendici, potom ih prebacio u svoj stan u Zagrebu, brinuo se o njima i liječio ih; organizirao humanitarne konvoje pomoći, stao pred masu Hrvata u Hercegovini kako bi se ti konvoji pustili za Bošnjake, jer tako se pomaže i Hrvatima; izvlačio zarobljenu grupu srpskih civila iz logora u Dretelju pod prijetnjom oružja; organizirao izvlačenje i prebacivanje i smještaj 15.000 Bošnjaka/Muslimana iz Stoca i Dubravske Visoravni na splavi preko Neretve i mnogo toga još, između ostaloga bio oženjen Bošnjakinjom/Muslimankom, takav čovjek jednostavno nije bio predodređen da mrzi bilo koga.

Makar ima i onih koji se morbidno naslađuju snimkom dok on ispija otrov i poručuju svim Hrvatima da popiju jednu “Praljkovaču”, generalova poruka je bila jasna: “Duh Hrvata nije lako slomiti!”

Stoga će Hrvati koji budu čitali o generalu Slobodanu Praljku i koji budu u stanju detaljno upoznati njegov lik i djelo samo odmahnuti rukom na ono što su mu pripisali unutar Haaškoga suda i reći:

Slobodan Praljak nije ratni zločinac, mi znamo tko je on bio!

(www.jabuka.tv)

57 komentara

  • SLOBODA JE-Reći i napisati ono što mislim i osjećam
    Haški sud je politički sud i nikad nije trebalo pristati na izručenje naših generala. Zna se tko i kad je potpisao suradnju s Haškim sudom. Zna se tko i kad je izručio i ispratio sve hrvatske general za Hag.”LOCIRATI, IDENTIFICIRATI,UHITITI I TRANSFERIRATI”
    Dana 29.11. 2017 god., ocjene iz haaške presude nesumnjivo su nanijele štetu hrvatskom narodu i generacijama koje dolaze. Da bi Hrvatska mogla raditi na vlastitoj afirmaciji, mora početi čistiti svoje dvorište. To prije svega znači procesuirati sve ljude koji su dostavom neselektivne dokumentacije i lažnim iskazima počinili nacionalnu veleizdaju. Sve one koji su uhvatili,ispratili i isporučili Hrvatske generale u Hag. Cijela Hrvatska javnost danas zna koliko su štete nanijeli ovi ljudi, a to je i svojevrsna opomena meni, tebi i svima nama.

    40
    5
  • Sad slijede zalopoljke, iskazi nekog patriotizma, skupljanje lajkova, osvajanje lakovjernih, lazno pumpanje morala…znao je general za to , zato i nije dao tu slast onima sto bi se slikali kraj njegovog odra i glumili iskrene prijatelje, narode pitam se sad svi sto palite svijece gdje ste bili kad je bio ziv, zar tad za vecinu nije bio udbas i lopov…a gle sad, generale pokoj ti vjecni i narode stoj iza svojih junaka dok su zivi kad odu sve je samo tlapnja

    29
    3
  • Hrvat.Bravo za komentar.
    Vidi naslova majko draga.Čime se mjeri lomljenje duha? Samo puste floskule i bacanija bezveze.Ako ćemo pošteno reći slomljeni smo do kraja i do te mjere da su naši političari ,ako ih se tako uopće može nazvati ,izdali,većina bivših poštenih branitelja pomrlo ili nisu ništa uzeli a onaj ostatak i minhen bojne vara na sitno i jajari,omladina ode vani.Jednom riječju nema nas,uništeni smo,preglasani i nemamo ni volje ni snage ,ni vođu koji bi organizirao ikakav otpor.Bezvoljni i jadni smo eto to smo mi ako hoćete istinu.Pustite vi pok.Generala on je svoje dao, ali šta mi činimo da nastavimo njegov put?Ništa. Šta čine oni koji su u naše ime i ime naše djece potpisivali raznorazne sporazume,Dejtone,Vošinktone..i kusurali se našom zemljom i našom djedovinom za svoj interes.Mislim na našu dragu HR.Opet jedno jeb.no NIŠTA.Onaj nam smanjuje broj zastupnika u Saboru,bivši dvostruki predsjednik priča viceve na naš račun..usput rečeno branili smo i njih i sebe,ginuli,ali olako oni prihvaćaju tog i takve vicaroše i opletu po nama,ismijavaju nas itd..Dakle, nemojmo se lagat nama Hrvatima u BiH nikada nije bilo gore.Nikada.Juga je za ovo naše stanje u kakvu smo sada za nas bila mila majka..Ne kukam za njom,nisam se okoristio, niti bio u vlasti,bio sam branitelj od prvog do zadnjeg dana i zato govorim onako kako vidim i osjećam.Dica su mi otišla,osjećam se uj.bano i to vam je istina.Koga vi više palite? Samo vi palite,pokušavajte, ali za desetak godina dok mi još pomremo koji smo tu gotovo vam je s tim.Nećete se imati kome ni obratiti osim ako ne uzmete taktiku Srba i ne počnete slavit izgubljene bitke kao pobjede.TUGA JE OVO.VOLIO BIH DA NIJE ALI,TUŽNIJE I JADNIJE TEŠKO DA NAM MOŽE BITI.TOČKA.

    33
    2
    • Suosjecam s Hrvatima u BiH, posebno u Hercegovini, jer nam je kolektivna sudbina ista- umiremo. Medjutim, nije nevazno kako umiremo. Neki od nas, suoceni sa smrcu, mole silnika za milost, zudeci za zivotom po svaku cijenu. S druge strane, neki drugi, malobrojni, ne mole silnika, ne zude za zivotom po svaku cijenu. Za njih, zivot bez slobode nije vrijedan zivljenja. Slobodan Praljak je jedan od njih.

      26
      3
  • Praljak je osuđeni ratni zločinac koji je tetralno ispio otrov znajući da će u učmaloj i neobrazovanoj hercegovačkoj rulji samona taj način (a pod cijenu smrti) postati heroj. I u pravu je bio. On je dovoljno inteligentan ratni zločinac, ali i patetičan i kukavica. Dakle, pred cijelim svijetom, čak i većini Hrvata u Hrvatskoj on je ono što i jest – osuđeni ratni zločinac. A ionako je nebitno što manjinska rulja u Hercegovini misli sve dok ono što misli šteti upravo i jedino samo njoj.

    10
    51
  • Dok se neki svađaju za tipkovnicom do tada karavane prolaze:
    1. Generali osuđeni jer se priprema multikulti građanska Bosna sastavljena ne od Hrvata već od Bosanskih Hrvata jer mi nemamo pravo biti Hrvati već kako nam odrede Bošnjaci koji su nastali tek devedesetih godina. Iako smo do sada sumnjali u to vidimo ovih dana kako se slažu kockice Čak smo,po njima, mi Hrvati veći zločinci nego Srbi koji su samo u Srebrenici pobili 7000 Muslimana.
    2. Formiranje vlasti za DF, SDP, i druge multi-kulti a u stvari Bošnjačke stranke, može biti sa svima samo ne sa strankama HDZ(HNS) prohrvatskim.
    3. SDA se u strahu od blokade u Domu naroda još krije pod Komšićevu suknju iako se zna da su ga jedva dočekali izabrati iako ko fol se ne slažu.
    4. Čeka se šta će biti sa Dodikom, hoće li ga ameri ukokati, visoki predstavnik zabraniti rad ili nešto slično pa ćemo onda znati šta će biti s nama
    Zaključite sami vi koji stalno pljujete po našima ako niste jedni od onih koji bi željeli malu Šugoslaviju a takvi su nas kroz dugu povijest koštali milijune života. E moj narode, ne pjeva uzalud Tomson i oni koji pišu za njega pjesme jer imamo toliko onih koji vide samo ispred nosa, ništa dalje njihov pogled ne seže.

    12
    7
    • Srbima Šešelj, Karadžić, Mladić. Hercegovcima Praljak, Mijo Jelić i Kordić. Hrvatima Glavaš, Norac i co. Bošnjacima Naser i ostala bagra. Vidite, nacionalistima bilo koje vrste je jedno zajedničko. Svoje zločince proglašavaju jedino i samo oni herojima, sav ostali, normalan svijet zna da su to zločinci. Prema tome, hrv nacionalist se pogleda u ogledalo i vidi bošnjačkog/srpskog, i obrnuto. Prosto jednostavno.

      11
      18
  • Meni osobno je jako gadljivo koristiti smrt generala Praljka,u dnevno političke svrhe!Nitko nema za pravo ubirati poene i dijeliti lekcije o “lomljivosti duha”…
    Praljak je ispio otrov upravo zbog licemjerstva onih koji mu danas pale svijeće!
    Evo komentar iznad mene dovoljno govori o političkoj svakodnevnici i stanju duha ljudi ispranih politikom,jednostavno tupilo i ne vidi se ništa naprijed.
    Čovjek komentira najlošiju strukturu ljudi u viesti koja priča o nekakvoj “lomljivosti duha kod Hrvata”, kao uzrok svega toga je suicid istinskog hrvaskog domoljuba!
    MOŽE LI NIŽE HADEZOVCI ZAR BAŠ U SVEMU MORATE BITI GOVNA??????
    General je imao ideale,a hrvatski političar unutar takozvane bih-a posjeduje isključivo glad za samopromocijom i osobnim prosperitetom.

    Generale nek se Svevišnji smiluje tvojoj duš!

    10
    6
  • Za Istinu: Zašto ti svoga zločinca Tita, Popa Đujića, Đilasa,Dražu Mihajlovića i ostale zločince iz Šugoslavije ovdje ne spominješ. Očito mi nacionalisti smetamo novoj Šugoslaviji gdje su ljudi ubijani zbog krivo izgovorene riječi, zbog zalaganja za Hrvatsku državu, zbog stana ili bilo kojeg vlasništva na koje su komunisti bacili oko, pa vidimo kako je uži dio Zagreba pun globalista koji su pobili nacionaliste zbog stana.

    10
    3
    • Ja nemam ‘svoje zločince’. Ovom konstatacijom si samo potvrdio da su svij nabrojani usitinu i zločinci. Ti ih dijeliš na svoje i ostale, izgleda. Ja svojih zločinaca nemam. Za mene su svi isti. Ostale nebuloze i teorije besmisla neću da komentiram. Knjige u ruku, savjet ti evo.

      6
      8
      • Imaš ti svoje zločince Periguzane. Ima ih svaka vojska, ali ako je itko bio nevin, onda je to Praljak. Nikakva dokaza nisu imali oni haški kurvini sinovi,. a osudili su ga. Pas im mater pokvarenu.

        2
        1
  • Da nisi živio u ovim šugavim vremenima i šugavoj državi,bio bi HEROJ i to veliki.Zaslužio si to svojim životom i poštenim odnosom spram svih ljudi.

    6
    4
  • U politiku neću ulaziti, a vjera naša kaže: Biblija samoubojstvo poistovjećuje s ubojstvom, a to i jest – samo-ubojstvo. Bog je taj koji odlučuje kad i kako osoba treba umrijeti. Uzimanje sile u svoje ruke prema Bibliji je bogohuljenje.

    6
    7
    • Za Ivana!
      Neki ljudi,premda rijetki radije odabiru umrijeti u pravednu grijehu nego lažnoj istini.
      A general Slobodan Praljak je odlučio završiti život u pravednom grijehu suicida ili samoubojstva kako ne bi nastavio živjeti u lažnoj istini.Ukoliko si moj Ivane u stanju razlučiti te dvije stvari pitao bih te nešto:Koliko bi ljudi na zemaljskoj kugli od njih cca 7 milijardi izvršilo suicid a znaju kako su slobodni ljudi za mjesec i nešto dana?E vidiš General Slobodan Praljak je radije odlučio izabrati smrt i umrijeti u pravednom grijehu nego li nastaviti živjeti u lažnoj istini.A sad moj Ivane još nešto:Što ti misliš zašto je konačno General Slobodan Praljak izvršio suicid premda nauka ima svoj stav i o njemu?On je izvršio suicid jer nije mogao podnijeti stigmu ratnog zločinca jer to odista nije bio niti jednim dijelom svog života.Nije mogao podnijeti da nakon njegove presude njegovi bližnji žive u ubjeđenju kako je on presuđeni ratni zločinac.Ali više od svega on nije želio u trajno nasljedstvo hrvatskom narodu s obje strane umjetno stvorene granice među jedim te istim narodom ostaviti stigmu zločinačkog naroda.Stigme zločinačkih Generala,zločinačkoh HVO-a,zločnačke tvorevine HR H B,cijelog državnog vrha RH u vrijeme Domovinskog rata.I sada konačno moj Ivane pobratime mio misliš li ti kako General Slobodan Praljak nije uspio u svom naumu?Uspio je izvojevati najveličanstveniju pobjedu dobra nad zlim.Pobjedu života nad smrću.I živjeće vječno.Slaviće ga puci nakon pukova.Trebao bi ga slaviti i ti Ivane premda je samoubojstvo grijeh.A konačni sud o tom grijehu nećeš donijeti ni ti ni ja,niti ijedan ovozemaljski sud već milosrdnoi Otac,koji će mu biti posebno blagonaklon,u to sam uvjeren.I za tu nakanu ću moliti dok sam živ zajedno sa svojom obitelji.
      Pozdrav!

      17
      5
      • Suicid je ubojstvo. Jedan od deset Božjih zapovijedi slovi: Ne ubiji!

        Samoubojstvo je ozbiljan grijeh protiv Boga pa vi relativizirajte i manipulirajte koliko želite.

        Dosta patetnične mitomanije, pa nismo srbi!

        3
        7
      • Očekivao sam ovakve reakcije.
        Pa kako vi to ne znate o samoubojstvu a na svakoj misi ste možda u prvom redu, desno? Propala politička agenda je uzrok ovog teškog grijeha. Neki se peru preko mrtvog generala vješto zakamuflirajući svoju nesposobnost. Znam ja da sam lažov kad tvrdim da nikoga do 29.11. 2017 nije zanimalo kada su oni svi otišli i boravili sve ove godine u Haagu a sad krokodilske suze rone.

        Generalov čin samoubojstva osuđujem, ali isto žalim za ovim čovjekom.

        Čuj ovog, diva Grabovčeva… koliko ja znam diva je ubijena od turske ruke, dakle nije digla ruku na sebe…

        2
        2
  • Za istinu: Ali Tita jednog od najvećih zločinaca ne spominješ. Floskulama da su svi zločinci si proziran. Ne vidim puno žugatora kako spominju partizane koji su pobili stotine tisuća Hrvata ali zato zorno osuđujete HDZ pod kojim je ostvarena kakva takva Hrvatska ali je NAŠA, i isto tako izdižete iznad svih pojedinačne zločine kojih u svakom ratu ima a pitam se često je li zločin ako si u okruženju od neprijatelja kao što je bila Središnja Bosna, kao što je bila Hrvatska Republika Herceg Bosna jer gdje je ona bila Hrvati su ostali zaštićeni od potpunog nestanka. Neki i danas mute vodu ne bi li nas bilo što manje, vode propagandu kako je sve crno kako se treba iseliti, kako su svi samo lopovi, kako je Jugoslavija bila bolja a nisu imali ni dvoje cijele čarape, mute vodu dokle svi naši ne posustanu i dođu oni probosanski zato političari izabrani od našeg naroda ne dajte se, oni koji ne žele jugoslaviju su uz vas jer se sjećamo kako je bilo kada su nas tuđi branili, bolje da nas nisu branili. Narode čitajte malo knjige pa i one koje su zabranjene.Tu ćete pronaći kako neko područje globalisti dovedu pod svoju šapu: Prvo ogađuju, lažu na političare koje bira narod, naprave pomutnju među narodom tako da malo laži, malo istine pa više ne znaš šta je istina, zatim ih ucjenjuju, ako neće tako onda ih ubiju kao što su Sadama, Gadafija, pokušavaju i Sirijskog ali još im nije uspjelo. Svi ovi što mute vodu, znaju dobro o čemu govorim. Zato narode ne dajte ovim mutikašama kojima ništa u današnjoj vlasti nije dobro ali im je očito za šačicu škuda bilo dobro u šugoslaviji. U Hercegovini ima toliko automobila da nema dovoljno puteva jer smo mala regija, visoka moda na ulicama, svadbama, krizmama, pričestima, noćni izlasci omladine ko u Holivudu, kuća od 200 m2 koliko hoćete, više se daje uza mobitel nego se u jugoslaviji za brašno, mogu nabrajati do sutra, vi koji se povodite za crnilom uzmite slike iz albuma sedamdesetih, osamdesetih i usporedite i sve će vam biti jasno odakle vjetar puše, s Dinare ili…..

    4
    3
  • Za Suicid: Lagati je isto smrtni grijeh, koliki ovdje lažu da bi postigli jeftine političke poene što je dupli grijeh” Ne iznosi lažnog svjedočanstva “

    6
    1
  • pa ljudi moji imali iko pametan zasto sa 3,5god iso osobno na liniju svaki teren sada neman ni penziju ni skrb a djeca mi rastu sta da im kazem a triba novaca sta je ovo narod mrije niko se nerada samo gleda se ko je veci tajkun svak ide ljemu a od mene bjezi sto je reci ovo braco moja nisan zocinac ni lopov staje neznam vise

  • svi ovi koji kukaju kako nas je malo ,kako smo izdanii, kako smo preglasani, kako smo zaboravljeni itd…do jutra!
    Otkud toliki pesimizam?
    Koliko godina imate pa svijet oko sebe gledate tako crno i baš ništa ne vidite pozitivno?
    Nema nas, nestajemo, siromašimo, ne pitaju nas ništa i takvi hvalospjevi gluposti koji nemaju kraja.
    Čovjek s tolikim negativnim emocijama ili obitelj pa čak i narod osudio je sam sebe na propadanje.
    Nije sve tako crno kako se nekima čini..
    nekad i naizgled loše stvari na kraju vode nekom dobru a kamoli ne bi one koje su u sebi dobre.
    S druge strane kad čovjek čita ove jadne širitelje defetizma, beznađa i očaja oko sebe , onda se barem razuman čovjek mora zapitati a tko je traj tko nasm sve to čini?
    Tko je taj pojedinac, narod ili neka politička partija koji ili koja je toliko moćna da može odlučiti ili odlučivati o sudbini jednog kraja, pokrajine ili pak cjelog naroda.
    Osvrnite se oko sebe (malo) vi širitelji beznađa i defetizma bez uporišta , oko sebe!
    Tko je taj ili tko je ta sila , koja bi nas Hrvate mogla zbrisati s naših područja na kojima smo oduviijek?
    Kad kažem zbrisati onda nikako pod tim ne podrzumijevam nikakvu sil, ili ne daj Bože ratno stanje koje bi se na neki način u tim riječima moglo iščitati.
    Jednostavno je , nas Hrvate nitko ne može obespraviti , nitko nas ne može silom iseliti i nitko nas ne može poniziti osim nas samih.
    Nas samih!Nitko drugi.
    Mi se jedino moramo čuvati sebe i naših promašaja koji nas počesto zatrpavaju zahvajujuči u prvom redu našoj gluposti, našoj slabosti, našoj bojazni iz koje iskače strah koji nema osnove.
    Iz svih tih naših nepotrebnih i neopravdasnih nedoumica, strahova, bojazni iščekivanja ,iskače samo ono što sami sebi činimo i sami ne uspijevamo shvatiti koerijene naših slaboća i presječi ih energičnim zamasima koji ne će više hraniti taj naš jal iz kojeg izviru tolike naše slabosti koje nisu ništa veće negoli one iste koje imaju drugi oko nas(možda i veče) ali ih oni itekako znaju prikriti, prigušiti glas njihov i učiniti ga nečujnim za one koji bi ga možda trebali čuti i tako shvatiti da i oni drugio oko nas imaju iste naše slabosti i mane kao i mi..
    Možda i veće.Ja sam siguran da im nije ništa bolje nego nama negoli dapače -gore..
    A Hrvati (barem neki za koje nisam siguran uopće jesu li i to što se predstavljaju i ako kojim čudom jesu-onda ,doista , kakvi su to Hrvati?
    Mlakonje, mekušci, kukavice, slabiće, pesimisti?
    Takvi, jedno je sigurno , nemaju budučnost!
    A mi Hrvati, naši pretci, naši stari , naši pradavni, nisu bili ni kukavice ni mekušci..
    Povijest nam kaže iz svake stope i ledine progovara da je to istina..
    DA SU BILI JADNI, nas odavno, ne bilo ovde..
    Stoga, kad kukate, kad kmečite za bilo čim što je prošlo i više se ne vraća ,kao i kad kmečite za punim švapskim stolovima (teško zaradjene) Anđine hrane koja miriše i odiše mirisom danajske velikodušnosti, za trenutak zastanite.
    Sjetite se Domovine, sjetite se obitelji , sjetite se svojih najdražih i več će vam biti lakše..
    nemojte unositi beznađe i defetizam medju ovaj narod ,osim ako niste zlobnik koji je plaćenn za taj prljavi posao i radi ga do kraja..
    Opstaće ovaj narod usprkos mnogim vama koji bi ga najradije iselili, raselili ili zamjenili..
    Kao što je sjajan srpski pjesnik iz Hercegovine , Aleksa Šantić , pjevao tužopojke o svojima ili nekim drugima koji odlaze nekamo daleko i olako ostavljaju rodni kraj, zaboravljajuči svu svoju povijest kao da je nikad nije bilo-šireči oko sebe nadu i optimizam u riječima-OSTAJTE OVDE..
    Sunce tuđeg(švapskog ili irskog) neba neće vas grijati kao ovo ovde..
    Neće se to mnogima svidjeti je r švapski lonci su ipak i uvijek puni lonci i uvijek če se naći onih koji će kao Židovi u pustinji mrmljati i ispod glas govoriti o punim egipatskim loncima..
    Ti su lonci bili za robove namjenjeni i za one koji teškim radom dobivaju naknadu za svoj rad obilno punim loncima ali su ipak bili robovi i jeftina radna snaga..
    To je povijesna i biblijska istina i nitko je ne može osporiti sve i kad bi htio..
    Ne treba gubiti nadu i spas vidjeti u punim švapskim loncima koji tako zamamno mirišu,barem na prvi pogled.
    No , pravo je pitanje što se krije ispod!
    Nitko nikad ništa ne daje ni poklaanja zabadava.
    To bi mi Hrvati morali prvi u Europi znati i urezati u kolektivno pamčenje i memoriju duše našeg naroda,,
    Kod Srba je slično ili blizu, i oni su narod koji oko sebe vide samo mračno , beznadno i sivilo.
    Nije nikad tako crno kako se čini.NIKAD.
    Svi mi možemo bolje!
    I jedni i drugi i treći..SAMO SE OSVRNITI OKO SEBE I NE VIDJETI NEPRIJATELJA U ONIMA KOJI SU TI BLIZU..
    Onima koji djele skoro iste probleme kao i mi..
    Problema nam nikad nije manjkalo na ovim prostorima..
    i jednima , idrugima i trečima.
    Ono što ih karaktereizira , ono što ih povezuje(za sve nas i za sve one koji žive s nama) jee to da su uvijek dolazili izvana..
    Uvijek ili gotovo uvijek..
    Naš problemi su trebali nekom drugom kako bi nas uvalio u još veče probleme koji evo traju stoljećima i ne vidi im se kraja..
    A riješenje je tu.jednostavno i dohvatljivo.
    Na nam je odluka, uvijek je i bila..
    ne može nitko treći, peti ili šesti odlučivati o nama a bez nas.
    ČESTO SE TO ČINI ZBOG NAŠIH ZLOBA I SLABOSTI , KOJE SE NA KRAJU UVIJEK (SVIMA) NAMA RAZBIJU O GLAVU A NE NEKIMA TAMO TKO ZNA OTKUD..
    Ima nade i, uvijek ju je ibilo , ako se želi, pa makako se zvao onaj blizu mene ako je spreman pružiti ruku pomirenja i iskreno ju stisnuti..
    Onako muški ili ženski, neka je samo od srca i iskreno bez ikakvih primisli i dodatnih zaračunavanja..
    Pokoj nek je vječni našem Generalu i velikom čovjeku, borcu ,ratniku ali iznad svega humanistu i čovjeku s velikim slovom Č.
    Bio je častan čovjek kakvih danas malo ima ali ih ipak ima..
    Vidio je tko nam upravlja i tko na ssudi.
    Oni isti koji su nas i željeli zavađene, ratoborne i željne ubijanja.
    Takvi su nam sudili i još danas nam sude..
    general ih je odavno shvatio i pročitaoo.
    On je za njih mlakonje i kokošare, smutljivce i bezmude suhoparne činovnike doista bio mitski Odisej koji ih je u svemu daleko nadvisio..
    I da, bio je čovjek…veliki čovjek sa srcem za malog čovjeka…
    Običnog malog čovjeka , ma kako se on zvao i koje nacionalnosti bio.
    Takav je čovjek bio Slobodan Praljak -mali-veliki čovjek u čudnom vremenu i svijetu čudnih vladara i ojoš čudnijih sudaca s nerazumnim smislom i osjećajom za pravdu..
    Za pravdu koja ne želipravdu..
    U takvom svijetu sebe nije vidio slobodan čovjek i slobodan duh S.Pralak..
    Takav je bio on..velik i smion, gord i uznosit.
    Slobodan Praljak -čovjek i ratnik, pravednik i mučenik za sve željne pravice..
    neka ti je laka ova napaćena hrvatska zemlja veliki- mali čovječe iz istog takvog naroda.

    9
    2
  • Prica o nesretnom Praljku je tragikomicna,njegov vojni put je bio vise intriga nego jedna duhovna,moralna i nacionalna obveza.Svoj zivot od rodenja pa do pocetka rata moze se reci slobodno po zivotnoj zbilji da pokojni g,Praljak nije bio covjek koji je imao korijene cvrste nacionalne,otac je bio zlocinac i ubojica koji je odlucivao o zivotu i smrti Hrvatskih domoljuba.KP je ucinala od njega mostruna koji je sve mrzio sto je imalo moralne,krscanse i nacionalne vrijednosti.General Praljak je bio u strahu za svoj zivot,sigurnost,karijeru jer nakon sto je se raspala SFRJ svi sinovi bivsic kos,UDBE,Milicije su se nasli u pasteti nisu znali kako dalje.Sto zelim reci g.Praljak nije mogao biti pravi istinski domoljub kad ga je obitelj odgajala da mrzi sve sto se zove Hrvatsko.Zato nije cudo sto je s ovim cinom nastavio da pere savjest svojih predaka ,oca.Ljudski i iskreno , Praljak je bio agnostik i ateista nije vjerovao sam u sebe njegova duhovna slabost ga je dovela u tesko iskusenje i stavio je ruku na sebe.Njegov cin nije poslao poruku nikakvu nikome a sebi je ostatak zivota skratio zauvijek.U pravnom smislu je izdan od Hrvata koji nisu dokaze prikupljali valjano stoga zalosno je da se na njegovoj tragediji trguje politickim poenima i ostatak hdz otpada nastoji jos neki sitni profit usicarit.Na kraju se treba reci da je na cudan naci postao i vlasnik,impesivnih gospodarskih objekata sirom lijepe nase tako da je tjekom ratnih dana mislio i o buducnosti svoje zene i zenine djece.

    1
    3
  • Bjelodano je jasno da su ovi ljudi prineseni na kradezenjarski žrtveni oltar. Niti oni sami, u najgorim scenarijima, nisu mogli vjerovati da će uslijediti ovo što su doživjeli. Mislili su se vratiti kao heroji, kao što im je i obećano, i u osobnom razgovoru sa jednim, računao je na dvije, najviše tri godine do povratka kući. Nemam pristupa vrelu njegovih informacija, pa mi nije jasno na čemu se temeljilo njegovo predviđanje. Kako su bili neposredni izvršitelji tuđih naloga, njihova uloga se sastojala biti brana upravo prema tim nalogodavcima kojima su bili slijepo odani, a za koju poslušnost su već bili debelo, debelo nagrađeni. Mogli bi to pojedinačno obrazložiti i lako dokazati kako su iz prijeratnog sloja “siromašnih crkvenih miševa”, u predratnom, ratnom i postratnom vihoru postali jedni od najbogatijih, najutjecajnijih, najuglednijih i najmoćnijih ljudi na ovim prostorima, ali to neka ostane tema za neka druga vremena. Ovdje je bitna njihova žrtva, kako osobna na koju su dobrovoljno pristali, tako i ona prisilna koja se iz dobrovoljne pretvorila. Od intelektualaca ovoga ranga sam očekivao puno više, posebno iz razloga što su znali iz kojega gnijezda odlaze i kakve stanare u njemu ostavljaju, jer su ih oni othranili, odnjegovali, odgojili. Međutim, brzo učenici naučiše lekcije i svoje učitelje ostaviše na žrtvenome oltaru, jer netko mora biti kriv. Konstrukcija krivice je napravljena, sve je posloženo, tu je već pripremljena optužnica i samo je nedostajalo krivaca, a kad tamo imaš ih hrpu i to po vlastitom izboru. I sada ovi koji ih nasukaše i poslaše u nepoznate kazamate su kao fol trebali da im i pomažu? Malo sutra? Pa ako bi njima pomagali onda bi sebe izlagali opasnosti, uostalom ovi su se dobrovoljno prijavili biti “krivci” pa neka tako i ostane. I što su nalogodavci poduzeli po pitanju pomaganje dokazivanja njihove krivice? Naravno ništa, još su pomagali i MKS da ih još više uvale kako bi ovi prestali dublje kopati u dohvaćanju drugih krivaca. Praljak, kao vjerojatno najinteligentniji među njima(upitna je i njegova inteligencija s obzirom na pristanak uloge koja mu je dodijeljena), je davno shvatio o čemu se radi i pripremio scenarij koji je odigrao maestralno, s ulogom na najvišoj mogućoj razini, vlastitim životom. Na tome mu svaka čast i kapa do poda. Ostali će, po puštanju iz zatvora, nestati u bespućima hrvatskih nekretnina koje su nagomilali, opterećeni hipotekom ratnih zločinaca i nikada neće biti u prigodi baviti se eventualnim dokazivanjem svoje nevinosti, jer partija koja ih je poslala to neće dozvoliti.

    4
    2
  • Svojim činom general Slobodan Praljak zadao je težak udarac Haškom sudu i lažnom moralu Zapada, a sa svog naroda je skinuo stigmu zločinačkog. Prisjetimo se samo kako su svi unezvjereni bili jer im je uništio paradu.
    Njegovo samoubojstvo bilo grijeh ili ne herojski je čin.
    A Gospodin će oprostiti jer je velik. Mi ćemo se zato moliti.
    Hvala Generale!
    Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

    • Smrt generala Praljka je poraz hrvatskog naroda. General je jasno ukazao kakav smo narod.

      Lažite si sami u džep. Nikakvi entiteti, federacije, građanske opcije, herceg bosne i slične pizdarije. Samo i jedino priključak Hrvatskoj definirati kao jasan cilj i čao đaci.

      2
      1

Komentiraj: