Fra Miljenko Stojić: Od ukupno 130 masovnih grobnica na Macelju, istražene su svega 23

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučenika “fra Leo Petrović i 65 subraće”, gostujući u emisiji “Moja Hrvatska”, Laudato TV, podsjetio je kako je u Macelju 4./5. lipnja 1945. pobijeno oko 13.000 Hrvata od strane jugoslavenskih partizana komunista.

Među pobijenima su trojica hercegovačkih franjevaca. Do sada su istražene 23 masovne grobnice od njih oko 130 grobnica, ističe Stojić.

Poziva hrvatsku vlast na istraživanje svih masovnih grobnica.

Nekad je Komisija Hrvatskog državnog sabora vodila iskapanja u Macelju i iskopala je 21 svećenika redovnika, odnosno bogoslova. Međutim ona je kasnije zabranjena kao i mnoge druge, podsjetio je.

Pohvalio je aktivnosti ministra branitelja Tome Medveda i njegova pomoćnika Stjepana Sučića za dosadašnji rad.

Oni rade dobar posao s obzirom u kakvim prilikama rade, a za to su odgovorne hrvatske vlasti, istaknuo je.

Uvjeren je kako iskopavanja ne bi trebala biti pod nadležnosti Ministarstva hrvatskih branitelja nego treba utemeljiti jedan neovisan istraživački ured nezavisan od bilo kakve politike kao što je to u nekim drugim državama.

Dr. Franjo Tuđman preuzimajući vlast progovorio je o pomirbi što je podržala većina hrvatskog naroda. U isto vrijeme progovorio je i o duhovnoj obnovi hrvatskoga naroda što je opet ta većina podržala. Zbog toga smo dobili Domovinski rat i na njegovim temeljima nastavljamo graditi svoju državu. S druge strane, Parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006. pozva na međunarodnu osudu zločina totalitarnog komunističkog režima stavljajući ga tako uz bok nacionalsocijalizma i fašizma, čega se posebno sjećamo 23. kolovoza. A zapadni povjesničari još prije toga svrstali su Josipa Broza Tita na 9. mjesto suvremenih ubojica, podsjetio je Stojić prenosi HRsvijet.net.

Osvrnuo se i na istupe bivšeg predsjednika RH Ive Josipovića.

Uzimajući ovo u obzir lako shvaćamo da je Josipovićev spomenuti govor zapravo govor mržnje temeljen na lažnim “činjenicama”. Pristajući uz komunističke zablude on našu, valjda i svoju, hrvatsku Državu nastoji svrstati na pogrješnu stranu. Provjerene činjenice, pak, idu ovako. Pročitao sam literaturu koju Josipović spominje, ali i više od toga iz istoga izvora. Rađena je na temelju lažnih izvješća o jugokomunističkom osvajanju Širokog Brijega 7. veljače 1945. To je uspješno dokazao povjesničar Vladimir Šumanović svojim člancima u Časopisu za suvremenu povijest, koje je Vicepostulatura kasnije prenijela u svome glasilu Stopama pobijenih kao i na portalu pobijeni.info. Da franjevački samostan na Širokom Brijegu nije bio nikakva vojna utvrda, kaže i jugokomunistički plan napada od 5. veljače. U Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu pronašao ga je fra Andrija Nikić 1971. Isti je skupio preko četiristo stranica iskaza svjedoka prve ruke, kazao je.

Iznova se osvrnuo na događaje od 7. veljače 1945.

Jugokomunisti su, probivši crte obrane izvan samostanskog posjeda, u samostan ušli oko 10:00 a ubijanje 12 zatečenih franjevaca počelo je oko 16:00. O tome svjedoči njemačka literatura, literatura koju su pisali hrvatski vojnici, pa čak ponegdje i jugokomunistička literatura.

Što se točno događalo tih teških trenutaka rekli su također sljedeći čija svjedočanstva Vicepostulatura posjeduje. Tadašnji franjevački đaci, a kasnije hercegovački franjevci. Đaci civili koji su ostvarili različite karijere u društvu. Časne sestre koje su bile na dužnosti na Širokom Brijegu. Hrvatski vojnici u njemačkim postrojbama. Pripadnici jugokomunističkih postrojbi koji su zaista ušli u samostan, a ne da su o svemu čuli od svojih političkih komesara, naglasio je.

Osobito se osvrnuo na svjedočenje tadašnjeg mostarskog biskupa don Petra Čule.

Izdvojio bih ovdje posebno svjedočenje mjesnog biskupa don Petra Čule. Odmah je ispitao što se to dogodilo na Širokom Brijegu, ne samo zbog toga što su jugokomunisti, nastojeći stišati negativan efekt svoga poteza, proširili priču da su franjevci pucali na njih i polijevali ih vrelim uljem. Biskup je jednostavno htio doći do istine. Saznavši ju obavijestio je o njoj nadležnu kongregaciju u Rimu već krajem ožujka, a jedan je od najzaslužnijih da je ubojstvo nevinih hercegovačkih franjevaca ušlo u ono glasovito Pastirsko pismo od 20. rujna 1945. Tada je to značilo staviti doslovno glavu na panj, podsjetio je.

Ukazao je i na događaje s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

U obranu nevino pobijenih hercegovačkih franjevaca na Širokom Brijegu na svoj način ustao je i Vrhovni sud SR Hrvatske 1971. odbacivši presudu Okružnog suda u Splitu i dopustivši nastavak raspačavanja knjižice “Široki Brijeg” u kojoj je spomenuto da su pobijeni franjevci na Širokom Brijegu nevini. A bio je to, naglasimo, njihov jugokomunistički sud, istaknuo je Stojić.

Zaključno je podsjetio kako je od ukupno 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca samo jedan osuđen na smrt.

Promotrimo kratko i samo odvijanje ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Svi su ubijeni bez suda, osim fra Radoslava Glavaša koji je, zajedno s još 57 njih, za pola sata osuđen na smrt. Prvi hercegovački franjevac ubijen je 1942. Njih 15 bilo je na Hrvatskom križnom putu, 2 su ubijena na Kočerinu 21. svibnja. Ostalih 48 ubijeni su u jugokomunističkom »oslobađanju Hercegovine, zaključio je.

Cijelo gostovanje fra Miljenka Stojića pogledajte u videoprilogu.

(www.jabuka.tv)


3 komentara

  • De bolan Mića o’ladi malo. Kome se više pravdaš i što više dokazuješ?!? Zločin se dogodio, a oni koji su ga naredili i njihovi potomci i sljedbenici će dok budu živi pokušavati osporiti ga
    Nego daj i tim svojim istupima spomeni i žrtve među običnim pukom Širokog Brijega i broj siročadi koji je ostao iza njih, a on se broji u stotinama.

    13

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.