“VRATIMO se 20-ak godina unazad. Nakon spaljivanja Vijećnice u Sarajevu, srušen je i Stari most u Mostaru. Razaranje mosta označilo je i podjelu grada na dva dijela. Zapadnu stranu, hrvatsku, krasi široki bulevar jednostavnog imena Bulevar s najmodernijim shopping centrima. Druga strana, bosanska, ukrašena je obnovljenim mostom, trgovinama, restoranima i nezaobilaznom gužvom u ljetnim mjesecima, ali i srušenim zgradama”, započinje svoju priču iz Mostara Loic Tregoures, reporter Eurosporta.
Kada je došao u podijeljeni grad, odlučio je složiti i takvu priču. Zapad i istok, Zrinjski i Velež.
Navijači Veleža slave pogodak na mostarskom derbiju
“Jedna od prvih stvari koje su Hrvati napravili nakon rata bilo je uskrsnuti “njihov” klub, Zrinjski, koji je osnovan 1905. godine, a zabranjen u komunizmu. U periodu dok Zrinjski nije postojao cijeli Mostar je živio za jedan drugi klub, Velež. Klub koji je ove godine proslavio 90. obljetnicu, u kojem su stvoreni legendarni vratar Ivan Ćurković, te Vahid Halilhodžić.”
“Ultrasi su ekstremni nacionalisti, a Red Army tuguje za Jugoslavijom i Titom”
Stadion Bijeli brijeg bio je prvo sljedeće odredište.
“Izgradili su sami Mostarci 1971. godine. Na njemu je igrao Velež, ali je izgrađen na hrvatskoj strani. Poslije rata na tom stadionu igra Zrinjski, u kojem je jednu sezonu proveo i Luka Modrić. Velež je otjeran u Vrapčiće, selo izvan Mostara.”
Stadion Veleža u selu izvan Mostara
“Suparništvo između klubova nije samo nogometno već ima i drugu stranu priče. Zrinjski je hrvatski klub, njegovi navijači su Ultrasi koji nikada ne propuštaju pokazati svoj ekstremni nacionalizam, bilo pjesmama, šakama ili bakljama. S druge strane, za Velež druka Red Army, lijevo orijentirana skupina jugo i Tito nostalgična. U njihovim kafićima istaknute su slike Tita, ali Red Army njeguje i bosanski identitet.”
“Policija je konačno zaustavila nerede”
“Prije deset ili čak pet godina napetost između Ultrasa i Red Armyja je bila ekstremna i česti su bili sukobi između dva tabora. Policija je dijelom uspjela stati na kraj navijačima i nasilje je postupno protjerano sa stadiona”
Da, policija je dijelom uspjela – navijače potrpa u autobuse i iskrca na stadion, bez šetnje gradom.
“Sada se nasilje ne može vidjeti u gradskom derbiju, ali Ultrasi i Red Army odmjeravaju snage drugim prilikama. Posljednji sukob dogodio se kada je Hrvatska izgubila od Španjolske na Europskom prvenstvu. Dovoljan povod da se baci nekoliko baklji, razbaca smeće po gradu, ali ni približno kao što se događalo u prošlosti.”
Reporteru Eurosporta čini se da problem Mostara nisu navijači nego političari. Bio je na posljednjem mostarskom derbiju 25. studenog.
“Jako sunce obasjavalo je Bijeli brijeg, a atmosfera je bila mnogo opuštenija nego ranijih godina. Čak niti policajci, niti zaštitari ni jednog trenutka nisu izgledali zabrinuto. Navijači Veleža prebačeni su autobusom iz Vrapčića do stadiona, a pristalice Zrinjskog priredile su interesantnu i veliku dimnjadu.”
“Ako je utakmica Zrinjskog i Veleža postala normalna, onda i lokalni političari mogu zakopati ratne sjekire”
“Sreća je bila na strani Zrinjskog. S po jednim golom u posljednjim trenucima prvog i drugog poluvremena Zrinjski je slavio 2:1. O igri bismo mogli mnogo manje pisati jer kvaliteta nogometa u Mostaru je poput utakmica u nižim ligama južne Italije.”
Došao je u potrazi za tekovinama ovdašnjeg nacionalizma, a ostao je zatečen miroljubivošću;
“Ako je mostarski derbi uz svu svoju pozadinu mogao postati normalna utakmica dva kluba, onda bi i lokalni političari morali zakopati ratne sjekire.”
